Danas, kao i u posljednjih nekoliko godina, sve veći broj korisnika želi SSD diskove na svojim računalima. Toga su svjesni i proizvođači računala i računalnih komponenti. Ako pogledamo prijenosna računala, velik broj njih u sebi sadrže barem neki SSD (uz mogućnost HDD-a).
SSD ili tvrdi ili HDD- disk? U čemu je razlika između ove dvije vrste diskova? Iako i SSD-ovi i tvrdi diskovi djeluju slično s obzirom na njihove fizičke specifikacije i obilježja, najveća se razlika krije u tome kako ove dvije vrste diskova pohranjuju podatke. Svaki od njih imaju svoje prednosti i nedostatke. Svaki će korisnik odabrati SSD ili HDD, ovisno o tome za što će koristiti svoje računalo. Po čemu se sve ove dvije vrste diskova razlikuju te koji disk je prikladniji za kakvu korištenje, saznajte i naučite u nastavku ovog članka.
HDD ili tvrdi disk
Tehnologija koja se krije iza tvrdih diskova danas je vrlo dobro znana i puno puta ispitana. Tvrdi diskovi u korištenju su više od pedeset godina. U tih nešto više od pola desetljeća, proizvođači tvrdih diskova su s vremenom poboljšavali njihovu kvalitetu, sposobnost zapisivanja i očitavanja podataka, kao i kapacitet.
Osim toga, prvi tvrdi diskovi bili su po dimenzijama puno veći od današnjih, modernih. Najmoderniji tvrdi diskovi su, ovisno o tome radi li se o diskovima za prijenosna ili stolna računala, poprilično maleni. Osnova rada i funkcioniranja tvrdih diskova zasniva se na vrtnji diska i ubadanju igle. Svaki puta kada korisnik ”pokrene” tvrdi disk, tanjur diska se zavrti, nakon čega igla koja služi za očitavanje podataka, počinje s postupkom očitavanja tako što dodiruje tanjur.
Na koji način funkcioniraju tvrdi diskovi?
Svaki tvrdi disk sastoji se od jednoga ili više tanjura. Svaki tanjur diska je magnetno osjetljiv. Osim tanjura na koji se pohranjuju podaci, tvrdi disk se sastoji i od pokretača. Namjena pokretača je očitavanje i zapisivanje podataka na svaki od tanjura (pokretač izgleda poput ruke koja na svome završetku ima iglu).
Kako bi pokretač mogao biti pokrenut potreban je i motor, koji se uključuje svaki puta kada korisnik poželi nešto zapisati ili nešto očitati s diska svog računala. Osim ovih komponenti, tvrdi disk isto tako ima i I/O kontroler te poseban firmware potprogram, koji služi za omogućivanje izravne komunikacije između samoga diska i ostatka računalnog sustava.
Svaki od tanjura diska osmišljen je na način da je posložen u obliku koncentričnih krugova, koji se još nazivaju i staze. Staze se nadalje dijele na logičke jedinice koji se nazivaju sektorima. Svaka staza i svaki broj sektora daje točno određene adrese na disku, koje se onda mogu koristiti za organiziranje i pronalaženje podataka.
Podatke koje korisnik želi zapisati na disk, zapisuju se na najbliže dostupno područje. Prije nego što podaci budu zapisani na dostupno područje, poseban algoritam koji je zadužen za obradu podataka mora biti pokrenut, nakon čega se pokreće firmware koji onda detektira i ispravlja eventualne greške koje su nastale prilikom pokušaja zapisivanja podataka.
Brzina kojom se tanjuri diska vrte se razlikuje. Obično se ona kreće između 4.200 i 7.200 rpm (što je najčešće slučaj kod računala za korisničke potrebe). Te se brzine podudaraju s brzinama zapisivanja i očitavanja podataka na disk, odnosno s diska. Što je brzina vrtnje tanjura viša, to će disk moći brže zapisivati i očitavati zapisane podatke i to će korisnik tim podacima moći brže ostvariti pristup.
