Doba u kojem smo morali putovati desetke kilometara da bismo kupili nešto što nam treba je već odavno za nama. Veliki trgovački centri i ogromne shoping kuće, omogućile su nam da na samo nekoliko (kilo)metara od našeg doma ‘ugrabimo’ baš sve što poželimo. Takva ekspanzija fizičkih trgovina činila se kao savršeno rješenje za pokrivanje svih želja kupaca, no tada se pojavio internet. Dotični je izbrisao i tu barijeru od nekoliko (kilo)metara jer sada sve možete naručiti i kupiti iz udobnosti vaše kuće. S jedne strane, to je još jedan negativni utjecaj na naše zdravlje jer je smanjio potrebu za kretanjem, no s druge otvorio je jedno potpuno novo tržište koje iz godine u godinu sve više raste. Zemlje Europe, SAD i Kina već su duboko zagrizli u kolač zvan ‘ecommerce tržište’, a i Hrvatska je sve bliže tome da kupovinu preseli na optičke kablove i računala.
Kupovina preko interneta nudi korisnicima mnoštvo pogodnosti, među kojima je svakako najbitnije da su izbrisane sve granice koje su ikada postojale. Ako proizvod možeš pronaći samo u kineskim web shopovima, nema problema. Par klikova mišem i za koji dan predmet iz Kine nalazi se na tvom kućnom pragu. Slobodno u ogrtaču izađeš po njega i počneš ga koristiti. Bez da si kupovao povratnu kartu za Kinu, mučio se sa papirologijom, organizirao problematičnu dostavu ili bilo što drugo. Dakle, granica nema – odlična stvar. No, ne kaže se uzalud da svaka pozitivna stvar za sobom nosi i mnoštvo problema. Prelazak sa fizičke na online kupovinu iziskuje od krajnjih kupaca korekciju mentalnog sklopa. Naime, do sada su kupci bili naučeni suočavati se s predmetom, isprobavati ga, pitati prodavača za savjet, odlučivati ne temelju raznih osjetila da li to što žele kupiti vrijedi njihovog novca. Pravila igre u online svijetu u potpunosti su drugačija. Svoja osjetila možete iskoristiti tek kada proizvod stigne na vaš prag, a do tada morate vjerovati onome što piše negdje na nekom web shopu.
Slobodno se može reći da kupujete ‘mačka u vreći’, pa su dvije osnovne stvari koje obilježavaju online trgovanje – povjerenje i strah. Povjerenje nije neka novost u području trgovine jer ljudi su do sada bili navikli stvarati određenu sliku povjerenja prema onome tko im nešto prodaje ili kupuje. Ako su bili zadovoljni prvom kupovinom ili prodajom, puno slobodnije odlučili su se na neku sljedeću. Kada se trgovina preselila na internet, povjerenje je dobilo jedan novi značaj. Sada morate imati sliku prodavača/kupca i prije nego što nešto odlučite od njega kupiti. S obzirom da nemate direktnog fizičkog kontakta, sve što vam preostaje je osloniti se na mišljenja i komentare drugih. Paralelno tome pojavio se i strah od toga da vas netko izigra i da izgubite novac ili materijalno dobro. Sve je virtualno i neopipljivo, pa kako vjerovati u takvo nešto?
Trgovci imaju ključnu zadaću da promijene stav kupaca prema online kupovini. Bitno je osoviti sustav koji će kupcima moći potvrditi da kupuju s provjerenog web mjesta i da šanse za bilo kakav način prevare ne postoje. Korak po korak, trgovci u tome uspijevaju jer se formiraju zajednice i certifikati koji kupcima jasno potvrđuju kako se radi o povjerenja vrijednom prodavaču. Na drugoj strani, strah kupaca je sve manji jer postaju svjesni kako je kupovina putem interneta zapravo vrlo efikasna i donosi im poboljšanja u odnosu na dosadašnji način kupovine. Možemo reći kako je kod kupaca ključan moment zapravo prva online kupovina. Naime, teško se odlučiti za nešto što još u životu nismo imali prilike iskusiti. Kada se jednom probije led i kada se shvati da nije to nešto strašno, povjerenje raste, a strah gubi na značaju. Možemo zaključiti kako je od krucijalnog značaja da obje strane (i kupci i prodavači) pokažu svoj interes i tako oforme sigurniji sustav kupovanja na internetu. Vrijedi još nadodati da je poželjno da se u cijelu priču uključe i neka treća nezavisna tijela koja će poput policije kontrolirati da li sve funkcionira kako bi trebalo.
