Internet of Things (hrv. Internet stvari) je možda prilično zanimljiva tema unazad par godina, no koncept istoga nije nov. Krajem prošlog stoljeća Kevin Ashton je postavio temelje za ono što mi danas nazivamo IoT. On je u svom laboratoriju na MIT-u radio za kompaniju Proctor & Gamble i pokušavao unaprijediti njihovo poslovanje putem RFID-a. Koncept koji je smislio bio je jednostavan, a prilično moćan. Ako svi objekti koje koristimo u svakodnevnom životu budu imali identifikatore i mogućnost spajanja na mrežu svih mreža – Internet – ti će objekti moći međusobno komunicirati jedan sa drugim, a moći ćemo upravljati istima putem računala.
Tada je Ashton napisao:
„Ako i kada budemo imali računala koja će znati sve o svim objektima koji nas okružuju i ako će moći skupljati podatke bez naše pomoći, tada ćemo moći smanjiti potrošnju energije, troškove života i općenito unaprijediti kvalitetu života. Znati ćemo kada određeni objekt (stvar) treba zamijeniti, popraviti ili ukloniti. Trebamo unaprijediti računala da mogu pohraniti sve te informacije, da mogu vidjeti, čuti i osjetiti svijet oko sebe. RFID i senzorna tehnologija će nam omogućiti da računala promatraju svijet oko sebe, te ga identificiraju i razumiju bez interakcije i pomoći čovjeka“. U to vrijeme se Ashton isključivo bavio time da tehnologija treba napraviti novi skok, odnosno da mora još dosta napredovati kako bi sve funkcioniralo onako kako si je on zamislio, te je previše pažnje pridavao RFID-ju. Na kraju, kako bismo i mogli sve objekte povezati preko Interneta? Kakva bežična komunikacija bi morala biti i kakva bi struktura Interneta morala biti da izdrži spajanje milijardi objekata na Internet, te njihovu komunikaciju? Što bi napajalo i pogonilo većinu stvari? To su samo neka od pitanja koja su postavljena 1999. godine.
Internet of Things
Danas je većina tih pitanja riješena. Veličina i cijena bezične komunikacije je minimalna u odnosu na prije. Ipv6 nam omogućuje adresiranje i komuniciranje milijardi uređaja na mreži. Kompanije koje izrađuju elektroničke uređaje ugrađuju Wi-Fi module u mnoge uređaje, odnosno u uređaje u koje se prije nisu ugrađivali komunikaciji moduli. Brzine interneta su i više nego zadovoljavajuće da izdrže komunikaciju većeg broja uređaja. Baterije i dalje nisu savršene, no izdržljvije su i bolje nego ikad prije… CISCO-ova Internet of Things grupa predviđa da će do 2020.-te godine na mreži biti spojeno oko 50 milijardi (pametnih) uređaja.
Pojednostavljeno – IoT opisuje sustav u kojem će objekti u fizičkom svijetu imati senzore, biti spojeni na Internet i dijeliti informacije sa računalima i ostalim uređajima na mreži. Kakve senzore će objekti imati nije previše bitno – to mogu biti RFID, NFC, Wi-Fi, Bluetooth, Zigbee… Ipak, tri najvažnije stvari kod IoT-a su:
1) Spajanje objekata i živih bića – U početku se sve svodilo na spajanje računala i industrijske opreme, dok je danas vizija IoT-a ipak malo drugačija – sa računalima se povezuju industrijska oprema, roboti, nosiva tehnologija, mobiteli, kućanski aparati … Praktički svi objekti se mogu na neki način povezati sa računalom. Zanimljiv je eksperiment, odnosno project „Cow Tracking project“ u kojem su se kravama ugradili razni senzori koji prate da li su bolesne, kada jedu, kako se ponašaju u krdu, te se sve informacije u realnom vremenu šalju na lokalni server. Zato smo rekli da će IoT povezati živa bića i objekte. Nadalje, danas su vrlo popularne nosive tehnologije. Ne možete vidjeti rekreativca ili profesionalnog sportaša bez komada tehnologije koji mu prati otkucaje srca, temperaturu, prijeđenu kilometražu, potrošene kalorije. Neki od popularnijih proizvoda su Nike+ Fuel band i Fitbit. Danas čak i pametni telefoni imaju senzore koji vam prate kretanje, te aplikacije u koje možete upisivati informacije vezane uz vaše zdravlje. Sve to spada u ovu kategoriju IoT-a. CISCO je definirao još jednu kategoriju a to je Internet of Everything (IoE). To bi trebala biti malo šira definicija u koju se ubraja spajanje prirode, stvari i ljudi, no o tome jednom drugom prilikom.
