Zbog čega su neki korisnici protiv toga da se podaci pohranjuju na cloud? Vjerojatno ste se i sami susreli s takvim mišljenjima. Jedan dio korisnika smatra kako pohranjivanje na cloud nije baš poželjno i to ponajviše iz jednog jedinog razloga: problem s privatnošću.
U isto vrijeme, jako velik broj korisnika u isto vrijeme nema nikakvih problema s pohranjivanjem svojih podataka na različite cloud servise, kao što su recimo Dropbox ili Box. Ipak – biste li i sami snimili recimo svoje financijske podatke na mrežne servise? Ili takve podatke radije volite imati u ”offline” načinu?
Bilo kako bilo, ipak postoje neki opravdani razlozi zbog kojih neki korisnici s pravom ne žele koristiti cloud servise. Koliko je cloud način pohranivanja dobar ili koliko je štetan, pa bi ga bilo dobro izbjegavati – pročitajte u nastavku.
Sve što radimo na internetu ostavlja trag. Sve.
Neki korisnici smatraju kako je moguće pregledavati internet bez da se na stranicama na kojima smo bili ostavlja bilo kakav trag. Unatoč postojanju određenih načina zaštite korisnika putem kojih se svaki korisnik može donekle zaštititi prilikom pregledavanja interneta, stvar je u tome da će ipak sve ono što smo posjetili nekada nekome biti vidljivo. Recimo da ste posjećivali određene stranice.
Ako je ta stranica ugašena vi više nećete moći ostvarivati pristup tom sadržaju. Slična stvar je i s profilima koje napravite na društvenim medijima. Ako ste recimo otvorili neku adresu elektroničke pošte negdje i taj servis više ne radi, vi kao korisnik više nećete moći koristiti taj korisnički račun. Ali pitanje koje se ovdje postavlja glasi – što je s podacima koji su nastali dok ste koristili recimo taj e-mail ili dok ste posjećivali neku stranicu? Postoje li te informacije još uvijek negdje? Naravno da postoje.
Svaki puta kada se spojimo na internet i kada posjećujemo određenu internetsku stranicu mi generiramo (odnosno ne mi nego naša računala) određenu i jedinstvenu IP adresu. Svaka internetska stranica koju mi posjećujemo može vidjeti tu IP adresu. I to naravno nije sve što internetske stranice mogu vidjeti dok ih posjećujemo.
Sve u svemu to je jako puno informacija, a da još nismo niti počeli govoriti o tome kakav značaj ima cloud u svemu ovome. Ono što je bilo važno da vidite iz ovog uvodnog dijela jest to da ništa što se radi na internetu nije privatno.
Čak i jednostavan odlazak na internet zahtjeva davanje i pružanje nekih informacija. Naravno, ti podaci neće nužno cijelome svijetu reći tko ste i odakle ste niti će svaki puta biti pohranjeni (iako vrlo velik broj internetskih stranica koriste kolačiće ne bi li tako saznavali i bilježili informacije vezane uz svoje posjetitelje).
Stvari se dodatno mijenjaju nakon što korisnik negdje kreira korisnički račun
Glavni cilj toga da korisnik negdje otvori ”vlastiti” korisnički račun jest taj što se na taj način zadržavaju određeni podaci koji se onda kasnije mogu opet pokazivati. Ti podaci se mogu odnositi na sve poruke koje ste ikada poslali, glazba koju slušate, informacije vezane uz vaše račune ili čak povijest kupovine (ako recimo kupujete preko Amazona ili eBay-a).
Svaki puta nakon što neki korisnik negdje obavi kupnju ili ako nešto pogleda, ta stranica, odnosno taj servis će to umemorirati u sebe i na temelju vaših prošlih izbora, u budućnosti će vam nuditi slične stvari.
Na taj način zapravo funkcionira svaki internet servis, bez obzira na to radilo li se o sredstvima komuniciranja (kao što su Facebook, Twitter i sl.) ili internetski servisi na kojima imate izrađen korisnički račun i unutar kojeg je upisan broj vaše kreditne kartice. I sve se to bilježi. Negdje. Kod nekoga. Svaki puta kada nešto pogledate, kupite ili se samo ulogirate negdje.
Cloud servisi su još jedan odličan način kako različite kompanije i tvrtke mogu saznati gotovo sve o vama
Servisi na kojima mi dragovoljno pohranjujemo svoje podatke kao što su cloud servisi zapravo bilježe i snimaju u svoje baze podataka informacije na koje nikada ne bismo niti pomislili. U isto vrijeme, na temelju svih tih pohranjenih podataka koje ili smo sami dragovoljno pohranili ili smo pohranili tako što smo dopustili određenim stranicama da vide ono što volimo i ne volimo, netko može ostvariti pristup našim korisničkim računima i tim informacijama.
Na taj način se vrlo lako i za vrlo malo vremena mogu saznavati i najintimnije stvari i informacije o svakom korisniku (kao što su recimo informacije vezane uz to gdje živimo, što volimo jesti, što ne volimo jesti, gdje i što kupujemo i slično).
Imate li dijete? Volite li recimo preko interneta kupovati stvari za djecu, bilo da se radi o odjeći, obući ili nečemu sličnome? Jeste li recimo ikada na internetu potražili pametne telefone, crtane filmove ili bilo što slično što ima veze s djecom? I jeste li uz to stavili i onako 20-30 fotografija na kojoj se vidi vaše dijete na neku od društvenih mreža? Da, ovo je isto tako jedan od načina na koji različite kompanije mogu dobiti čitav spektar različitih informacija o vama.
Što je ono što svatko od nas može učiniti?
OK, jasno nam je kako i sam odlazak na bilo koju internetsku stranicu ostavlja naš trag ondje. O pohranjivanju na cloud servise, kao što su Dropbox, OneDrive ili Box ne treba niti govoriti. Svaki puta kada ondje ostavimo podatke, bilo da se radi i o ”bezazlenim” podacima ili fotografijama, mi ustvari internetu dajemo informacije o nama. Te informacije bi u pravilu trebale pripadati samo nama.
Ali s obzirom na to kako je internet danas neophodan dio života gotovo svakog korisnika tehnoloških gadgeta i s obzirom na to da je nemoguće ne otići na internet i negdje ne ostaviti barem minimum informacija, 100%-tna sigurnost i privatnost nije moguća.
Ipak, postoje neke stvari koje mi kao korisnici možemo učiniti ne bismo li se i sami zaštitili od ”prekomjernog” korištenja naših podataka od strane ”interneta”. Ovo se najviše odnosi na našu ”namjernu” pohranu podataka na cloud servise. Savjet je da na takve servise ne pohranjujemo baš podatke koje nužno ne trebamo pohraniti. To bi značilo da je još uvijek preporučljivo da recimo financijska izvješća i podatke o stanju na računu ne pohranjujemo na cloud servise (ne samo te, nego bilo kakve slične podatke).
Neke stvar su bolje kada su s nama u izvanmrežnom obliku, pa čak i ako su ispisane na papir. Činjenica jest kako ne treba biti sve na internetu. Bez obzira na povećanu sigurnost cloud servisa, još uvijek je puno isplativije i sigurnije za nas da neki podaci ipak ostanu – samo naši i da ne budu pohranjeni na mrežne servise.
Piše: A.M.
