U ovom tekstu, odnosno seriji tekstova ćemo se baviti deep i dark webom. Mnogi ta dva pojma poistovjećuju, ali radi se o različitim stvarima, odnosno segmentima Interneta. Preciznije, možemo reći da je dark web podskup deep weba, a ubrzo ćete vidjeti što to znači i zašto se tako naziva.
Ova tema je prilično kontroverzna i o njoj se malo priča. Kada se govori o Internetu govori se o onom indeksiranom i javnom dijelu, odnosno dijelu Interneta na koji svako može pristupiti ukoliko ima pristup Internetu i web preglednik. Deep i dark web kao da su rezervirani za jedan manji dio korisnika. To je prilično velika šteta jer na deep webu možete naći jako puno korisnih informacija, pogotovo ako se bavite znanstvenim radovima ili tražite informacije koje nisu baš namijenjene široj javnosti. Opet, to može biti nešto vezano uz akademsku zajednicu, ali i ne mora.
Tu i tamo se pojavi neki film ili serija (op.a. kao što je Mr. Robot) koji „popularizira“ deep i dark web, odnosno spominje ih, ali se jednako brzo to i zaboravi. Zato ćemo vam mi u ovom tekstu probati približiti spomenute pojmove, pokazati vam što se tamo nalazi, kako im pristupiti i slično.
Napomena: Ako se pokušate spojiti na dark web, to radite na svoju vlastitu odgovornost!
Internet vs. deep web vs. dark web
Kada kažemo Internet, tada mislimo na mrežu svih mreža, no ona se može podijeliti na tri dijela: javni Internet, deep web i dark web koji se još naziva i darknet.
Javni Internet je površina cijele ove priče, a to su web stranice koje je moguće indeksirati i koje je moguće naći preko web preglednika, odnosno web tražilica. Kada vi u Google upišete neki pojam, on će vam izbaciti X web stranica. To znači da su te web stranice indeksirane i da na njih možete doći klikom na link koji će vam dati dotična web tražilica. Taj površinski dio je teško kvantitativno odrediti, no neke statistike kažu da je samo 10-ak posto svih web stranica indeksirano i da im možete pristupiti na ovaj način. Što znači da je 90 posto Interneta „nevidljivo“ većini korisnika.
I ova web stranica na kojoj ste vi sada je indeksirana i vrlo vjerojatno će vam je Google izbaciti među top linkovima kada pretražujete određeni pojam vezan uz IT, odnosno informatiku. Pošto je većina našeg sadržaja vezana uz IT, sigurno nećete dobiti ovu stranicu kada pretražujete pojam „političke vijesti“ ili nešto slično tome. No, ukoliko pretražujete pojam „dark web“, mogli biste dobiti ovaj link. To znači da su velike web tražilice (Google, Bing, Yahoo…) našle našu web stranicu, skenirale sadržaj iste i unijele meta podatke u svoju bazu podataka. Kada vi budete tražili određeni pojam koji se spominje na ovoj stranici, web tražilica će, između ostalog, ponuditi vam i našu web stranicu. Većini korisnika je to i dovoljno, te ne žele pretraživati deep ili dark web za informacijama.
Ako se ipak „spustimo“ malo dublje, tada ćemo ispod površine javnog Interneta naći deep web. Logično, ako je javni Internet ono što tražilice mogu naći, tada je deep web ono što tražilice ne mogu naći, odnosno indeksirati. Sigurno se pitate kako im onda pristupiti? Lako. Ne možete putem web tražilice jer vam ona neće dati link do deep weba, tj. stranice koja nije indeksirana, ali ako imate direktan link do određene web stranice koja nije indeksirana, tada joj možete pristupiti.
Zašto su neke stranice indeksirane, a neke nisu? Zato jer je Internet prevelik da bi se sve indeksiralo (broj web stranica je mnogo veći nego što postoji ljudi na svijetu), pa jedan veći dio Interneta ostane neindeksiran. Da ne spominjemo koliko se dnevno web stranica otvori, a sadržaj im je irelevantan. Zato imamo deep web. Linkove do neindeksiranih web stranica možete naći na različitim forumima, posebice na Redditu gdje imate posebne sub-reddite (kanale) vezane uz ovu temu.
Jedan primjer neindeksirane stranice je ovo: http://7g5bqm7htspqauum.onion.link/. Obratite pozornost na ime web stranice.
Na kraju dolazimo do dark weba – kao što smo rekli to je podskup deep weba, a radi se o neindeksiranim web stranicama ali da biste im pristupili morate napraviti nešto posebno – ili imati username/password ili im pristupiti preko TOR mreže ili imati pozivnicu ili nešto četvrto …
Takve web stranice najčešće leže na nekim pod-mrežama (I2P, Tor, Freenet …) i na njima se odvijaju mnoge kriminalne radnje. Nažalost, na dark webu se najčešće prodaje droga, oružje, možete naći usluge prostitutki, kupiti hrpu dječje pornografije (ili ju čak i besplatno skinuti), kupiti ubojicu (nije šala – na Silk roadu ste mogli unajmiti „hitmana“ za cca. 50.000 dolara) i još mnogo toga. Zato smo i rekli da takvim stranicama pristupate na vlastitu odgovornost. Nije to baš mjesto za svakoga niti želite nezaštićeni pristupati takvim sadržajima. Dapače, naš savjet vam je da i ne idete na taj dio Interneta jer ne želite to vidjeti.