2) Senzori – Fizički objekti koji će biti spojeni na Internet će morati imati jedan ili više senzora. Svaki senzor će pratiti specifične uvjete i informacije kao što su lokacija, vibracije, kretanje i temperatura. U IoT-u senzori će biti povezani jedan sa drugim i tako će objekt imati širu sliku svijeta oko sebe, te će se te informacije davati računalima i prezentirati ljudima, odnosno onima koji će te informacije koristiti.
3) Promjena tipa uređaja koji komuniciraju na mreži – U prošlosti, ljudi su komunicirali sa ljudima putem računala. Nije bilo nikakvih drugih uređaja na mreži (ako izuzmemo mrežnu opremu). Danas se ta slika mijenja. Danas na mreži imamo različite tipove uređaja koji imaju svoju jedinstvenu adresu i koji dijele informacije na mreži. To je esencijalna bit cijelog ovog koncepta. Informacije će se dijeliti u realnom vremenu ili u definiranim intervalima, no poanta je da će svi moći međusobno komunicirati. Doći ćemo do toga da, recimo, trčite i nije vam dobro, nosiva tehnologija će to zabilježiti i moći će automatski te informacije proslijediti ljudima koji to trebaju znati. U ovom slučaju liječnici. Možda će većina komunikacije među objektima biti „zanemariva“, odnosno od male važnosti, no može biti i iznimno korisna. Ono što moramo napomenti je da će u budućnosti biti iznimno važno filtrirati važne informacije od milijuna i milijardi „beskorisnih“ informacija koje će putovati mrežom.
Što IoT znači za biznis, odnosno poslovanje?
IoT će prilično puno značiti za poslovanje mnogih kompanija. Već sada kompanije imaju na svojoj mreži jako puno uređaja, a da to nisu računala ili serveri. Već sada su na mrežu povezani svi mogući mobilni uređaji, te se kompanijama (zgradama) upravlja pomoću računala. Mnoge građevine u Zagrebu (možda i nekim drugim Hrvatskim gradovima) imaju na mrežu povezane prozore, svjetla, ventilaciju, alarme … I pomoću senzora računala mogu vidjeti koja su, recimo, svjetla upaljena i na klik mišem ih sve pogasiti. Ovo možda više spada u „pametne zgrade“ ali i ovo je neka vrsta IoT-a. U praksi smo vidjeli kako ovo funkcionira i moramo reći da smo prilično zadovoljani viđenim. IoT će poslovanju dati dodatnu efikasnost, povećati i ubrzati samo poslovanje, unaprijediti zadovoljstvo korisnika, ubrzati komunikaciju unutar i van kompanije i još mnogo toga. Ipak tri su najveća benefita koja bi mogla isplivati na površinu iznad ostalih, a to su: komunikacija, kontrola i ušteda.
Komunikacija – IoT, kao koncept, bi trebao povećati protok podataka između uređaja i računala, te između ljudi i računala. Preko senzora će se slati, recimo, vitalni znakovi čovjeka na računalo. U mnogim slučajevima nećemo profitirati od tih podataka, no u određenim slučajevima i hoćemo. Do sada nismo imali toliko informacija i „preživjeli“ smo, preživiti ćemo i kada budu mnogo veće količine podataka oko nas. Često je i postojala komunikacija raznih uređaja i računala, no ti podaci nisu bili kvalitetni, nisu se slali u pravilnim intervalima i nismo ih mogli iskoristiti za ništa. S druge strane, mnogi uređaji će imati GPS lokator i svi objekti koji se miču će moći pohranjivati podatke o lokaciji. Ako vi nosite te uređaje sa sobom, tada će postojati „trag“ kuda ste se kretali. Naravno, to nije ništa neobično (op.a. svaki mobitel bilježi vaše kretanje), no netko bi to mogao u određenim situacijama i iskoristiti. Ipak, mi većinu toga gledamo sa pozitivne strane i mislimo da će bogatija komunikacija biti dobra za nas. Zašto uređaji ne bi međusobno razmjenjivali podatke? Recimo defibrilatori i medicinski sustavi? Dostavna vozila putem GPS-a dostavljala svoju lokaciju u realnom vremenu da korisnik koji dočekuje paket zna gdje je kamion koji će mu dostaviti isti? Zašto trgovački lanci ne bi mogli pratiti svoje hladnjače i temperaturu u njima?
