Tehnologija prikaza slike u svijetu pametnih telefona trenutno je podijeljena na dva tabora: jedan je onaj AMOLED-ovski, dok je drugi LCD tabor. Neki od pametnih telefona na sebi imaju i OLED zaslone (što je u biti ista tehnologija kao i kod AMOLED-a), no u osnovi sve se dijeli na LCD i AMOLED.
AMOLED i LCD zasnivaju se na različitim tehnologijama prikaza slike, što kod proizvođača telefona dovodi do mnogih dodatnih, različitih mogućnosti koje oni mogu implementirati na svoje uređaje. Danas je prevladavajuće pravilo (iako ima iznimaka) da se AMOLED zasloni rezerviraju za skuplje pametne telefone i telefone koji se smatraju perjanicama, dok se na cjenovno pristupačnije uređaje stavljaju LCD zasloni.
U čemu je razlika između AMOLED i LCD zaslona? Koja vrsta zaslona je bolja te koju biste vi, s obzirom na vaše osobne preference, trebali odabrati pročitajte u nastavku ovog članka.
AMOLED
Ono što je ključno za rad svakog zaslona su svjetlosne diode. LED u nazivu AMOLED znači ”Light Emitting Diode” ili dioda emitirajuće svjetlosti. Kod zaslona pametnih telefona i tableta, te diode su vrlo malene i posložene su u sljedove crvenih, zelenih i plavih dioda. Na taj način, ovisno o tome koje se sve diode uključuju, stvaraju se ”pixeli”, odnosno točkice na zaslonu koje onda zasvijetle.
Ovisno o tome kako su točkice na zaslonu raspodijeljene takva će biti kvaliteta prikaza slike. Neki rasporedi točkica dovest će do bolje oštrine prikaza slike, čime će se smanjiti vijek trajanja točkica (jer će one biti gušće posložene). Drugi rasporedi točkica dovest će do niže oštrine, ali to će opet povećati vijek trajanja točkica, budući da će one biti raspodijeljene rjeđe.
Slovo ”O” u OLED nazivu označava ”Organic” ili organski. Jednostavno rečeno, kod OLED i AMOLED zaslona postoji niz tankih slojeva organskog materijala, koji su smješteni između dvaju vodiča između svake diode. Ti organski materijali služe za stvaranje prikaza slike nakon što bivaju aktivirani. Zbog toga što svaki OLED i AMOLED zaslon u sebi sadrži organske materijale, svaki od njih se zasebno uključuje, što ovim vrstama zaslona daje neke druge prednosti (nešto više o ovome u nastavku).
”AM” slova kod ”AMOLED” naziva označavaju ”Active Matrix”, ili tehnologiju aktivnih matrica (što je suprotno od pasivnih matrica). Postojanje aktivnih matrica određuje kako će se svako od OLED-a koristiti i uključivati. Kod pasivnih matrica, osvjetljenje površine zaslona postiže se uključivanjem rešetki. Za svaku točkicu na zaslonu mora biti uključen niz rešetki. Negativne strane ovakvog načina prikazivanja slike jest taj što se radi o poprilično sporom i nepreciznom postupku (koji troši i više energije).
Sustavi aktivne matrice pričvršćuju tranzistor tankog filma (TFT) i kondenzator na svaki LED. Na taj način, kada se redak i stupac aktiviraju za pristup pikselu ili točkici, kondenzator na ispravnom pikselu može zadržati svoj naboj između ciklusa osvježavanja, omogućujući bržu i precizniju kontrolu.
Još jedan naziv, koji je danas vrlo čest, budući da ga nalazimo na sve većem broju pametnih telefona je Super AMOLED. Super AMOLED je zapravo Samsungov marketinški izraz za zaslon koji u sebi sadržava kapacitivnu površinu osjetljivu na dodir, koja je implementirana izravno na površinu zaslona (umjesto da bude odvojen sloj, koji bi bio stavljen iznad površine zaslona). Super AMOLED zasloni su zbog toga tanji od većine drugih OLED i AMOLED zaslona i na bolji način prikazuju sliku.
