MP4 datoteke su samo novija i poboljšana verzija MP3 datoteke, jeli tako? Pa, i ne baš.
Razlika u samo jednom broju može navesti na zaključak da su oni više-manje ista stvar, ali ne u ovom slučaju. Svaki od njih ima svoju specifičnu zadaću, povijest i prednosti i mane – tako da ponovimo još jednom, MP3 i MP4 datoteke nisu dvije verzije iste stvari.
U ovom članku ćemo objasniti neke ključne razlike za koje bi svi trebali znati. Jednom kad ga pročitate, točno će te znati koju vrstu datoteke trebate koristit.
Razumjevanje MPEG-a
Prije nego što zaronimo u objašnjavanje razlika, bitno je razumijeti početke ovih datoteka.
MP3 je skraćenica od MPEG-1 Audio Layer 3. Bio je jedan od dva formata koji su se uzimali kao MPEG standard u ranijim 1990.-ima. Poznata tvrtka Philips, francuski institut za istraživanje CCETT, i njemački institut Broadcast Technology su oblikovali te formate sve dok više nisu mogli biti jednostavniji; izbacili su sve greške i napravili ih unčikovitima na računalu.
Odluka da će se MP3 staviti na tržište za javnu upotrebu donesena je 1991.
MP4 je skraćenica od MPEG-4 Part 14. Ta tehnologija je bazirana na Apple-ovom QuickTime MOV formatu, ali koristi podršku iz mnogih MPEG djelova. Datoteka je prvi put objavljena 2001., ali ponovno objavljen format iz 2003. je onaj koji mi danas koristimo za MP4 datoteke.
Audio-Only vs. Digitalna multimedija
Največa razlika između MP3 and MP4 formata je u vrsti informacija koje sadrže.
MP3 se može koristit samo za zvukovni sadržaj, dok se MP4 datoteke koriste za zvuk, video, slike, titlove i tekst. Koristeći tehničku terminologiju, MP3 se korsiti za samo zvučne datoteke, dok MP4 sadrži digitalnu multimedija.
MP3: kralj audio formata
Zbog toga što je toliko dobar u pohranjivanju zvučnih datoteka, MP3 je postao de facto standard za glazbeni softver, “digitalne audio playere” i stranice koje stream-aju glazbu. Bez obzira koji operativni sistem ili uređaj koristite, možete biti sigurni da će MP3 raditi na njima bez ikakvih problema.
Glavni razlog njegove popularnosti je način na koji datoteka radi. MP3 koristi kompresiju koja uvelike smanjuje veličinu zvukovne datoteke, bez da narušava njenu kvalitetu. Taj proces funkcionira tako da se uklone svi podaci koji su izvan frekvencije sluha prosječne osobe, što ionako nebi čuli, nakon čega se sve kompresira što je više moguće.
MP3 također omogućava da se balansira omjerom između kvalitete zvuka i veličine datoteke. Ako ste audiofili, možete se odlučiti za veće datoteke sa većom količinom zvučnog zapisa i boljom kvalitetom zvuka. S druge strane, ako želite staviti što je više moguće pjesama na svoj uređaj, možete smanjiti veličinu datoteka i kvalitetu kako vam odgovara.
Nadalje, MP3 će uvijek biti manji nego MP4 format, jer zapisuje samo zvuk. Ako Vaš audio player ili pametni telefon ostaje bez memorije, trebali biste sve MP4 datoteke prebaciti u MP3, čime možete i poboljšati kvalitetu zvuka u pjesmama.
MP4: više načina korištenja, više fleksibilnosti
MP4 datoteke su zapravo „kontejneri“ – umijesto da pohrane samo kod datoteke, oni pohrane sve moguće podatke. Kao takve, MP4 datoteke nemaju univerzalni način korištenja koda datoteka. Od tuda su nam došli razno razni “Codec”-i, koji zapravo pomažu u dešifriranju cijele hrpetine informacija koje se nalaze u MP4. Dali Vam se desilo da pokrećete neki MP4 film i program Vam javlja da nema pravi codec za njega?
Kako bi se odredio način na koji će se datoteka učitavati , moraju se osloniti na određene codec-e. Danas ima na stotina različitih codec formata, no nisu svi kompatibilni sa uobičajenim MP4 playerima. Kako bi neki player mogao učitati i pokrenuti MP4 datoteku, mora imati isti codec format sa kojim je i sama MP4 datoteka snimljena.
Najrašireniji codec formati su:
- Video— MPEG-4 Part 10 (H.264) i MPEG-4 Part 2.
- Audio— AAC, ALS, SLS, TTSI, MP3, i ALAC.
- Titlovi— MPEG-4 Timed Text.
Ti formati daju puno više fleksibbilnosti MP4 datotekama nego što je imaju MP3 datoteke. Naprimjer, M4A datoteke (koje su MP4 datoteke koje sadrže samo zvuk) mogu podržati i Advanced Audio Coding (AAC) i Apple Lossless Audio Coding (ALAC). Izbor kvalitete ovisi o tome tko ju koristi i za kakve namjene. Svakako, datoteka će biti prikazana kao MP4 datoteka, no podaci pohranjeni u njoj će se znatno razlikovati.
Osim zvuka, MP4 datoteke mogu također sadržavati video, slike i tekst. Često će te viđat razna proširenja koje će nagovjestiti o vrsti podataka koji se nalaze u video zapisu. Neki uobičajeniji su:
- MP4— jedino službeno proširenje.
- M4A— ne zaštićeni zvuk.
- M4P— enkriptiran zvuk od FairPlay Digital Rights Management.
- M4B— audo knjige i podcasti.
- M4V— MPEG-4 Visual bitstreams.
Razumijevanje datoteke METADATA
I MP3 i MP4 podržavaju meta podatke (metadata). Kroz njih se zapisuju sve ostale dodatne informacije vezne uz pjesmu ili video koje nisu sami zvuk, poput naziva pjesme npr. Bez njih bilo bi gotovo nemoguće koristi aplikacije za muziku (poput aplikacije iTunes) ili druge kućne medija servise ( npr. Plex).
MP3 datoteke koriste ID3 oznake. One dopuštaju informacijama poput imena pjesme, izvođača, albuma ili čak dizajna albuma da budu pohranjeni u samoj datoteci. Oznake su sačuvane na kraju koda datoteke – njihov sadržaj je ili preuzet pomoću dekodera ili je ignoriran kao smeće koje nije u obliku MP3 podataka.
Ostale važne informacije poput ReplayGain podataka ili DRM zabrana, također mogu biti pohranjeni u metapodacima.
MP4 datoteke mogu implementirati metapodatke na isti način kao i MP3, ali MP4 datoteke koriste posebnu platformu pod nazivom “Extensible Metadata Platform” (XMP). XMP metapodaci su dobro prilagođeni formi MP4 datoteka, zahvaljujući njegovoj kompatibilnosti s različitim formatima poput PDF, JPEG, GIF, PNG, HTML, TIFF, Adobe Illustrator, PSD, WAV, i PostScript.
Zaključak
Pokušali smo vam dati osnovni pogled, za lakše razumijevanje razlike između MP3 I MP4 datoteka, bez da previše ulazimo u tehnologiju cijelog sistema, i nadamo se da sada malo bolje razumijete glavne razlike i svrhe ova dva najraširenija formata za zvuk i video. Sve u svemu, ako preuzimate zvuče datoteke kako bi ih slušali na svojem prijenosnom playeru, koristite MP3. Ako želite preuzeti video ili prikazivati vlastiti video uradak preko interneta, koristite MP4.
Piše: I.H.