Kontrola i automatizacija – U poslovnom svijetu je cilj da što veći dio sustava automatizirate i da imate kontrolu nad što većim dijelom sustava. Tu se vraćamo na „pametne“ zgrade o kojima smo maloprije pričali. Svaki uređaj, svaki objekt bi trebao biti vidljiv kompaniji da bi ona što pametnije mogla iskoristiti taj resurs. Zamislite u korporacijama kolike su uštede ukoliko navečer na jedan klik mišem ugasite sva svjetla, ugasite računala na mreži i spustite temperaturu na termostatima. To sve možete zahvaljujući senzorima i komunikacijskim modulima koji objekti imaju, te tome što su povezani na mrežu i mogu komunicirati sa drugim objektima. Želimo da shvatite da je poanta IoT-a da se poveća opseg pametnih uređaja oko nas i da se to iskoristi na najbolji mogući način. Možda će netko reći da smo toliko lijeni da ćemo uskoro ulazna vrata otvarati preko aplikacije na mobitelima, ali mi to ne smatramo lijenošću ili nečim sličnim, nego jednostavno nešto zanimljivo što ćemo sada moći raditi. Kad smo već za primjer uzeli ulazna vrata – zašto biste nosili ključ kada ih možete otključati i zaključati pomoću, recimo, mobitela? IoT koncept nudi neograničene mogućnosti u svim aspektima života.
Ušteda – Mnoge kompanije će prihvatiti IoT isključivo radi financijskih ušteda. U poslovnom svijetu, posbice industriji, mnogi gube novac zbog opreme koja otkaže i prekine im proizvodni proces. Ovako bi uz pomoć senzora i računala dobivali informacije o opremi koja otkazuje i na vrijeme ju stigli zamijeniti. Samim time se ostvaruju znatne uštede, a ulaganja mogu biti minimalna. Jedan takav primjer se dogodio u Americi u jednoj tvornici gdje nisu znali da se jedan stroj u liniji proizvodnje pregrijava, odnosno jedna njegova komponenta. Kada je stroj stao, šteta je bila oko 150.000 dolara dnevno, rezervni dio se čekao 5 dana, a sa svim radovima cifra je bila oko milijun dolara. Kasnije su implementirali „pametno praćenje“ komponenti i to su platili sve zajedno oko 50.000 dolara. Da su to napravili odmah, ne bi imali veliki trošak no prije kvara takva „investicija“ za praćenje je bila trošak za menadžment. Ovo je smo jedan primjer, a ima ih jako puno.
IoT danas
Danas imamo situaciju da je IoT raširen, ali ne onako kako bi mogao biti. Mnoge kompanije rade na proizvodima koji se već naširoko koriste, a sa svakim napretkom tehnologije dobivamo sve bolje uređaje i usluge. Danas su definitivno najpopularnije pametne kuće i zgrade o kojima smo već dosta pisali pa nećemo trošiti riječi na njih, osim što moramo napomenuti da se u razvijenim zemljama već kod same izgradnje kuće/zgrade odmah misli na ovaj koncept i objekt se dizajnira kako bi se jednog dana mogli implementirati svi pametni uređaji. Zatim tu je „wearables“ odnosno nosiva tehnologija. Narukvice, pametne majice, pametne tenisice…. Nema toga što rekreativci i profesionalni sportaši nisu probali. U svakom slučaju, jedno jako zanimljivo područje o kojem će se dosta pričati u narednim godinama. Nadalje – pametni gradovi. Praćenje i upravljenje računalom gradskim resursima – distribucija struje, vode, gradske sigurnosti i ostalim segmentima. Jednog dana na ovaj način ćemo sigurno učiniti velike gradove mnogo sigurnijima za život jer ćemo moći mnogo toga kontrolirati i pratiti, te samim time i prevenirati.
