Prilikom kupovine prijenosnog računala podrazumijeva se da ga tijekom njegova radnog vijeka nećete previše prilagođavati svojim potrebama. Obzirom na ograničenu nadogradivost prijenosnika najčešće se izmjena komponenti svodi na nadogradnju memorije i diska.
Nadogradnja memorije na laptopu
Prijenosnik u pravilu ima dva memorijska utora. Ovisno o odabranom prijenosniku i konfiguraciji, može biti popunjen samo jedan ili oba utora za proširenje. Ukoliko su nam svi utori za memorijsko proširenje popunjeni, nadogradnju jedino možemo izvršiti tako da zamijenimo postojeće memorijske module onima većeg kapaciteta.
Također treba voditi računa o tome da bi, želimo li da memorija radi u dvokanalnom načinu rada, poželjno bilo da je od istog proizvođača te istih brzinskih karakteristika (podjednakih latencija i frekvencije rada).
Dakle, ako u prijenosniku imamo DDR2 memorijski modul brzine 667 MHz, prijenosnik ćemo nadograditi memorijskim modulom iste brzine.
Nakon ugradnje memorije bit će poželjno provjeriti ispravnost memorije, što se može obaviti na nekoliko načina, a jedan od lakših jest isključivanje BIOS-ove opcije Quick Power on Self Test ili Quick Boot. Kako nemaju svi BIOS-i tu opciju, detaljnije je provjeru moguće napraviti uz pomoć Windows Memory Testa koji je dostupan pritiskom na tipku F8 tijekom podizanja Windows Viste (na XP-u navedena opcija nije dostupna) ili korištenjem Memtesta (alat koji se može pokrenuti s USB sticka).
Nadogradnja tvrdog diska na laptopu
Kako kod prijenosnika najčešće možemo ugraditi samo jedan disk, najveći problem kod nadogradnje diska svodi se na kopiranje podataka, odnosno backup prije ugradnje novog diska. Najsmislenije rješenje, ukoliko nemamo drugih računala u blizini, jest korištenje dodatnog vanjskog USB diska, na koji se može spremiti kopija podataka. Radi brže instalacije sustava bilo bi korisno napraviti i presliku (image) sistemske particije, što će olakšati i ubrzati proces migracije podataka na drugi disk.
Nakon zamjene diska potrebno je vratiti podatke, što se u pravilu radi pokretanjem programa za kloniranje s USB-a ili drugog medija, ili (ukoliko nismo radili sliku sustava) particioniranjem diska i instalacijom operativnog sustava te kopiranjem podataka s privremenog diska na novi. Prije brisanja sigurnosne kopije podataka s privremenog diska poželjno je pokrenuti provjeru diska uz pomoć programa chkdsk (My Computer – desni klik na novi disk – Properties -Tools – Check Now) kako bismo bili sigurni da su svi podaci ispravno zapisani na disk.
Prilikom kupnje novog diska treba voditi brigu i o standardu povezivanja kojim se ugrađeni disk koristi. U današnjim prijenosnicima se radi o SATA/150 ili SATA/300 diskovima, dok su se u ranijim prijenosnicima koristili i ATA/100 ili 133 diskovi koji se ne mogu koristiti u novim prijenosnicima niti je na takve prijenosnike moguće spojiti novije SATA diskove.
Koji standard disk koristi saznat ćemo prema priključcima na njegovoj stražnjoj strani. ATA diskovi koriste 40-žični priključak, dok SATA diskovi koriste uski 8-žični konektor, gdje se vodovi nalaze na plastici. Osim priključka za prijenos podataka na disku će se nalaziti dodatni priključak za napajanje, koji se također razlikuje ovisno o standardu.
Piše: Tomislav Perić
