U Hrvatskoj je ove godine u punom jeku zaživio projekt e-imenika u školama. Projekt za sada teće bez problema, a sve zahvaljujući tome što su nastavnici pravodobno bili poučeni radu s dotičnim softverom. Možemo li uskoro očekivati da se u Hrvatskoj ukinu knjige i uvedu tableti?
Škole budućnosti u svijetu i Europi su počele sve više nicati, a teški udžbenici prebacuju se u digitalna izdanja. Škola budućnosti zapravo je sinonim za školu bez knjiga. Na prvi pogled čini se super, ali kao i svugdje može se naletjeti na svakojake probleme.
U Hrvatskoj je također nekoliko škola ove godine prešlo s knjiga na tablete i djeca su pokazala zadovoljstvo u početku provedbe takvog projekta. U Hrvatskoj je taj projekt nazvan iŠkola i nastoji se u potpunosti primijeniti u nastavi u tih nekoliko škola(što znači korištenje tableta na svim predmetima).
Može li nešto takvo zaživjeti u Hrvatskoj? Na ovo je pitanje teško dati nekakav konkretni odgovor jer je u cijelu priču umiješano nekoliko strana. Znalo se često u medijima pričati kako je uzaludno svake godine kupovati nove udžbenike jer se jedna rečenica promijenila u njemu. Roditelji su se s time slagali i žalili se protiv kupovine novih udžbenika, ali sve to odgovaralo je s druge strane izdavačima i nakladnicima. Oni su svake godine ubirali novce za udžbenike u kojima je bilo samo nekih sitnih izmjena. Upravo su izdavači i nakladnici glavni problem u cijeloj ovoj priči o iŠkoli. Oni naravno i dalje žele dio kolača, ali digitalizacijom knjiga taj bi se postotak zarade jako smanjio. Eventualni razlog za neuvođenje iŠkole mogle bi imati i škole u kojima je prosjek godina učitelja i profesora jako visok. Stariji kolege imaju respekt mlađih i ako se slože i ne žele uvođenje tehnologije moglo bi doći do problema.
S druge strane koristi od uvođenja iŠkola imaju informatičke tvrtke koje proizvode hardver koji se koristi umjesto knjiga. Za sada se u testnim školama koriste iPadi, ali lako je moguće da se kod uvođenja u ostale škole raspiše natječaj pa neki drugi proizvođač dobije narudžbu. Tu se u utrku može uključiti i neka od hrvatskih tvrtka koja se bave tabletima. Nadalje, biti će potrebno programera, sistemaša i ostalih ‘ljudi od tehnike’ koji će se brinuti da sustavi dobro funkcioniraju.
O kvaliteti obrazovanja ‘bez knjiga’ nećemo sada raspravljati, nego ćemo se raspisati još malo o projektu obrazovanja bez knjiga. Uvođenje iŠkola po cijeloj Hrvatskoj bio bi jako veliki projekt i jako veliko ulaganje. Puno bi se tvrtki moglo boriti za dio velike količine novaca koji će biti uložen u projekt. Uvođenje e-imenika bio je puno manji i puno jeftiniji projekt, nego li bi to bio uvođenje tableta na klupe. Ako uzmemo cijenu tableta od 1500 kuna i ako to pomnožimo s brojem učenika koji se školuju u Hrvatskoj dobivamo astronomske brojke koje premašuju 350 milijuna kuna. Ovo je jako veliko ulaganje, a u izračun nije uzeta cijena softvera i digitalnih udžbenika koji će se nalaziti gore na tabletima. Kada uza sve to pribrojimo i plaće za osoblje koje će održavati sve te sustave jasno je da će Hrvatska pažljivo ulaziti u taj projekt. Istina, ovo je zapravo jednokratno ulaganje jer tableti neće biti mijenjani svake godine, već će oni poslužiti nekoliko generacija.
Jedna od mogućih solucija prelaska na iŠkole je i da roditelji sufinanciraju kupnju tableta umjesto knjiga. Roditelji bi vjerojatno lakše izdvojili 1000 kuna jednokratno, nego 1500 kuna svake godine. Sva ta teorija visi u zraku jer se o takvom projektu još nije na veliko raspravljalo. Vjerojatno će se čekati da škole koje trenutno rade s tabletima poluče neke rezultate, pa će se onda krenuti u investiciju. Ako želimo održati status ‘zemlje znanja’ morat ćemo pratiti trend ostalih europskih zemalja i polako ploču i knjige ostaviti sa strane.