S druge strane, dark web često koriste i novinari koji dijele sadržaj koji ne smiju dijeliti javno jer bi im životi mogli biti ugroženi. Najčešće su to novinari iz zemalja gdje vlada diktatura ili neki sličan oblik vladavine. Iako ne nužno – mnogo je i američkih novinara i blogera koji žive u Americi, zemlji „demokracije i slobode“, pa često budu ugroženi zbog sadržaja kojeg podijele sa cijelim svijetom. Mnogo je lakše to napraviti putem dark weba. I sam Edward Snowden je često koristio deep i dark web kako bi komunicirao s ljudima dok su ga tražili agenti raznih američkih agencija.
TOR
Kako biste mogli pristupiti dark web, trebati će vam TOR. TOR je projekt koji je započela Američka vojska kako bi osigurala nesmetanu komunikaciju u svojim redovima i kako bi ta komunikacija bila sigurna. Oni su od tog projekta odustali (bar u jednoj određenoj mjeri), vrlo vjerojatno jer su našli nove i drugačije načine kriptiranja svojih podataka, a ovaj pristup su preuzeli hakeri, novinari, ljudi koji žele zaštitu, odvjetnici, razni aktivisti itd.
Što je zapravo TOR? TOR je mreža virtualnih tunela koji omogućuju ljudima da si poboljšaju privatnost i zaštitu. Isto tako, omogućuje softverskim inženjerima komunikacijske alate koje mogu ugraditi u razni softver i na taj način mu dati jedan odličan feature, kako bi podaci koje taj softver koristi ostali zaštićeni i nekompromitirani.
Vratit ću se još malo na novinare i ostale skupine ljudi koji koriste TOR da vam približim radnje u kojima vam može dobro doći. Recimo, novinari ga koriste za razgovore sa zviždačima poput Juliana Assangea. Nevladinim udrugama služi za komuniciranje sa ljudima izvan zemlje kako bi oni ostali zaštićeni i kako im se ne bi otkrio identitet ako oni to ne žele, moguće ga je iskoristiti umjesto tradicionalno VPN-a, slati podatke na web stranice bez da vas otkriju…
Korištenjem TOR-a pokušavate se braniti od internetskog nasilja zvanog „analiza prometa“. Ona služi za praćenje podataka, kao i komunikaciju između računala na bilo kojoj javnoj mreži. Internet je javan, zar ne? Iako bi se dalo o ovome diskutirati, ostavljamo to za neku drugu priliku.
Uzmite paket podatak koji putuje internetom. On se sastoji od dva dijela: data payloada, kojeg ćemo zvati glavni „dio paketa“, dok je drugi dio header ili zaglavlje. Data payload je ono što vi primate ili šaljete: email poruka, web stranica, audio zapis, video zapis, nešto kombinirano. Ne bitno što je to kriptirano, ono računalo koje analizira podatke može znati što ste raditi, jer se fokusira na header (zaglavlje) u kojem su sve informacije – primatelj, pošiljatelj, veličina, pa čak i sadržaj. Na taj način, sve je otvoreno i sve se zna.
Te informacije inače ne bi smio znati nitko osim vašeg Internet providera, no svjesni smo činjenice da to nije točno. Zapravo, i Internet provider će „prodati“ određenim službama vaše podatke, a kamoli netko neautoriziran.
Pa kako onda pobjeći od tih analiza? Koristeći TOR korisnikov softver stvara mrežu zaštićenih konekcija, odnosno, stvara se krug između dva računala tako da se stvara jedna po jedna točka po kojima putuju podaci s time da nijedna točka ne zna početak i kraj tog puta kojim putuju podaci, nego samo zna za točku koja joj je prenijela podatke i kojoj mora dostaviti podatke. Da netko čak i presretne taj vaš virtualni put ne može saznati sve što bi mogao „klasičnim“ putem. Te „nasumične konekcije“ su dinamične i svakih 10ak minuta se mijenjaju pa je to još jedan bonus zašto koristiti TOR.
Ovo je naravno pojednostavljen prikaz kako sve to funkcionira, no na službenim stranicama samog projekta možete više saznati.
Da li je to 100 posto sigurno? Naravno da nije. Ako se baš nekome zamjerite i ako naletite na jako, jako dobar softver za praćenje podataka, nećete moći pobjeći, ali u svakodnevnom korištenju interneta, TOR vam je idealan način da se što manje pojavljujete i da budete, praktički „nevidljivi“.
Kada se pojite na TOR mrežu, tada možete pristupiti većem dijelu dark weba. Većinu onion linkova ćete naći na Redditu te različitim wikipedijama kao što je ova: http://thehiddenwiki.org/
Nijedan link sa spomenutog wikija ne možete otvoriti ako niste na TOR mreži, no ako i jeste, ne preporučamo vam baš da idete preduboko na deep web jer ćete naći one web stranice koje se spominju u novinama i na televiziji u negativnom kontekstu. Oružje, droga, prostitucija, razno razna pornografija, čudni blogovi, kupovina lažnih dokumenata … sve se to krije od vas jedan klik. Ali taj jedan klik je bolje ne napraviti.
B.P.
