Dok se ovih dana naveliko priča o novom padu burze kriptovaluta, htjeli to ili ne, teško je biti izuzet iz cijele priče i ne primijetiti određene pojmove koji se vezuju uz tu temu. Jedan od najčešće spominjanih pojmova kada pričamo o kriptovalutama, sigurno je „blockchain“. U ovom trenutku većina ljudi je barem čula za njega, pa čak i ako ne znaju čemu točno služi, povezuju ga s Bitcoinom i kriptovalutama.
Iako je kod kriptovaluta blockchain tehnologija bila prvi put upotrijebljena, kriptovalute ipak nisu jedina mogućnost za njeno korištenje. Sama tehnologija i način funkcioniranja „blockchaina“ nekome tko nije upućen u tematiku u početku može biti teška za razumijevanje, pa krenimo s jednostavnijim pristupom, s pretpostavkom da će ovaj članak čitati netko tko želi znati malo više okvirnih informacija o načinu funkcioniranja te tehnologije.
Koncept za blockchain postoji još od sada već davne 1991. godine, a prvi put se na taj način spominje u radu dvojice istraživača – Stuarta Habera i W. Scotta Stornetta – pod nazivom “Kako vremenski označiti digitalni dokument”. Poznat i kao tehnologija distribuirane glavne knjige (DLT), blockchain je zapis kojem svatko može dodati nekakav unos koji se ne može promijeniti i koji nije kontroliran od strane neke osobe ili pravnog tijela.
Osnovni koncept je zapravo javna glavna knjiga s kopijama raspoređenim na više lokacija koje se nazivaju „nodes“ tj. čvorovi, a koji se obično odnose na pojedinačna računala koja u sebi imaju kopiju te glavne knjige. Tu se susrećemo s pojmom „decentraliziranost“ kada pričamo o blockchainu kao tehnologiji – nijedna osoba ili pravni subjekt nema kontrolu nad podacima koji se čuvaju u evidenciji te glavne knjige. Umjesto toga, podaci se distribuiraju među brojnim nodovima koji zajedno sačivanjavaju tu mrežu.
Kako bi se unijela nekakva promjena ili zapis u samu knjigu, slično kao i kod baza podataka, tu promjenu prvo moraju provjeriti svi na mreži. Tek kada se utvrdi da se sve kopije zapisa podudaraju, sustav zna da može ažurirati informacije. Taj sistem osigurava ono što je pohranjeno unutar blockchaina i gradi povjerenje u informacije koje se u njemu bilježe.
Decentraliziranost blockchaina također spriječava mogućnost uništavanja cijele baze podataka ukoliko se na jednom čvoru nalazi kvar. Primjerice, ako imate tvrtku i pohranjujete sve informacije na nekakvom poslužitelju u jednoj zgradi, riskirate gubitak tih podataka ukoliko se nešto dogodi tom prostoru gdje se nalaze serveri.
Budući da kopija blockchaina postoji na svakom računalu u mreži u isto vrijeme, cijeli sustav može nastaviti raditi ako se jedan ili više čvorova isključe iz mreže. Kad se nove informacije dodaju u glavnu knjigu, bilježe se u grupi koja se zove blok. Ti su blokovi nanizani zajedno kako bi tvorili lanac zapisa, pa otuda i naziv blockchain. Kada se podaci unesu, ne mogu se mijenjati – mogu se samo nastaviti dodavati novi blokovi.
Za slikovitiji primjer, blockchain se može zamisliti kao dijeljeni dokument među članovima nekog tima. Tko god ima pristup tom dokumentu, može mu dodavati informacije i tako uređivati dokument. Svatko od članova tima može vidjeti promjene koje su napravljene u stvarnom vremenu, tko je napravio te promjene te radi potpune transparentnosti – povijest svih promjena ikad napravljenih. Najvažniji dio je činjenica da se podaci ne pohranjuju na poslužiteljima, već svaki član tima posjeduje svoju lokalnu kopiju koja može izravno komunicirati s drugim kopijama tog dokumenta.
Iako su kriptovalute poput Bitcoina najpoznatiji primjer upotrebe blockchain tehnologije, one se ponekad neispravno poistovjećuju s tom samom tehnologijom. Kriptovalute samo koriste blockchain kao sredstvo za bilježenje provedenih transakcija i instrument održavanja povjerenja u provedbu istih, ali same po sebi nisu blockchain.
U teoriji, svaki sustav koji zahtijeva zabilježavanje nekakvih transakcija ili podataka, može koristiti blockchain za tu svrhu. To uključuje sve, od lanaca opskrbe do raznih evidencija vlasništva itd., s time da se blockchain razlikuje od tipične baze podataka po tome što umjesto pohranjivanja informacija u tablice, pohranjuje ih u grupama podataka, tzv. blokovima.
Kako se pojedinačni blok napuni informacijama, dodaje se prethodnim blokovima u lancu. Budući da se podaci pohranjuju na ovakav linearan način i dolaze s vremenskom oznakom, podaci u blockchainu se mogu formirati u vremensku traku transakcija i zapisa, što je osobito korisno u scenarijima gdje je vremenska sljedivost važna.
Blockchain sam po sebi djeluje kao zaštita od neovlaštenog pristupa i kvara sustava. Ako jedan čvor na mreži postane ugrožen i netko promijeni ili izbriše podatke o transakciji na tom računalu, drugi čvorovi na mreži će odbiti taj oštećeni zapis jer se ne podudara s njihovim kopijama. Budući da su podaci koji su zapisani u blockchain nepromjenjivi i vremenski označeni, ta tehnologija pruža transparentan zapis svega ikad dodanog u sustav.
Svatko tko ima čvor na mreži može vidjeti svaku transakciju koja je provedena. Postoje čak i takozvani „blockchain explorer“ programi koji omogućuju i korisnicima koji nisu dio mreže uvid u transakcije u stvarnom vremenu kako bi se još dodatno povećala transparentnost. Korištenje blockchain tehnologije pomaže u sprječavanju dupliciranih zapisa i čini dodatne provjere nepotrebnima. Ono što je najvažnije u kontekstu kriptovaluta jest činjenica da ova tehnologija pruža rješenje problema dvostruke potrošnje digitalne valute.
Za kraj, potrebno je kratko spomenuti i prisutne probleme. Iako je osiguranje blockchain tehnologije prilično snažno, postoje načini kako ga zaobići. Ukoliko netko primjerice ukrade podatke za pristup osobe ovlaštene za pristup mreži, mogao bi ukrasti vrijedne podatke ili kriptovalute. Prevare nisu neuobičajene, pa se više puta događalo da korisnici ostanu bez svojih kriptovaluta, stoga uvijek budite posebno oprezni gdje, kako i kome dajete svoje podatke.
Piše: Niko Barbarić