Hrvatska na velikoj prekretnici
Kao što je to već hrvatski običaj, ponovo kaskamo za ostalim zemljama svijeta. Ipak, Hrvatska ecommerce scena sve je izdašnija i sve se više novaca okreće u online trgovanju. Ono što je zanimljivo, Hrvatska kao zemlja koja broji tek nešto više od 4 milijuna stanovnika postaje sve privlačnija meta stranim tvrtkama koje žele otvoriti svoje web shopove na našem prostoru. Dokaz tome je i nedavno otvaranje web shopa na hrvatskom tržištu kompanije koja već duže vremena posluje kroz fizičke trgovine u Hrvatskoj prodajući odjeću. Također, neke slovenske tvrtke prepoznale su potencijal koji Hrvatska nudi pa su sve zastupljenije na hrvatskom tržištu. Ono što je super kod online trgovanja, jest nezavisnost o lokaciji. Ipak, to stvara i određene probleme na malim i nerazvijenim tržištima jer dolazi do velikog broja kupovina preko granica.
Trgovanje na internetu može se izvoditi na različite načine, a mi ćemo se ovdje uglavnom fokusirati na dva ključna segmenta: prodaja prema kupcima (B2C) i prodaja prema drugim tvrtkama (B2B). Prodaja prema kupcima na hrvatskom online tržištu u 2014-oj godini dosegla je zavidnih 280 milijuna eura. Time smo se uspjeli pogurati i ispred nekih drugih europskih zemlja, primjerice Slovenije, Islanda i Bugarske. Nije to neki podatak kojim se možemo ponositi, ali je ipak lijepo vidjet da smo ispred nekih drugih europskih zemalja. No, postoji jedan podatak koji pokazuje kako je hrvatsko tržište i više nego li na pravom putu kada je e-commerce u pitanju. Statistike su pokazale kako je u Hrvatskoj čak 20 posto poduzeća prisutno u ecommerce sustavu, čime smo nadmašili mnoge zemlje pa i sam prosjek Europske Unije. U odnosu na naših 20 posto, prosjek Europske Unije iznosi 17 posto, čime zasigurno možemo biti zadovoljni na nacionalnoj razini. Primjerice, u Italiji koja je jedna od predvodnica industrije u Europi, taj je prosjek na samo 7 posto. Ono što još ohrabruje je podatak da u Hrvatskoj na internetu kupuje gotovo jedna trećina populacije, što je zapravo vrlo velika brojka.
Prateći situaciju u Hrvatskoj može se zaključiti da sektor online prodaje definitivno ide u pozitivnom smjeru, za što je zaslužno povjerenje koje su kupci stekli na različitim web shopovima. Svaka malo veća fizička tvrtka s poslovnicom unutar Hrvatske, sada si ne dopušta da nije prisutna online. Zahvaljujući tome, kupci su stekli osjećaj da mogu vjerovati ecommerce sustavu jer iza njega stoje i trgovine koje su naučili posjećivati offline. Sve to korak po korak vodi do velike ekspanzije na hrvatskom tržištu, a pitanje je vremena kada ćemo sustići nekakav prosjek koji je prepoznat na globalnoj razini. Ako se ovakav pozitivan trend nastavi, a tržištu u Hrvatskoj se priključe još neki veliki igrači, jasno je da će sve ići samo na bolje.
Kako stoje tvrtke?
