Dok se globalna trgovinska dinamika mijenja, carine postaju ključni čimbenik koji utječe na cijenu tehnoloških uređaja diljem svijeta. U Europi, gdje potrošači uvelike ovise o uvoznim elektroničkim uređajima, potencijalno uvođenje novih carina – posebice onih koje proizlaze iz američkih politika pod administracijom Donalda Trumpa – moglo bi se odraziti na lance opskrbe i utjecati na cijene.
Pametni telefoni, “temelj suvremenog života”, posebno su osjetljivi zbog svojih složenih, multinacionalnih proizvodnih procesa. U nastavku donosimo pregled kako bi carine mogle utjecati na cijenu tehnoloških uređaja u Europi.
Napomena: Politika se mijenja iz dana u dan, i moguće je da će se Amerika još jednom predomisliti o uvođenju carina, kao i o samoj visini istih. Ovo je pregled trenutačnog stanja i mogućih utjecaja.
Globalni trgovinski kontekst
Carine su porezi nametnuti na uvezenu robu, često korišteni za zaštitu domaćih industrija ili rješavanje trgovinskih neravnoteža. U prvom kvartalu 2025. američki predsjednik Donald Trump uveo je opsežne carine, uključujući osnovnu stopu od 10% na sav američki uvoz i više stope za ključne trgovinske partnere poput Kine (do 54%), Europske unije (20%) i drugih.
Iako ove mjere ciljaju američki uvoz, njihovi učinci protežu se globalno zbog povezanih lanaca opskrbe. Europa, iako nije izravno pogođena ovim američkim carinama, suočava se s neizravnim posljedicama jer proizvođači prilagođavaju troškove i strategije proizvodnje.
Pametni telefoni, prijenosna računala i drugi tehnološki uređaji oslanjaju se na komponente iz Azije – posebice Kine, Tajvana i Južne Koreje – gdje bi američke carine mogle poremetiti proizvodnju.
Na primjer, značajan dio komponenti za pametne telefone, poput poluvodiča i zaslona, dolazi iz ovih regija. Ako proizvođači budu suočeni s višim troškovima za izvoz u SAD, dio tih troškova mogu prenijeti na druga tržišta, uključujući Europu, ili premjestiti proizvodnju, što donosi vlastite troškove i kašnjenja.
Zašto su pametni telefoni ugroženi
Pametni telefoni su primjer složenosti modernih tehnoloških lanaca opskrbe. iPhone, primjerice, uključuje dijelove iz Kine, Japana, Južne Koreje i drugih zemalja, sastavljene u mjestima poput Kine ili Indije prije dolaska u Europu.
Analitičari procjenjuju da bi carine samo na kinesku robu mogle povećati troškove proizvodnje pametnih telefona za 10-26%, ovisno o tome koliko tereta tvrtke apsorbiraju, a koliko proslijede na krajnje korisnike. Iako EU ima vlastite trgovinske sporazume s Kinom, što je štiti od izravnih utjecaja američkih carina, globalne prilagodbe cijena ipak bi mogle nastati.
U Europi su cijene pametnih telefona već više nego u SAD-u zbog PDV-a i postojećih uvoznih carina. Telefon srednje klase koji u SAD-u košta 500 dolara u Europi bi mogao koštati 600-650 eura nakon poreza i pretvorbe valuta.
Ako proizvođači podignu veleprodajne cijene kako bi nadoknadili troškove povezane s carinama drugdje, europski potrošači mogli bi vidjeti dodatno povećanje od 5-15%. Za flagship uređaj poput najnovijeg iPhonea ili Samsung Galaxyja, to bi moglo značiti dodatnih 50-150 eura na već visoke cijene.
Kratkoročni naspram dugoročnih učinaka
Kratkoročno, utjecaj bi mogao biti ublažen. Mnoge tvrtke su nagomilale zalihe prije najave carina, taktika viđena početkom 2025. kada je uvoz mobitela u SAD naglo porastao. Ovaj “tampon” mogao bi odgoditi poskupljenja u Europi do kraja 2025. ili početka 2026., posebice oko blagdanske sezone kada se lansiraju novi modeli. Analitičari sugeriraju da potrošači možda neće osjetiti puni udar sve dok proizvodni ciklusi u potpunosti ne odraze nove strukture troškova.
Dugoročno, međutim, izgled je manje siguran. Ako carine potraju, proizvođači bi mogli premjestiti proizvodnju u regije povoljnije za carine poput Vijetnama ili Indije. Iako bi to eventualno moglo stabilizirati troškove, prijelaz zahtijeva vrijeme, ulaganja i prekvalifikaciju – troškove koji bi privremeno mogli podići cijene.
Na primjer, Apple je proširio sklapanje iPhonea u Indiji, ali povećanje proizvodnje za europsko tržište zahtijevalo bi godine. U međuvremenu, manji brendovi s manje fleksibilnosti mogli bi jednostavno podići cijene ili napustiti konkurentna tržišta.
Jedinstveni položaj Europe
Trgovinska politika Europske Unije dodaje još jedan sloj složenosti. Direktiva o ekološkom dizajnu EU, koja stupa na snagu u lipnju 2025., propisuje dužu softversku podršku za pametne telefone, potičući dobavljače da osvježe portfelje.
Ovaj regulatorni pritisak, u kombinaciji s potencijalnim troškovima povezanima s carinama, mogao bi stisnuti marže za igrače na tržištu srednje klase poput Samsunga ili Xiaomija, koji dominiraju europskim segmentom srednje klase. Vrhunski brendovi poput Applea mogli bi apsorbirati dio troškova kako bi zadržali tržišni udio, ali ni oni nisu imuni na pritiske globalnog lanca opskrbe.
Retalijacijske carine iz EU ili Kine mogle bi dodatno zakomplicirati stvari. Ako EU odgovori na američke politike vlastitim nametima, ili ako Kina podigne carine na europske komponente, cijena tehnoloških proizvoda mogla bi još više porasti. Takav scenarij najviše bi pogodio pametne telefone, s obzirom na njihovu ovisnost o prekograničnim dijelovima.
Što to znači za potrošače
Za europske potrošače, trenutačni savjet je oprezni optimizam. Cijene možda neće skočiti preko noći, zahvaljujući unaprijed nagomilanim zalihama i postojećim trgovinskim sporazumima EU-a i drugih zemalja.
Međutim, do kraja 2025. tipični pametni telefon od 800 eura mogao bi se približiti 900-950 eura ako carine podignu globalne troškove proizvodnje. Potrošači koji paze na budžet mogli bi se okrenuti rabljenim ili starijim modelima, trend koji već raste brže od prodaje novih uređaja, prema podacima IDC-a.
U konačnici, carine ističu krhkost globalnih tehnoloških lanaca opskrbe. Iako Europa nije primarna meta američkih politika, njena ovisnost o uvezenim uređajima osigurava da neće proći bez posljedica. Pametni telefoni, kao najprisutniji tehnološki proizvod, vjerojatno će podnijeti najveći teret ovih promjena, izazivajući i proizvođače i potrošače da se prilagode sve nepredvidivijem tržištu.
Piše: Boris Plavljanić
