Koja je razlika između 32-bitnog i 64-bitnog računala?

Vjerovatno ste čuli za ove pojmove, pogotovo kada trebate preuzeti i instalirati neki program ili igricu. Možda vam se na kučištu nalazi naljepnica na kojoj piše da je unutra 64-bitni procesor. No znači li mi to išta? Skoro svako novije računalo u sebi ima 64-bitni procesor. Zašto nas onda uopće zanima 32-bitni?

Za početak, ako koristite Windows, primjetit ćete da imate dva foldera pod nazivom Program Files (jedan od njih ima nastavak x86). Važno je poznavati razliku između njih, pogotovo ako ste ikad instalirali program u pogrešan folder. To je jedna od onih stvari koje nećete odmah primjetiti, dok ne krenu greške.

32 i 64 bita: Isti ali različiti

Ta dva foldera postoje iz razloga što postoje dvije temeljne različite arhitekture procesora i samim time dva različita načina za pisanje programa i aplikacija. Sve aplikacije koriste zajedničke resurse na Windows sustavima, pod nazivom DLL (Dynamic Link Libraries). To su samo datoteke zajedničkih resursa koje razne aplikacije mogu koristiti. Windows ih sve stavlja na isto mjesto kako bi olakšao život programerima.

Dakle te DLL datoteke su pisane i strukturirane na različite načine jer su namjenjene ili za 64-bitne ili 32-bitne aplikacije. Ako, primjerice, 32-bitna aplikacija dohvati DLL koji je namjenjen za 64-bita, samo će prestat raditi. Zamislite da u knjižnici tražite određenu knjigu i na kraju shvatite da su sve knjige na kineskom jeziku. Vjerovatno ćete otići. Isti princip vrijedi u ovom slučaju.

Nebi li onda bilo jednostavnije da 64-bitni sustavi koriste 64-bitni softver i da jednostavno zanemare 32-bitne programe? Zapravo i ne. Problem je u tome što 32-bitna (x86) arhitektura postoji već dulje vrijeme i još uvijek postoje mnoge aplikacije koje koriste tu arhitekturu.

Moderni 64-bitni sustavi mogu pokretati obje arhitekture, pa baš zato postoje dva različita foldera za programe. Kada se 32-bitna aplikacija nalazi u pripadajućem x86 folderu, windows zna koji DLL joj treba (32-bitna verzija). Svi programi u običnom Program Files folderu imaju pristup drugim, „boljim“ resursima.

Zašto je to uopće važno, zašto uopće postoje dvije različite arhitekture?

Što su ti bitovi?

Broj bitova u procesoru se odnosi na veličinu tipa podataka kojima upravlja i na veličinu svog registra. Jednostavno rečeno, 64-bitni procesor je sposobniji od 32-bitnog jer može upravljati s više podataka odjednom. Takav procesor može obrađivati  više računalnih procesa, kao što su memorijske adrese. Dakle može iskoristiti četiri milijarde puta više fizičke memorije od 32-bitnog procesora. Zaista mnogo. Odnos između ove dvije arhitekture možemo usporediti s odnosom automobila i kočije.

Ključne razlike: 32-bitni procesori mogu rukovati sa samo 4gb RAM-a, a 64-bitni s mnogo više. Naravno, da bi to postigli, vaš operativni sustav mora biti dizajniran za upotrebljavanje ovog većeg pristupa memoriji. Ova Microsoft-ova stranica prikazuje memorijska ograničenja za razne verzije Windowsa. Kočija će vas odvesti na posao jednako pouzdano kao i automobil, no automobil je mnogo efikasniji, pogotovo za duža putovanja.

Koliko mi bitova treba?

Ako imate manje od 4gb ram-a ne treba vam 64-bitni procesor. S druge strane, ako ga imate više onda vam treba. Mnogim korisnicima će 32-bitni procesor bit sasvim dovoljan, no aplikacije koje koriste puno fizičke memorije će biti daleko brže s nadograđenim procesorom. Softver za uređivanje fotografija i videozapisa, 3D softver i video-igre će imati velike koristi od 64-bitne arhitekture, pogotovo ako računalo ima 8-16gb RAM memorije.

Hardverskim upravljanjem je moguće pokretati 32-bitni softver na 64-bitnom procesoru, ali ne i obrnuto. To znači da ako želite u potpunosti iskoristiti vaš novi procesor, treba vam i novi operativni sustav. U suprotnom nećete imati nikakve koristi od njega.

Razlike u operativnom sustavu, 32 bitni ili 64 bitni Windows?

64-bitni procesori su dostupniji nego ikad, a RAM je sve jeftiniji, pa su i Microsoft i Apple nadogradili svoje operativne sustave kako bi mogli što bolje iskoristiti ovu tehnologiju.

Kada je riječ o Microsoft Windowsu, obične verzije ograničavaju količinu RAM-a kojeg aplikacije mogu koristiti, čak i na verzijama Ultimate i Professional. 4GB je najviše što 32-bitni Windows može iskoristiti. Dakle 64-bitni operativni sustav može drastično poboljšati mogućnosti procesora, no pravi skok u performansama dolazi od softvera koji je kreiran za ovu arhitekturu.

32 bitni ili 64 bitni softver i driveri?

Tvrtke danas izbacuju 64-bitne verzije svojih programa kako bi mogli što bolje iskoristiti dostupne resurse, ukoliko se radi o programima koji iziskuju visoke performanse. To je posebno korisno kod programa koji mogu pohranjivati velike količine podataka za izravan pristup.

To su primjerice programi za uređivanje fotografija koji otvaraju više većih datoteka u isto vrijeme. Video igre su posebno optimizirane da bi iskoristile blagodati 64-bitnog procesora i veće količine memorije koja dolazi s njim. Obrađivanje više podataka istovremeno znači da se više svemirskih brodova može pojaviti na ekranu bez „štekanja“ i bolje grafičke performanse, jer sad grafička kartica ne mora dijeliti memoriju s drugim procesima.

Velik dio 32-bitnog softvera je optimiziran kako bi se mogao pokretati u 64-bitnom okruženju bez dodatne muke ili problema. Programi za zaštitu od virusa i driveri su često iznimka ovom pravilu, jer sam hardver zahtjeva ispravnu verziju tog softvera kako bi se ponašao ispravno.

Piše: D.P.