Zahvaljujući velikom udjelu hrvatskih tvrtki na ecommerce području, sve je više znalaca koji analiziraju naše tržište. Statistike koje su izvučene za neke prošle periode pokazuju kako stanje u Hrvatskoj nije loše, ali uvijek može puno bolje. Primjerice, 31 posto poduzeća naručuje proizvode ili usluge putem e-trgovine. S druge strane broj poduzeća koja zaprimaju narudžbe za e-prodaju je znatno manji, pa na njega otpada samo 22 posto poduzeća. Na temelju ovih podataka jasno je vidljivo kako su poduzeća još uvijek sklonija kupovini na internetu, umjesto da prodaju svoje proizvode ili usluge online. U cijelom tom sustavu udio vrijednosti internet kupovine iznosi svega 18 posto.
Kada uzmemo u obzir činjenicu da veliki broj poduzeća funkcionira na principu poluautomatske narudžbe i ispostave robe ili usluga, a udio čovjekovih intervencija sve je manji, dolazi se do zaključka da bi ta brojka u budućnosti mogla znatno narasti. Ono što još daje dodatan vjetar u leđa je broj tvrtki koje imaju pristup internetu. Prema najnovijim podacima pristupanje internetu omogućeno je čak u 99 posto tvrtki, dakle gotovo u svima. Vlastitu web stranicu posjeduje čak 72 posto poduzeća, što je moramo priznati podatak koji nas je malo iznenadio. Naime, unatoč svim poticajima države, smatrali smo da je taj broj poduzeća manji. Uglavnom su stranice bile glavna točka onih koji su se željeli približiti modernom tržištu, a znamo svi da postoji veliki dio tvrtki kojima promocija na internetu još uvijek nije od ogromnog značaja. Očito je taj broj tvrtki sve manji, odnosno već sada je manji od 30 posto. Od 72 posto tvrtki koje posjeduju web stranice, njih 60-ak posto ima javno izvješene cjenike i ponudu.
Ono što sigurno mnoge od vas zanima jest što to tvrtke nude ili potražuju na internetu. Najviše tvrtki u Hrvatskoj putem interneta prodaje smještaj, ali isto tako i hranu. Prvenstveno se to odnosi na pripremanje i posluživanje hrane, a radi se čak o 48 posto tvrtki. Na drugom se mjestu nalazi ICT oprema koju prodaje 41 posto poduzeća, dok su na trećem mjestu informacije i komunikacije koje su zastupljene unutar 40 posto. Na 27 posto pozicioniralo se poslovanje nekretninama, dok je za samo jedan posto manje trgovina na veliko i malo. Što se tiče kupovine tvrtki putem web kanala, najzastupljeniji je ICT koju uzima čak 66 posto. Nakon njega slijede informacije, što je vrlo očiti znak kako je informacija danas jedan od ključnih proizvoda na tržištu. BUdući da tvrtke trebaju stručne analize i mišljenja raznih stručnjaka, na takve se usluge odlučuje čak 38 posto poduzeća. Bitan dio poslovanja je financiranje i osiguranje samih poduzeća i radnika, pa je ugovaranje takvih pogodnosti preko interneta spremno napraviti 37 posto poduzeća. Za kraj, sa 34 posto tvrtke su spremne preko web shopova koristiti prerađivačke usluge, kupovati smještaj, odnosno dogovoriti usluživanje hrane.
Kako kupuju ljudi u hrvatskoj?