Najveća prednost OLED i AMOLED zaslona ogleda se u većoj kontroli koja se može imati u pogledu korištenja svakog piksela na zaslonu uređaja. Na primjer, točkice ili pikseli se mogu u potpunosti isključiti, što omogućuje dublje i realističnije nijanse crne kao i vrlo visok omjer kontrasta boja. Isključivanje pojedinih točkica dovodi isto tako i do smanjene potrošnje energije. Kao što sam rekao, zbog svoje kvalitete, većih mogućnosti koje pružaju, kako korisnicima tako i programerima aplikacija te proizvođačima uređaja, OLED i AMOLED zasloni obično se nalaze na uređajima srednjeg-višeg i visokog razreda (odnosno kod perjanica, kao što su Samsung Galaxy S20 i Huawei P30 Pro).
LCD
LCD je kratica od ”Liquid Crystal Display” (prikaz na temelju tekućih kristala). Radi se o vrsti zaslona koji na drugačiji način stvaraju prikaz slike. Umjesto osvjetljavanja jednog broja točkica, samo pojedinih točkica ili svih točkica na zaslonu, LCD zasloni, kao bi prikazali sliku moraju koristiti pozadinsko osvjetljenje kao jedini izvor svjetlosti. Iako se kod LCD zaslona mogu koristiti više izvora pozadinskog osvjetljenja, čime se može donekle uštedjeti na potrošnji energije, to je više slučaj kod većih zaslona kakve možemo pronaći na televizorima.
LCD zasloni se, kako bi stvorili sliku privid bijele boje, oslanjaju na LED pozadinsko osvjetljenje koje je filtrirano kroz žut, fosforni omot. Svjetlost se tada polarizira i ona prolazi kroz kristalni element. Kristali se mogu savijati do različitog stupnja, što ovisi o voltaži koja se primjenjuje, čime se prilagođava kut polarizirane svjetlosti.
Svjetlost nakon toga prolazi kroz drugi polarizirajući filter, koji je zaokrenut za 90 stupnjeva u usporedbi s prvim, što će dovesti do prigušenosti svjetla na temelju kuta. Na kraju, se na tu svjetlost primjenjuju filteri crvene, zelene i plave boje koji oblikuju malene točkice, koje onda zajedno stvaraju velike točkice, a one onda oblikuju prikaz slike na zaslonu.
LCD vs. AMOLED
Način na koji se svjetlost koristi kako bi se prikazale boje na zaslonima uređaja, dovodi do sasvim različitih iskustva prilikom korištenja. Jedan od razloga zbog kojih je, po mišljenjima mnogih stručnjaka, AMOLED zaslon bolji u prikazu slike od LCD-a jest taj što AMOLED zasloni daju puno širi raspon boja, što u konačnici rezultira bogatijim, ”življim” i šarenijim prikazima (na primjer, crne kod AMOLED-a izgledaju kao prave crne, dok će one kod LCD zaslona, čak i onih najboljih, izgledati kao tamnosive).
OLED i AMOLED zasloni također daju puno veću zasićenost zelene i plave boje (odnosno boja koje su najsnažnije po pitanju važnosti razmještaja točkica). LCD zasloni obično pretjerano kompenziraju kroz osvjetljavanje crvenih točkica, dok su zelene suptilnije osvjetljene. LCD će postići lošije rezultate i kod općenitog, preciznog prikaza boja (kod LCD-a nijanse bijele izgledat će plavičasto, dok će kod AMOLED-a bijele izgledati ”bjelije”, gotovo realistično bijelo).
AMOLED ili LCD?
Koji uređaj ćete vi izabrati, onaj koji na sebi ima LCD ili onaj koji dolazi sa AMOLED zaslonom, ovisi o nekoliko stvari. Prva je naravno, cijena. AMOLED tehnologija je skuplja za implementirati i proizvesti te su stoga uređaji s AMOLED zaslonima u pravilu skuplji od onih sa LCD zaslonima. Druga stvar je koliko je vama kao korisniku uopće važno ovo?
Danas možete na tržištu pronaći pametne telefone s jako dobrim LCD zaslonima, koji na najbolje načine umanjuju nedostatke LCD-a (primjer je iPhone 11). Sve ovisi o vašim preferencijama i onome što volite. Možda vam je važnije da je telefon brži i da ima bolji procesor ili da ima četiri kamere nego da ima AMOLED zaslon. U tom slučaju radije ćete odabrati neki Xiaomi Poco X2 (i uštedjeti novac) nego da izabirete neki Samsung ili OnePlus.
Piše: N.P.