Ono što je nama izuzetno zanimljivo su pametni (i električni) automobili. U Hrvatskoj imamo jedan od najbržih super električnih automobila na svijetu – Rimac concept one. Osim što ga pokreće struja, taj auto je pun „pametnih“ rješenja To svakako spada u ovaj koncept IoT-a. Nažalost, Rimac je preskup za većinu nas koji živimo u Hrvatskoj, ali tu su i drugi proizvođači automobila koji pokušavaju povezati automobile sa Internetom i korisniku dati što više mogućnosti ali i podataka o atuomobilu. Super primjeri su kompanije Tesla, BMW, Mercedes, Ford … Svi oni će imati softvere koji će ih u potpunosti kontrolirati. Sjetite se samo Googleovih automobila koji se sada sami voze po Kaliforniji. Možda nećemo za 20 godina imati leteće automobile, ali ćemo zasigurno imati pametne automobile i ovo je jedna od zanimljivijih industrija koja će se rapidno razvijati kroz naredno razdoblje. Pogotovo će vam biti zanimljivo kada vam kažemo da su i Microsoft i Apple najavili svoje pametne automobile u budućnosti.
Za kraj moramo još spomenuti pametno zdravstvo, logistiku i poljoprivredu. Krenimo ipak od zdravstva. Što god rekli o našem zdravstvu, naše zdravstvo je solidno po kvaliteti (op.a. naravno da može biti bolje, ali može biti i mnogo lošije i skuplje), te je prilično informatizirano, što se ne može reći za mnoge grane i područja života. Pametno zdravstvo i pametni uređaji su jako zanimljivi jer će se bolesnici moći kvalitetnije liječiti i moći će se bolje pratiti zdravstveno stanje istih. Spomenuli smo nosivu tehnologiju. Ovo je vrlo slično – radi se o uređajima koje ćete imati kod kuće i koji će slati informacije računalu koje će proslijeđivati podatke o vašem zdravstvenom stanju bolnicama, doktorima ili se pohranjivati u oblake. Koncept pametnog zdravstva je zanimljiv iz razloga što bi se na taj način mogle predvidjeti neke stvari i možda prevenirati određene bolesti (npr. dijabetes), možda čak i moždani ili srčani udari. Vjerujemo da ćemo u narednom periodu vidjeti dosta startupa koji će raditi aplikacije vezane za ovo područje.
Logistika kao takva već ima hrpu aplikacija koje možete koristiti da biste pratili potrošnju materijala i dobara koje koristite, a uz pomoć ovog koncepta bi kompanije mogle još više uštedjeti, pametnije poslovati i pametnije koristiti svoje resurse. Slična situacija je i sa poljoprivredom. Već sada postoje pametne farme koje imaju automatsko poslovanje, odnosno sve je automatizirano. Ujutro pametni uređaji daju jesti životinjama, vrata i ostale prostorije se same otvaraju i zatvaraju, senzori prate svaku životinju i njihovo zdravstveno stanje … Ovakvih farmi ima dosta u Americi i Australiji i pitanje je dana kada će postojati i kod nas. Ima jedna zanimljiva priča o farmeru koji svoju farmu ima udaljenu 450 km od kuće u kojoj živi, ali svaki aspekt farme može kontrolirati preko računala te ima video nadzor koji mu daje nadzor nad cijelom površinom farme, te svakom zasebnom prostorijom. Obilazi ju 3 puta mjesečno kada mu dobavljači dostavljaju hranu i ostale resurse koje onda pohranjuje u određene prostorije i ormare kako bi ih opet preuzeli „pametni“ uređaji, hranilice za životinje i slično. Kao što vidite, već sada su mogućnosti neograničene, a što će biti za koju godinu.
IoT sutra
Što možemo sutra očekivati od ovog koncepta? Prilično je teško reći jer svaki stručnjak za ovo područje ima drugačije viđenje budućnosti i mogu eventualno predvidjeti – ili pogoditi – ono što nas čeka u narednih par godina. Najbolje što smo pročitali je zapravo slijedeća rečenica: „Softver se danas nalazi u puno uređaja, a uskoro će se nalaziti u apsolutno svemu“. Mislimo da je to ono što bi moglo biti jako točna konstatacija. Poanta IoT-a je komunikacija i upravljanje svim mogućim uređajima, a da biste to postigli morate imati određeni softver u uređajima.