Broj Hrvata koji kupuju online sve više raste, a posljednje brojke pokazuju kako je takvih trenutno više od 30 posto. Otprilike, radi se o jednoj trećini stanovništva što i nije tako loše. No, veliki dio tih kupnji je rezerviran za kupce koji su vrlo rijetki na web shopovima, odnosno kupuju iznimno rijetko. Ono što možda još više ‘zabrinjava’ jest podatak da 3/4 tih kupaca kupuje sa stranih web shopova. Dakle, Hrvati su navikli na kupovinu izvan granica Lijepe Naše, a web shopovi pružaju im u tom slučaju savršeno rješenje. Prema navedenoj statistici, najpopularniji web shop Hrvata jest eBay. Možda vam na prvu ruku zvuči smiješno, ali eBay jako dobro kotira na globalnom tržištu pa nije ni čudo što je u velikoj mjeri zastupljen i u Hrvatskoj. Kada se postavi pitanje zašto su Hrvati toliko vezani na kupovinu u stranim web shopovima, dolazi se do nekoliko bitnih zaključaka. Ogromni web shopovi poput eBay-a ili Amazona nude proizvode koje u Hrvatskoj ne možemo kupiti. Iako je hrvatsko tržište sve zastupljenije raznim zanimljivim proizvodima, cijena istih i dostupnost na stranim web shopovima puno je bolje riješena. Također, tu se ponovo moramo vratiti na tezu kako smo još relativno svježi u cijeloj priči pa postoji određen strah prema malim web shopovima.
Amazon i eBay su web shopovi koji su sigurni i provjereni i koriste ih milijuni korsnika diljem svijeta, pa je stoga prema njima lakše steći povjerenje i prebroditi strah od kupnje putem interneta. Još jedan od važnijih razloga kupnje na stranim web shopovima jest besplatna dostava, odnosno cijeli sistem koji vam paket iz bilo koje zemlje na svijetu, dovede sigurno do vašeg kućnog praga. U Hrvatskoj veliki broj web shopova nema još dobro razvijen sustav dostave, a da ne pričamo o tome kako se dostava na puno mjesta i plača. Za razliku od Hrvatske, prije spomenuti veliki web shopovi koji su moćni na globalnoj razini većinu svoje robe dostavljaju vam potpuno besplatno. Uz to što nemate troškova dostave tu je i sigurnost da će vam shop razriješiti svaki problem koji bi eventualno mogao nastati s proizvodom koji ste naručili.
Istraživanja su pokazala neke trendove koji još uvijek ne silaze tako lako s liste popularnosti. Korisnici su danas više no ikad skloni istraživanju onog što kupuju, a isto tako i mjesta gdje će nešto kupiti. Tako 41 posto korisnika pretražuje mjesta gdje bi mogli kupiti proizvod koji žele. Također, 53 posto korisnika pretražuje i analizira informacije o proizvodima koji su im na listi želja. Na taj način, korisnici se vrlo dobro upoznaju s time što žele kupiti i u što će uložiti novac. Možemo reći, kako su zbog toga korisnici danas puno osvješteniji o proizvodima ili uslugama koje kupuju. Ipak, činjenica da istražuju mjesta gdje bi se taj proizvod mogao kupiti aludira još uvijek da se veliki dio kupnji odvija u fizičkim trgovinama ili još uvijek postoji veliki strah od prevare sa strane web shopova. Veliku popularnost bilježe i servisi čija je namjena uspoređivanje istovrsnih proizvoda, čime kupci dobivaju uvid u kvalitetu proizvoda. To u prvom redu nije znak za uzbunu prodavačima, ali je jasna pokazatelj što korisnici žele i gdje prepoznaju nedostatke u proizvodima koji se prodaju.
Znatnu pažnju još uvijek imaju i servisi s kuponima i aukcijske stranice koji su svoju dane slave doživljavali prije koju godinu. Iako se možda čini da taj dio tržišta ne cvjeta, još se uvijek velike količine okreću upravo na stranicama za grupnu kupovinu. Hrvati na internetu vole kupovati svašta, ali u 5 najpopularnijih kategorija možemo svrstati: odjeću, ulaznice za razne događaje, pametne telefone i razne druge gadgete, rezervacije putovanja i hotela, te opremu za računala. Uz kupovanje stvari i usluga iz prethodno navedenih kategorija, vidljivo je i da Hrvati često plaćaju svoje račune putem internet bankarstva. Iako to službeno ne ulazi u neku sferu kupovine, ipak je zanimljiv podatak da veliki dio Hrvata to radi preko interneta.
