Ako se malo više bavite tehnologijom i pametnim telefonima vrlo vjerojatno ste čuli za izraz ”rootati”. „Bolje da rootam svoj smartfon kako bih mogao instalirati Android 9-ku“. Što je to ”rootanje” i što ono znači?
U nastavku ovog članka (koji će zbog svoje opsežnosti biti podijeljen u dva dijela) govorit ćemo o rootanju pametnih telefona. Što je to ”rootanje”, kako je došlo do mogućnosti da svoje uređaje ”rootamo”, koje su prednosti, i koji su nedostaci ”rootanja”. Pa, krenimo na posao!
Počnimo ispočetka: što znači ”rootati” pametni telefon?
Svaki Android pametni uređaj (što znači i tablet, ne samo pametni telefoni) je osmišljen na određenoj verziji Android operacijskog sustava. To najkraće rečeno znači da svaki Android uređaj u sebi ima neku verziju postojećih Android operacijskih sustava. No to ne znači da na primjer, ako neka dva uređaja u sebi imaju Android 9.0 Pie da će ta verzija Androida nužno izgledati ”isto” na njima. Svaki proizvođač ima određenu slobodu u tome kako će svoje uređaje prilagoditi u odnosu na verziju Androida koju će staviti u te uređaje.
No kao i kod većine drugih operacijskih sustava tako je i kod Androida nekoliko mogućnosti onemogućeno od strane proizvođača. Razlozi toga su kako korisnici ne bi uzrokovali neku trajniju štetu za svoje uređaje. Tu na scenu stupa famozno ”rootanje” uređaja.
Rootati uređaj znači dobiti privilegije ”superkorisnika”. Biti ”superkorisnik” znači biti ustvari administrator koji će onda imati pristup većem broju mogućnosti na uređaju u odnosu na ”običnog” korisnika. Najbolje rečeno, rootanje uređaja je postupak kojim se uklanjaju sva ograničenja koja su prije postojala za korisnika kako bi korisnik mogao ostvariti cjelovit pristup mogućnostima operacijskog sustava.
Zašto je ”rootanje” uopće omogućeno na Androidu?
Jedna od stvari zbog koje mnogi od nas vole Android operacijski sustav još od samih početaka, odnosno od 2007. godine jest zbog toga što je on ”open source” sustav. To znači da svatko onaj tko to želi (može i zna) može nadograditi ili promijeniti samu jezgru Androidove platforme. U velikoj većini slučajeva taj posao odrađuju proizvođači. Oni stvaraju vlastite verzije Android OS za svoje vlastite uređaje. Tako na primjer imamo Huawei P Smart (2019) i Samsung Galaxy A8 (2018). Oba uređaja na sebi ”po defaultu” imaju Android 8.1 Oreo, no zbog podoperativnih sučelja koje su osmislili Samsung i Huawei izgled Androida 8.1 će se na njima ponešto razlikovati.
Osim osmišljavanja vlastitih inačica Android OS proizvođači isto tako na svoje uređaje stavljaju određena ograničenja i vlastita pravila. Poznatiji proizvođači kao što su recimo Sony, LG, Huawei, Samsung i Xiaomi na svoje uređaje stavljaju više ograničenja od nekih drugih proizvođača (plus to što većina uređaja renomiranih proizvođača u sebi ima veliku količinu bloatware aplikacija). No s obzirom na to da je Android operacijski sustav otvorenog tipa i budući da ga svatko može izmjenjivati (ako posjeduje takva znanja i vještine) Android je automatski otvoren za ”rootanje”.
Spriječavanje rootanja uređaja od strane proizvođača
Tijekom godina iskustva tvrtke su došle do jedne vrlo važne istine, a ona se odnosi na sigurnost uređaja korisnika. Velika većina nas korisnika nemamo napredna znanja niti vještine. Većina nas zna raditi na svojim uređajima samo ”uobičajene” stvari kao što su komunikacija na društvenim mrežama, pregledavanje internetskog sadržaja, igranje igara, čitanje i slanje e-mailova, telefoniranje, slanje SMS-ova i slično.
Iz tog razloga i kako se ne bi dogodile neke nepredviđene okolnosti proizvođači su odlučili spriječiti i dodatno otežati mogućnost rootanja na svojim uređajima. Rizik od uzrokovanja nenamjerne štete koja može biti dugoročna i možda nepopravljiva je jednostavno previsok. Proizvođači su ovime željeli ići na ruku nama korisnicima.No nažalost, namjere proizvođača nisu baš tako čiste i nevine kao što se to može činiti.
Kao što sam već spomenuo velika većina uređaja dolazi sa predinstaliranim aplikacijama koje nazivamo ”bloatware”, a koje služe najčešće reklamiranju. Velika većina proizvođača pametnih uređaja (izuzev možda jedino HMD Global-a) sa pružateljima mrežnih usluga sklapa određene dogovore i ugovore o suradnji. Na temelju tih ugovora proizvođač jamči pružatelju usluga određenu slobodu na njegovim uređajima. Ta sloboda se ogleda u instaliranju dodatnih aplikacija na uređaje.
Ni dodatne aplikacije ne bi predstavljale toliki problem da one ne rade neke nepredviđene aktivnosti na uređaju. Osim što zauzimaju dodatni prostor (što je logično) te aplikacije se vrlo često same pokreću i uključuju (to najčešće rade u pozadini uređaja). Osim toga one na taj način i dodatno troše podatkovni promet na uređaju (plus to što usporavaju internetsku brzinu), a o dodatnoj potrošnji baterije da ne govorim. Je li vam nešto od ovoga poznato?
Bloatware aplikacije nešto su što velika većina korisnika (iz vrlo opravdanih razloga) na svojim uređajima ne želite imati. Mislim želite li imati Samsung Health koji zauzima 135 MB ako na Google Playu postoji alternativna (i vjerojatno bolja) aplikacija koja zauzima manje prostora i koju, najbolje od svega, vi kad god želite možete sami deinstalirati?
Zašto rootati uređaj?
U teoriji rootanje uređaja korisnika vraća u potpunu kontrolu. Nakon što se dovrši rootanje sve ono što korisnik nije mogao raditi prije sada će moći. Rootanje omogućuje korisnicima stvaranje promjena unutar uređaja i operacijskog sustava koje u osnovi zahtijevaju više kontrole i nadilaze uobičajeno funkcioniranje uređaja.
Nadalje nakon rootanja korisnik više neće biti ograničen onime što je proizvođač uređaja odredio i kako je on postavio stvari. Umjesto toga korisnik ima puno veću slobodu korišenja i ”tweakanja” uređaja onako kako on to želi. Rootanje otvara jedno novo područje koje će znalci itekako znati iskoristiti i uz pomoć rootanja iz svog uređaja izvući krajnji doseg.
Maksimalna iskoristivost uređaja je nešto na što cilja određen broj korisnika. To je razumljivo i opravdano, pogotovo ako uzmemo u obzir postojanje bloatware aplikacija te različitih drugih ograničenja za koja mi obični korisnici niti ne znamo, a koje su proizvođači stavili na svoje uređaje.
Rootanje je postupak na koji se vrlo vjeronatno neće odlučiti većina nas. No oni koji se odluče imat će određene prednosti, ali će isto tako trebati obratiti pozornost na negativne strane rootanja. U idućem dijelu govorit ćemo o tome što je to Lineage OS, koje su prednosti i nedostaci rootanja i kako se to može odraziti na korištenje uređaja.
Piše: I.H.
