Većina računalnih programa koje koristimo – kao što su office, web preglednik, pa čak i video igre – se konfiguriraju preko menija, odnosno korisničkog sučelja. To je postao standard kako “komuniciramo” s aplikacijama.
Ali neke aplikacije, odnosno programi, zahtijevaju da napravite korak dalje od toga. Umjesto da nešto konfigurirate preko opcije u meniju unutar aplikacije, to ćete morati napraviti preko tekstualne datoteke. Točnije radi se o konfiguracijskim (engl. config) datotekama. U ovom tekstu ćemo detaljnije objasniti što su to konfiguracijske datoteke i kako ih sigurno editirati.
Što su konfiguracijske datoteke?
Prije nego se zabavimo s tehničkim detaljima, definirajmo što je konfiguracijska datoteka. Konfiguracijske datoteke su u globalu editabilne tekstualne datoteke koje sadrže informacije koje aplikacija/softver koristi. Neke konfiguracije su unutar aplikacije i možete ih mijenjati jedino preko postavki određene aplikacije. S druge strane, neke aplikacije imaju i config datoteke koje korisnik može otvoriti i izmijeniti, a da pri tome ne otvara aplikaciju.
Zanimljivo je da ne postoji standard kako bi konfiguracijska datoteka trebala izgledati ili biti strukturirana. To je ostavljeno na volju programera koji radi na tome.
Linux korisnici će posebno biti upoznati s konfiguracijskim datotekama jer mnoge aplikacije zahtijevaju da ih editirate. Ali to nije ekskluzivno vezano za Linux. Iste možete editirati i u Windowsima i MacOS-u.
Kako naći i editirati konfiguracijsku datoteku?
Kao što smo već rekli, konfiguracijske datoteke su strukturirane onako kako ih programer zamisli. Ipak, postoje tri standardna načina kako se te datoteke strukturiraju. To su:
- JSON (JavaScript Object Notation)
- YAML (YAML Ain’t Markup Language)
- XML (eXtensible Markup Language)
Neki programi učitavaju podatke koji su spremljeni u konfiguracijskim datotekama kada ih pokrenete. Neke druge periodički provjeravaju datoteke u slučaju da ste ih promijenili dok imate otvorenu aplikaciju.
Bez obzira o kojoj datoteci se radi, pametno ju je kopirati prije mijenjanja. Odnosno, napraviti sigurnosnu kopiju iste. Ako nešto pođe po zlu, možete ju vratiti na prvobitno stanje i onda ispočetka početi mijenjati.
Sada pogledajmo neke datoteke iz stvarnog svijeta. Kao što smo već nekoliko puta napomenuli, one dolaze u raznim oblicima i veličinama. Vjerojatno su mnogi od vas upoznati s host datotekama. Windowsi, Mac i Linux ih koriste da bi manualni mapirali IP adrese na hostove.
Windows konfiguracijske datoteke
Windows host datoteke ćete naći na lokaciji “c:\windows\system32\drivers\etc\”. Možete ih otvoriti tako da napravite dvoklik na njih i odaberete, recimo, Notepad iz ponuđenih aplikacija. To je sve što vam treba da vidite i editirate konfiguracijsku datoteku kao što je ova. Ipak, postoje bolje alternative, no o tome kasnije.
Kada otvorite spomenutu datoteku s Notepadom, vidjet ćete da su one odvojene doslovno s “tab stopom”. Doslovno su tabovima odijeljeni elementi.
Svaki hostname ima svoju liniju, pa tab, pa IP adresu. Nadalje, ova host datoteka dozvoljava korisniku da doda anotaciju ili komentar koji počinje s hash (#) simbolom.
Linux konfiguracijske datoteke
Na Linuxu ćete config datoteke naći na putanji “/etc/“. Njih možete otvoriti s Geditom ili s tekstualnim editorima kao što su nano ili vim. U većini Linux distribucija, te alate ćete već imati instalirane, odnosno oni dolaze s operativnim sustavom.
Neke aplikacije config datoteke drže u home direktoriju, a ime datoteke počinje s točkom. Isto tako, te datoteke se nazivaju “dotfiles”. S druge strane, neke datoteke su “normalne” datoteke, s normalnim imenom ali imaju ekstenziju “.rc”.
MacOS konfiguracijske datoteke
Kao i kod Linuxa, host datoteke u MacOS-u možete naći na lokaciji “/etc/“. Mac dolazi s pre-instaliranim tekstualnim editorom kao što je BBEdit. Ako imate sreće, imate i neke druge jer ovaj nije baš najbolji. Ali o tome ćemo u nastavku teksta.
Aplikacije za sigurno editiranje konfiguracijskih datoteka
Sada kada znate što su konfiguracijske datoteke i gdje možete naći “host” datoteke, vrijeme je da pričamo o tome kako ih lakše i sigurnije editirati. Da biste to postigli, trebate skinuti i instalirati bolji text editor od onih koji dolaze s operativnim sustavom. Također, izbjegavajte takve datoteke otvarati s “word processing” aplikacijama kao što je Word ili Pages na Macu. One mogu dodati određeno formatiranje na kraj reda, što bi moglo “oštetiti” datoteku u smislu da ju aplikacija koja koristi dotičnu datoteku više ne može pročitati.
Ako želite malo bolji tekstualni editor, naša prva preporuka bi bila Visual Studio Code. Gotovo pa savršen text editor iz Microsofta kojeg možete koristiti za editiranje datoteka, ali i za mnogo više od toga. Osim VS Codea, spomenimo još Notepad++, Atom, te Sublime Text Editor.
Na kraju, ako je config datoteka formatirana/strukturirana kao JSON ili XML, razmislite o korištenju editora koji ima “syntax highlighting”. VS Code to ima, tako da ne brinite!
Što ako “potrgate” konfiguracijsku datoteku?
Kao što smo već rekli, prije nego idete konfigurirati datoteku, napravite kopiju iste. Nazovite ju “ime_backup_datum” pa ćete znati kada je kopija napravljena. Ili “izmislite” svoj sustav imenovanja datoteka. U svakom slučaju, napravite kopiju. Zatim promijenite originalnu datoteku, te pokrenite aplikaciju za koju ste izmijenili konfiguracijsku datoteku. Ako sve radi dobro – ostavite.
Ako se aplikacija, na primjer, više ne želi pokrenuti ili ne radi dobro i izbacuje greške, ugasite aplikaciju, te vratite konfiguracijsku datoteku na prvotno stanje. I to je to. Konfiguracijske datoteke su tu da ih se “konfigurira” i editira. Ne bojte se “zaprljati ruke”, ali prije nego ju idete mijenjati zaguglajte malo. Pogledajte službenu dokumentaciju, pročitajte blogpostove. Sigurno ćete naći dobre savjete što i kako promijeniti da dobijete željeni rezultat.
Piše: B.P.