Zašto ljudi ne žele kupovati online?
Dio razloga već smo nabrojali u prethodnim odlomcima, no sada ćemo se posvetiti konkretnim brojkama koje su rezultat istraživanja koja su provedena sredinom prošle godine. Vjerovali ili ne, ali razloga za odbijanje kupnje putem interneta ima zbilja mnogo, a sve nam se to čini kao pretjerani strah zbog premalog poznavanja takvog načina shopingiranja. Možda ključni problem leži u činjenici da ljudi nisu dovoljno upoznati s time, pa bi trebalo potaknuti educiranje koje bi prikazalo kako online shoping nije ništa loše.
Nemogućnost pregleda proizvoda uživo i stjecanje dojma putem vlastitih osjetila jedan je od najvećih problema na koje kupci upozoravaju. Čak 56 posto kupaca izjasnilo se kako zbog nemogućnosti da vide proizvod uživo prije kupnje nisu spremni kupovati preko intenreta.
Ovaj problem teško je riješiv, a jedino što možemo je fokusirati se na recenzije proizvoda i mišljenje korisnika koji su taj isti proizvod već kupili. Budućnost nam možda donese neke promjene u tom segmentu, a jedna od takvih mogućnosti možda se krije u virtualnoj stvarnosti. Drugi biran razlog koji je sakupio najviše glasova je navika kupovanja u fizičkim dućanima. Ljudi (njih 35 posto) izjasnilo se kako će zbog navike radije otići u fizičku trgovinu, nego li obaviti kupnju putem interneta. Odmah iza toga sakrio se i sljedeći razlog, a to je nepovjerenje prema načinu plaćanja na internetu. Sigurnost na internetu je sve veći problem, no razni certifikati i potvrde na web shopovima ipak bi trebali osigurati da se osjećate sigurno prilikom plaćanja na web shopu. Brigu za nepoštivanje jamstva iskazalo je 19 posto ljudi, što se vrlo vjerojatno može riješiti regulacijom sustava povrata robe koji se definira unutar Europske Unije.
Sljedeća dva problema vezana su uz dostavu, a korisnike najviše brine da li će paket sigurno stići na odredište, ali i smatraju da je cijena dostave ponekad previsoka. Nakon toga slijedi nekoliko pomalo bizarnih razloga, koji su rezultat bojazni od kupnje na internetu: prekompliciran sustav online kupnje, manjak vremena za online kupnju, nepostojanje proizvoda na internetu, preskupa online trgovina, itd. Sve u svemu, puno je problema koji su donekle i opravdani i trgovci će morati cijeli sustav dotjerati u narednim godinama kako bismo zbilja bez prevelikih razloga odbijali kupovati na internetu.
Čime bismo ljude mogli potaknuti na kupnju?
Kada želimo pronaći motivaciju kako ljude natjerati da kupuju više, nailazimo ne različite metode i rješenja. Najbolje je ponovo istražiti razloge kod samih kupaca jer oni najbolje znaju što bi ih natjeralo da kupe nešto online. Dio motivacija za kupnju vezano je za rješavanje problema koje smo naveli u prethodnom odlomku pa ih možda nije potrebno ni spominjati, no ipak ćemo proći kroz neke. Na prvom mjestu smjestila se ideja da bi se korisnici češće odlučivali na kupnju ukoliko bi sustav plaćanja bio sigurniji. Što bi konkretno značilo sigurniji sustav teško je definirati, jer (gotovo) sve današnje metode plaćanja funkcioniraju besprijekorno i nema prevelikih žalbi od strane kupaca. Sljedeći bitan razlog je bolje financijsko stanje kupaca, odnosno kada bismo imali više novca mogli bismo češće i kupovati online. Na taj segment trgovci ne mogu djelovati, ali mogu na problem previsokih cijena koji je također u vrhu istraživanja.