Samim time što će se softver nalaziti svuda, vrlo je izvjesno da će mreža postati još otvorenija, odnosno da će nas to voditi u eru novih on-demand (hrv. Na zahtjev) servisa, a oni servisi koji su zatvoreni i naprevljeni za manji broj uređaja će se polako izgubiti ili će stagnirati. Pošto će se na mreži nalaziti ogroman broj uređaja i usluga, sasvim je izvjesno da će doći do određenih promjena na Internetu. Kao prvo, čeka nas tranzicija na 5G mrežu (op.a. mi u Hrvatskoj još nismo pošteno implementirali ni 4G), te će se sigurnost Interneta možda povući iza zida, odnosno na mrežu.
Sve je više web servisa i sve se više zahtjeva određena sigurnost i enkripcija podataka, a sve će se događati „tamo negdje na mreži“. Na računalu ćete te podatke samo otpakirati i koristiti. Vrlo vjerojatno ćemo vrlo brzo vidjeti velike kompanije kako ulažu dosta velike novce u nove modele sigurnosti kako bi zaštitili korisnike i njihove podatke. No mi ovdje pričamo o konceptu IoT-a i njegovim posljedicama, a vas možda zanima koji su to novi uređaji koje bi uskoro mogli vidjeti na tržištu? Na to pitanje je prilično teško odgovoriti. Čak se ni mnogo iskusniji u ovom području ne usude predviđati mnogo toga. Izvjesno je da ćemo imati pametne automobile koji će sami voziti po cestama, da ćemo imati pametne prometnice koje će puniti električne automobile koji se voze po njima i slično, no što je sa onim „revolucionarnim“ proizvodima o kojima se pričalo unazad par godina. Te glasine su se stišale.
Kažu neki imati ćemo frižidere i mikrovalne pećnice sa WiFi-jem. Hoćemo, no to nije revolucionarna ideja. To što ćete moći pratiti temperaturu hrane na mobitelu ili računalu nije nešto što bi moglo donijeti tehnološki ili bilo koji drugi napredak. S druge strane, može se dogoditi da se počnu rađati startupi koji će forsirati inovativnost i biti godinama ispred našeg doba. Možda dođu startupi koji neće raditi samo softver i probati progurati „prožvakanu“ ideju, nego stvarno nešto pametno napraviti. Kao pametne klupe koje je napravio Hrvat Ivan Mrvoš i koji su pametna inovacija koja će donijeti i novce i određene benefite društvu. Ti benefiti nisu revolucionarni ali su svakako određeni iskorak naprijed i nadamo se da će još biti ovakvih ideja i projekata. Nadamo se još i boljih i većih…
Svakako se nadamo da ćemo u budućnosti vidjeti bolji backend kod IoT uređaja. Sa rastom ovog trenda, ili bolje rečeno koncepta, jako se puno truda, vremena i novaca ulaže u sam hardver i senzore, no backend šteka. Gotovo većina dotičnih uređaja nema pravi softver iza njega koji će pružiti pravu interoperabilnost, povezivost i nezavisnost. To bi mi voljeli vidjeti u idućoj generaciji uređaja. Uređaje koje ćete moći priključiti na stvarno mnoge uređaje, kojima ćete moći dobro i lako upravljati, koje ćete moći konfigurirati onako kako vama odgovara. Trebaju nam određeni standardi i konzistentnost i onda ćemo to možda i ostvariti. Možda se pitate kakvi bi to uređaji morali biti? Odgovor je hardverski mnogo jači, neovisniji, sa više memorije i mogućnosti. No to košta. Tada uređaji neće koštati X dolara nego 2 ili 3 X-a ali će biti mnogo upotrebljiviji i korisniji. Ti uređaji će se onda lakše integrirati i u enterprise sustave što nas opet vodi do biznisa i lakšeg i jeftinijeg poslovanja. U svakom slučaju, čekaju nas jako zanimljive i uzbudljive godine sa mnogo inovacija i tehnološkim novitetima, a jedva čekamo da si i sami počnemo konfigurirati i graditi pametne kuće i stanove, te biti okruženi pametnim uređajima od kojih ćemo imati određene koristi.
Autor: Boris Plavljanić
