U vremenima kada je HTC One bio aktualan na tržištu, HTC-ovi uređaji su bili po mnogočemu vodeći na svjetskoj sceni pametnih telefona. Tada, ako se dobro sjećamo, teško da je bilo koji uređaj bio blizu HTC-u One.
Nitko mu nije bio ravan: niti po dizajnu (i to najviše zbog HTC-ovog ‘unibody’ aluminijskog dizajna zbog kojeg je uređaj i izgledao odlično i ležao u ruci isto tako odlično) niti po kvaliteti zvuka (sjećamo se otkriča BoomSound kvalitete zvuka, odnosno kvalitete HTC-ovih zvučnika koji su svojom kvalitetom otklonili bilo kakvu konkurenciju) niti po još nekim drugim stvarima koje su tada HTC izdignule daleko iznad svih ostalih konkurenata.
Kako je vrijeme prolazilo tako su se stvari na tržištu isto tako mijenjale, što se nažalost ne može reći za HTC, barem kada govorimo o dizajnu uređaja. Sjećamo se Smsungovih početaka na područjima ‘pametne’ tehnologije i micanja od plastike (jer su u to vrijeme Samsungovi flagshipovi bili svi od plastike) ka kvalitetnijim materijalima kakve danas vidimo na Galaxy S7/S7 Edge i Galaxy S8 uređajima.
No ne moramo govoriti samo o Samsungovim uređajima. Dovoljno je spomenuti i ”manje” brandove, kao što su recimo ZTE ili Huawei (koji je s vremenom izrastao u vrlo respektabilnog konkurenta i koji je u međuvremenu razvio i svoj pod-brand Honor). Ne samo da su te tvrtke isto tako počele proizvoditi uređaje sa puno modernijim rješenjima kod kojih se vidi napredak, već su ti isti uređaji dostupni po puno pristupačnijoj cijeni u usporedbi sa recimo najnovijim HTC uređajima.
Da ne bi ispalo da samo kritiziramo HTC (što nije istina), napomenuti ćemo da HTC i dalje proizvodi vrlo zanimljive i softverski upečatljive uređaje. HTC U11 i njegova Edge Sense mogućnost se nekim korisnicima može činiti kao nešto što je nepotrebno i neobično, no radi se o novoj ideji čiji puni potencijal će se tek s vremenom pokazati.
HTC u posljednjih nekoliko godina pokušava i radi na izmjenana izgleda i dizajna svojih uređaja, no pravo pitanje koje se ovdje postavlja glasi: je li zanimljiv hardver sve ono što je potrebno da bi se HTC opet našao na vrhu Android piramide?
Trud oko poboljšavanja hardvera je vidljiv, no što je sa softverom?
Unato tomu što se HTC silno trudi unaprijediti svoj hardver, ono što je očigledno jest to da HTC nije učinio puno oko unaprijeđenja svog softvera. Kada gledamo pod-verzije Androida koje se nalaze na novim HTC uređajima onda možemo vrlo lako zaključiti da u osnovi nema neke prevelike razlike između onoga što možemo vidjeti kod HTC-ovih uređaja sada i prije nekoliko godina.
UI je zastario i sve u svemu softverski se HTC nije nešto puno mijenjao kroz ovih nekoliko godina. Pitanje broj dva glasi: što je to što HTC uređaje i dalje čini tako poželjnima kod kupaca i što što u biti ono što ih čini tako uzbudljivima?
Ako usporedimo recimo HT One M9, HTC 10 i HTC U11, vidjeti ćemo da neke velike razlike nema. Iako se neke sitne izmjene vide, one su više ozmetičkog značaja i nisu toliko presudne ili nešto što bi stvorilo značajnu razliku između bilo koja od ta tri uređaja. Sense je još jedan od najboljih i najčišćih UI-ova koje možemo vidjeti na Android uređajima, no i on polako počinje izgledati zastarjelo. HTC U11 je bio savršena prilika da se HTC u pogledu svog UI-ja vrati ”na čelo” i da nam ponudi nešto novo, no to se nažalost nije dogodilo.
Edge Sense je svakako novina, no je li to dovoljno?
I što je ono što je u biti HTC-u potrebno da napravi onaj pravi ”comeback”? Hardver je definitvno inovativan, no stvar je u tome da niti hardver više ne uzbuđuje korisnike na isti način na koji je to HTC tako uspješno činio svojim metalnim unibody dizajnom. Edge Sense je poprilično inovativan (to se treba priznati), no je li Edge Sense dovoljan da privuče nove korisnike ili da one stare koji su u međuvremenu odlučili kupiti Samsungove, LG, Huawei ili Sony uređaje vrati natrag?
S obzirom da je u posljednjih nekoliko godina konkurencija na području pametne telefonije strašno narasla, posao vraćanja na vrh je samim time teži, ne samo za HTC već za svaki Android brand.
Cijena je vrlo važan čimbenik koji će HTC itekako trebati uzeti u obzir ako zaista misli ozbiljno u vezi vraćanja na vrh. Tvrtka silom želi da se njihovi uređaji precipiraju kao Premium (cijene njihovih uređaja to definitvno potvrđuju), no stvar je u tome što korisnici HTC-ove uređaje više ne gledaju na takav način.
Tome doprinose i kamikazni potezi kao što je micanje utora za slušalice i to jednostavno iz razloga što ”HTC samo želi slijediti trendove tržišta.” Nadalje, postoje uređaji koji su noviji, moderniji i sa više mogućnosti od HTC-ovih flagshipova (jedan od njih je i Samsung Galaxy S8) tako da i to korisnicima uvelike olakšava posao odabira uređaja koji će biti ”sve samo ne HTC.” A to nije niti blizu kraja.
Konkurencija nisu samo Samsung, LG, Huawei. Konkurencija su i manji brandovi kao što je OnePlus koji svojim mogućnostima, uspješnim praćenjem trendova (koji ne uključuju micanje utora za slušalice) i značajno pristupačnijim cijenama korisnicima pružaju vrlo dobre alternative.
Ako možemo kupiti uređaj koji je za 500 kuna jeftiniji od HTC-a, a ima više-manje slične performanse, mogućnosti, dobrog je dizajna- zašto se ne odlučiti na jedan takav? Zašto kupiti HTC-ov flagship kada je recimo Honorov flagship puno jeftiniji i malo slabiji, ali opet za tu cijenu sasvim solidan? Neki korisnici će reći da to nije to i da Honor nije HTC, no treba razmisliti radi li se tu samo o prestižu ili o tome što točno dobivamo za dvije tisuće, a što za šest tisuća kuna.
Sve u svemu, HTC i dalje proizvodi odlične uređaje. No, ne tako odlične da bismo se odmah, bez pitanja odlučili za HTC (kao što je bio slučaj kod HTC One). Kako će stvari što se tiče HTC-a izgledati u skoroj budućnosti ne znamo. Ipak, nadamo se da će u kombinaciji sa hardverskim novinama doći i softverske i da će to sve u kombinaciji sa ipak nižom cijenom i nama kao korisnicima i HTC-u kao proizvođaču donijeti osmjeh na lica.
Piše: I.H.