Dostava se ponovo stavlja vrlo visoko, a više nego očito je kako su kupci navikli da dostava bude besplatna. Na taj način cijena proizvoda koju vide nije podležna nikakvim daljnjim dodacima, a isto tako sve je posloženo u skladu sa stvarnim životom i načinom kupnje gdje ne plaćamo dostavu kada kupujemo unutar trgovine. Kupci bi bili dodatno motivirani za kupnju kada bi imali na raspolaganju više informacija o proizvodu. Naime, mnoštvo web shopova ima vrlo šturi opseg informacija o pojedinim proizvodima, što kupci nikako ne vole. Pretpostavka je da će kupci češće kupiti određeni proizvod tamo gdje imaju više informacija o samom proizvodu, nego li na mjestu gdje o proizvodu ne znaju gotovo ništa. I još se jednom moramo vratiti na tezu zašto Hrvati češće kupuju u stranim web shopovima, nego li u hrvatskim. Naime, jedan od razloga koji bi motivirao kupce za veću kupovinu je veći asortiman proizvoda koji web shop nudi. S obzirom da smo rekli da su hrvatski shopovi puno siromašniji proizvodima, korisnici rješenje traže u pribjegu na strane web shopove.
Hrvatska u odnosu na ostatak svijeta
Ukoliko krenemo od samih temelja, pokazatelj je da u Hrvatskoj internet koristi 65 posto korisnika, dok je prosjek Europe u tom području 75 posto. Dakle, već kod same bazične činjenice kao što je broj korisnika interneta zaostajemo za prosjekom Europe pa stoga nije ni čudno ako kaskamo malo u sektoru e-trgovine. Debelo zaostajemo i za prosjekom Europe u segmentu koji sve više raste – pregled audio i video sadržaja na internetu. Multimedijlani sadržaj vrlo lako mogao bi postati sljedeći veliki izvor prihoda novca jer trenutni koncept svega besplatno sve više zazire ka plaćanju sadržaja. No, u odnosu na Europu u kojoj 49 posto korisnika pregledava multimedijalni sadržaj, u Lijepoj Našoj to radi samo 34 posto korisnika interneta. Možda ovo trenutno nije od važnog značaja, no kao što smo i rekli to bi u budućnosti moglo igrati veliku ulogu na tržištu informacijama. Trenutno u Hrvatskoj unutar granica na web shopovima kupuje 40 posto korisnika interneta, a na europskoj sceni prosjek iznosi 63 posto. Dakle, u velikom smo minusu kada se priča o trgovanju putem web shopova unutar vlastitih granica. Nadalje, važan parametar kojeg se trebamo dotaknuti jest i kupovanje van granica matične države. Hrvatski korisnici interneta kupnju van granica putem interneta obavljaju u postotnom udjelu od 12 posto, dok stanovnici europe to čine u udjelu od 18 posto. Iako smo na početku naveli kako je u Hrvatkoj kupovanje van granica jako popularno, čini se da nas i europski stanovnici u tom segmentu jasno nadmašuju.
Kako do bolje pozicije hrvatskih e-trgovina?
Mjesta za veliki napredak nema samo na razini Hrvatske, već bi se i u globalnom segmentu mogle napraviti velike pozitivne promjene. Na temelju prikupljenih rezultata, jasno se može zaključiti koji segmenti ne odgovaraju kupcima i gdje bi se trebalo nešto pokrenuti. No, pretpostavka je da korisnici nisu ti koji bi morali raditi napredak, već je dio toga posla na poduzećima i raznim udrugama koje se bave segmentom e-trgovine. Iz cijele priče jasno se mogu iskristilizirati problemi koji najviše muče web trgovine u Hrvatskoj.
