Vjerojatno ste već vidjeli opciju na svom računalu za „hardversko ubrzanje” dok ste koristili razne programe ili uređaje. Možda ste ga čak trebali omogućiti ili onemogućiti kako bi poboljšali učinkovitost ili spriječili greške u nekom programu, a ne znate zašto.
U ovom članku ćemo ukratko objasniti sve što trebate znati o hardverskom ubrzanju i hoće li ili neće vaši programi imati koristi od njegovog korištenja.
Definicija hardverskog ubrzanja
Hardversko ubrzanje je izraz koji se koristi za opisivanje prenošenja zadataka na uređaje i hardver koji su specijalizirani za to. Prema zadanim postavkama kod većine računala i programa CPU je najviše zauzet, dakle instrukcije dolaze u glavni procesor prije nego što se upošljavaju drugi dijelovi hardvera.
Iako je to u redu u većini slučajeva normalne svakodnevne uporabe, posebice ako netko ima jak procesor, postoje i druge situacije, kada bi bilo pametno da vaše računalo koristi i druge komponente iz sustava. Ovdje na scenu dolazi hardversko ubrzanje, a mi ćemo opisati nekoliko najčešćih slučajeva korištenja:
- Zvučne kartice mogu koristiti hardversko ubrzanje kako bi omogućile kvalitetniju reprodukciju i snimanje zvuka.
- Grafičke kartice mogu koristiti hardversko ubrzanje kako bi omogućile bržu i kvalitetniju reprodukciju filmova, videa ili igrica. One su također bolje od CPU-a za crtanje slike i brze matematičke izračune.
Dok se hardversko ubrzanje može definirati kao bilo koji zadatak koji je prenesen na nešto što nije CPU, obično su GPU i zvučne kartice najpopularniji primjeri koje vaš softver koristi.
Vaš glavni procesor je tehnički sposoban za bilo koji zadatak koji i ovi uređaji mogu obaviti, pogotovo ako ima integriranu grafiku, kao što mnogi danas imaju, ali korištenje i omogućavanje specijaliziranom hardveru da obavlja posao za koji je namjenjen je puno bolji izbor.
Zato mnogi od nas kupuju zasebne grafičke kartice, koje se puno lakše nose sa slikom i igricama, nego integrirane grafičke kartice u procesoru. One su jednostavno snažnije, mogu obraditi puno više podataka vezanih za grafiku i imaju svoj dedicated RAM.
Zašto biste ga možda htjeli onemogućiti
Nažalost, hardversko ubrzanje ne radi uvijek onako glatko kao što bi trebalo. Prvi put smo se susreli sa ovom opcijom kada smo ga onemogućili u Chrome, jer je naš preglednik očigledno bio dosta manje stabilan. Evo slučajeva gdje biste vjerojatno trebali onemogućiti hardversko ubrzanje:
- Ako je vaš procesor doista jak, a vaše ostale komponente su jako slabe, ubrzanje može zapravo biti neučinkovito u odnosu na dopuštanje da procesor brine o svim stvarima. Osim toga, ako su vaše komponente sklone pregrijavanju, ili su oštećene na bilo koji način, intenzivno korištenje hardverskog ubrzanja može biti uzrok problema koje u drugom slučaju ne biste imali.
- Softver koji je dizajniran za korištenje hardvera ne radi dobro ili ne može raditi stabilno kao što radi kada se koristi samo CPU. To je čest razlog za onemogućavanje hardverskog ubrzanja u postavkama.
Kada biste ga trebali omogućiti
Naravno, hardversko ubrzanje nije uvijek loše. Kada radi kako je predviđeno, ono je zapravo prilično korisno. Evo nekoliko slučajeva u kojima bi trebali omogućiti hardversko ubrzanje u programima:
- Kada imate snažan, stabilan GPU, omogućavanje hardverskog ubrzanja će vam omogućiti da ga koristite u njegovoj punoj snazi u svim podržanim programima, a ne samo u igrama. Kod Chromea, GPU hardversko ubrzanje obično omogućuje puno ugodnije pregledavanje weba i gledanje videa.
- Kod programa za video editiranje/render kao što je Sony Vegas, ili streaming programa kao što je OBS, omogućavanje hardverskog ubrzanja može omogućiti da se koristi specijalizirani hardver koji se nalazi u podržanim uređajima, tipično GPU ili CPU. Intel QuickSync, na primjer, je dodatak njihovim modernim CPU-ovima, a dizajniran je za brzo renderiranje video sadržaja, kao i prilikom kodiranja.
Ukratko, omogućite hardversko ubrzanje gdje god možete, ako imate ujednačeno dobar hardver, a onemogućite ga ako imate greške ili bilo kakve nestabilnosti u radu.
Piše: A.P.