Zapisivanje i očitavanje podataka
Svaki puta kada korisnik od računala želi ostvariti pristup nekim podacima, I/O kontroler mora ”izdati naredbu” pokretačkoj ruci u vezi toga gdje se ti podaci nalaze na disku, nakon čega se ruka pokreće i očitava te podatke.
To se događa svaki puta kada korisnik poželi nešto otvoriti na svome računalu, nešto snimiti, pokrenuti neku igru, dok čeka da se u igri na primjer, otvore vrata koja vode u drugu prostoriju, itd. Vremenski odmak koji je potreban kako bi pokretačka ruka pronašla one podatke koje je korisnik trebao s diska naziva se latencija.
Koji su nedostaci tvrdih diskova?
Nedostaci tvrdih diskova ogledaju se u mehaničkoj prirodi diskova. Fizički pretraživanje diska i očitavanje podataka, koju tvrdi disk obavlja uz pomoć pokretačke ruke, igle i pregledavanja tanjura diskova, zahtijeva puno više vremena od pronalaženja podataka i njihovog očitavanja na elektronički način.
Da stvar bude gora, mehanički dijelovi diska mogu preskočiti očitavanje podataka. Može se dogoditi da se svi podaci s diska obrišu ili da postanu korumpirani i da ih bude nemoguće za očitati u slučaju da je disk (ili na primjer prijenosno računalo) pretrpio neko manje oštećenje. Ovo pogotovo vrijedi za laptope. S druge strane, tvrdi diskovi troše puno više električne energije u odnosu na SSD-ove.
Prednosti?
Tvrdi diskovi imaju dvije prednosti: radi se o dokazanoj, iskušanoj tehnologiji koju je jednostavnije za osmisliti i napraviti i o tome da su puno jeftiniji od SSD-ova. Jedan tvrdi disk od 512 GB je puno jeftiniji od SSD-a istog kapaciteta. Osim toga, današnji tvrdi diskovi imaju u pravilu puno veći kapacitet od SSD-ova.
SSD
SSD ili ”Solid State Drive” novija je tehnologija, koja postoji tek nekoliko godina, ali koja jako brzo napreduje. Svake godine SSD-ovi rastu u pogledu kapaciteta i njihove kvalitete (a samim time im polagano opada i cijena). Jedna od stvari po kojima se SSD razlikuje od HDD-a je način pohrane podataka. Naime, kod SSD-a podaci neće ”nestati” kada korisnik isključi svoje računalo.
Svaki SSD osmišljen je u obliku blokova, koji su onda organizirani u redove. Svi podaci se zatim na elektronički način pohranjuju u blokove (na sličan način kao što se podaci spremaju na USB stick ili drugu vrstu flash memorije). Način očitavanja i zapisivanja podataka kod SSD-ova je kompliciraniji u odnosu na HDD (ponajviše zbog funkcioniranja diska kao skupa blokova, a ne tanjura kao kod tvrdog diska).
Nedostaci?
Iako se SSD tehnologija jako brzo razvija i dalje se radi o puno novijoj i naprednijoj tehnologiji u odnosu na tvrdi disk. S obzirom na to, tehnologija potrebna za izradu jednog SSD-a je i dalje puno kompleksnija i zahtijeva puno više resursa. SSD je kapacitetno slabiji od tvrdog diska (SSD sa najvećim kapacitetom je onaj od 4 terabajta, dok je tvrdi disk s najvećim kapacitetom onaj od 10 terabajta).
Prednosti?
Ako ste gamer (ili to želite postati) ili ako vam je jednostavno jako važno da se vaše aplikacije, filmovi u Full HD ili 4K rezoluciji brže očitavaju, onda je SSD svakako za vas. Tehnologija SSD-ova omogućuje im da budu izrađeni u manjim dimenzijama i da izdrže veća oštećenja. Osim toga, SSD koristi manje energije od tvrdog diska, što dovodi do puno manjeg zagrijavanja računala.
Odluka je naravno, na vama kao korisniku. Želite li jeftiniji, kapacitetno veći ili manji, brži, energetski učinkovitiji i štedljiviji, ali kapacitetno manji disk? Ovisno o tome za što ćete koristiti svoje računalo, kupit ćete i disk u skladu s time.
Piše: I.H.