Navikli smo da je u Hrvatskoj vrlo zahtjevan i trnovit put kroz birokraciju, a isti taj slučaj ponavlja se i s otvaranjem web shopa. Naime, za otvaranje i uspješno vođenje web shopa u Hrvatskoj je potrebno prilagoditi se čak 50-im zakonima, što je ruku na srce iznimno veliki broj. Nevjerojatno je puno zamki u koje mnogi upadaju i iz kojih se teško izvaditi, a sve iz razloga što ponekad jednostavno niste sigurni čega se trebate pridržavati. Srećom, danas postoji sve više zajednica koje su spremne pomoći drugima, a koje su prešle taj trnovit put i naišle na mnoge zamke e-trgovine. Takve zajednice često nude i besplatne pravne savjete, a sve kako bi pogurali i razvili hrvatsko e-tržište.
Drugi veliki problem je proces dostave i troškovi same dostave. Nažalost, danas u Hrvatskoj postoji malo web shopova koji nude besplatnu dostavu. Odnosno, većina web shopova nudi besplatnu dostavu ali tek nakon što prođete određeni iznos koji uglavnom nije baš malen. Ukoliko želite kupiti nešto sitno, što košta nekoliko desetaka ili stotinjaka kuna, vrlo vjerojatno ćete trebati pokriti i troškove dostave. Web shopovi van Hrvatske uglavnom nude besplatnu dostavu, bez obzira što se radi o web trgovinama koje su udaljene jako puno kilometara od Hrvatske. Dakle, ako oni mogu nuditi besplatnu dostavu, moglo bi se nešto promijeniti na tom planu i u okvirima Hrvatske. Također, iako platimo dostavu proces same dostave nije toliko razvijen kao što je to slučaj drugdje. Naime, u Hrvatskoj dostavne služe još nisu usavršile proces praćenja paketa pa ne možete znati gdje se vaš paket nalazi u kojem trenutku, što korisnike često zanima. Budući da je ovo dio koji je vezan i uz dostavne službe, biti će potrebno sklopiti neke dogovore između e-trgovina i dostavnih službi kako bi se poboljšala usluga koju nude.
U Hrvatskoj su poduzeća koja prodaju online često ograničena načinima plaćanja. Mogli smo vidjeti prije u anketama kako je nepovjerenje u načine palćanja jedan od važnih problema koji muče online kupce. Podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj oko 1000 prodavača koji nude plaćanje putem bankovnih kartica, dok su ostali ‘moderni’ načini plaćanja pomalo zapostavljeni. Pretpostavljamo da je veliki broj korisnika navikao plaćati putem PayPal-a, a web shopova koji nude tu uslugu u Hrvatskoj je iznimno malo. Ne bi bilo loše kada bi se web trgovine prilagodile takvom načinu plaćanja jer korisnici to žele i na to su navikli. Također, mnogi korisnici željeli bi da zaživi plaćanje putem SMS-a, što je u Hrvatskoj za sada dosta ograničeno s obzirom da su naknade telekom operatera poprilično velike. Nadamo se da će se ovi ključni problemi uskoro riješiti, jer bi mogli dovesti od povećanja povjerenja kupaca u hrvatske web shopove.
Korak po korak stigli smo do kraja priče o e-trgovini. S obzirom da cijelo tržište ubrzano raste, značaj ovakvog načina trgovanja biti će sve važniji u budućnosti. Za sada smo mu posvetili tek nekoliko stranica, ali u skoroj budućnosti trebat će nam još više mjesta. Ukoliko niste još uvijek dovoljno upoznati s cijelom tematikom, vrijeme je da malo više razmotrite mogućnosti koje se nude. Krajnji korisnici mogu se obratiti raznim službama kako bi zaštitili svoja prava ukoliko dođe do povrede istih. Vjerovali ili ne, e-kupci su prema europskim standardima vrlo dobro zaštićeni i imaju razna prava, ali se o tome rijetko priča. Također se rijetko priča o zaradi koju okreću e-trgovine u Hrvatskoj, a radi s o značajnim brojkama. S obzirom da se predviđa rast tih brojki, vrijeme je da postanete dio ove zanimljive i burne online priče.
Autor: Marko Županić
