Tradicionalni tvrdi diskovi su s nama već jako dugo zahvaljujući njihovom kapacitetu i izdržljivosti. Ipak, neupitno je da će ih zamijeniti SSD-ovi (Solid State Drive) kao iduća generacija diskova za pohranu podataka. Već sada nova računala dolaze sa SSD-om kao primarnim diskom, te eventualno sa HDD-om kao diskom za pohranu ostalih (manje bitnih) podataka.
Ako imate starije računala, tada vjerojatno imate tvrdi disk koji je relativno spor (op.a. barem u odnosu na HDD), a kako ga zamijeniti SSD-om pročitajte u ovom tekstu. Ako se pitate zašto prijeći na SSD, odgovor je vrlo jednostavan – brzina. Zamjenom samo jedne komponente, dobiti ćete jako puno za brzini računala.
Da li je sa SSD-ovima sve idealno? Naravno da nije. SSD još uvijek ima određenih mana, a jedna od njih je izdržljivost pisanja. To znači da na njih možete zapisati određenu količinu podataka prije nego prestanu raditi. U ovom tekstu ćemo pričati o tome i kako produžiti taj vijek trajanja SSD-a.
Pisanje na tvrdi disk (HDD)
Vjerojatno ste svi vidjeli kako izgleda tvrdi disk (HDD) ali ako niste, pogledajte sliku uz tekst. Disk koji vidite je glavni dio komponente koju nazivamo tvrdi disk (op.a. ali u stvarnosti se sastoji od mnogo mehaničkih komponenti) i ona se najčešće izrađuje od stakla ili aluminija, te služi za pohranu vaših podataka.
Također, dotični disk je nadjeven tankim slojem metala koji se može magnetizirati i demagnetizirati. Proces pisanja je vrlo jednostavan: glava koja čita/piše podatke na disk magnetizira i demagnetizira sektore na disku u vrijednosti 1 ili 0. Svi podaci se – naravno – spremaju u binarnom obliku.
Kada prepisujete podatke, proces je isti. Stari podaci se demagnetiziraju, te se zapišu novi podaci. Ukratko rečeno, pisanje na HDD je uvijek isto, bez obzira da li imate podatke na njemu ili nemate.
Pisanje na SSD
Pisanje na SSD je mnogo kompleksnije i drugačije od ovog kojeg smo malo prije opisali kod HDD-a. Tri su stvari koje morate zapamtiti.
Prvo – Osim kada je SSD potpuno nov i bez podataka, pisanje na SSD možemo gledati kao mali proces koji se sastoji od brisanja postojeće informacije iz flash memorijske ćelije, te nakon toga programiranje te iste ćelije s novim podatkom.
Nova informacija se ne može zapisati ako stara nije obrisana. Zato se pisanje na SSD često zove i P/E ciklus (program/erase cycles).
Drugo – P/E ciklusi su konačni. Svaki P/E ciklus troši memorijsku ćeliju po malo i nakon nekog vremena su one potrošene i više se ne mogu koristiti. To je slično pisanju na papir koristeći olovku i gumicu. Možete vi pisati i brisati, no nakon nekog vremena ćete uništiti papir. Ista stvar je i sa SSD-om.
Treće – Memorijske ćelije su organizirane u „stranice“ (engl. Pages), odnosno svaka stranica ima određeni broj ćelija. Te stranice su opet organizirane u blokove. Znači hijerarhija izgleda ovako više ćelija –> stranica, više stranica –> blok.
Evo što je tricky – možete pisati na jednu stranicu, no kod brisanja morate obrisati cijeli blok. Zamislite sada da želite spremiti Word dokument u jednu stranicu na SSD-u. Disk prvo mora preseliti ostale stranice iz bloka na drugi dio diska, obrisati cijeli blok, zatim vratiti sve stare (preseljene) informacije, te zapisati ovu vašu koju ste napravili. To se zove „write amplification“ – što znači da SSD mora zapisivati mnogo više od same informacije koju vi želite zapisati i koristi bespotrebno P/E cikluse.
To rezultira nekim činjenicama. Prvo, SSD gotovo uvijek ima različite brzine pisanja i čitanja. I drugo – da bi radili optimalno, moraju uvijek imati nešto slobodnog prostora na disku. Neki SSD-ovi dolaze s dodatnom memorijom koju samo oni mogu koristiti, a to se zove „Over provisioning“. Inače će vam SSD sve sporije raditi što je disk puniji.
Koliko traje prosječan SSD disk?
Sigurno se pitate zašto kupiti SSD kad će vam se brzo pokvariti. To nije točno. Uzmimo za primjer Crucial MX300 SSD od 750 GB. On ima izdržljivost od 220 TBW. To znači da na njega možete zapisati 220 TB podataka prije nego se „potroši“. Ali pogledajmo to iz druge perspektive.
Ako na njega zapisujete 50 GB dnevno, disk će vam trajati oko 12 godina. Tako da nije sve baš tako crno. Uostalom, svaka nova generacija diskova je sve izdržljivija i generalno vrijedi pravilo – što veći disk, to veća izdržljivost pa imajte to na umu kada sljedeći put budete kupovali SSD.
Kako produžiti vijek trajanja SSD-a
Ključ dugovječnosti vašeg SSD-a je smanjiti pisanje po njemu na najmanju moguću mjeru. Osim što možete pripaziti da ne kopirate bez veze datoteke s lokacije na lokaciju ili ne skidate na njega velike količine podataka, možete u operativnom sustavu (tu prvenstveno mislimo na Windowse) postaviti nekoliko postavki kako bi disk bio manje u upotrebi.
– Prijeđite na najnoviji OS – Moderni OS-ovi su prilagođeni za korištenje SSD-ova. Pa vam preporučujemo da prijeđete na Windowse 10 Creators Update ili MacOS Sierru ako imate Mac. To vam može dosta značiti u nekom dužem periodu, što se tiče vašeg SSD-a.
– Benchmarking – Iako je većina nas ponekad znatiželjna i voli znati koliko brze diskove imamo (op.a. kako ćemo se hvaliti prijateljima ako nemamo tu informaciju?), nije dobro previše raditi benchmark i druge testove. Oni troše puno P/E ciklusa, a to ne želite. Izbjegnite ako je ikako moguće.
– Hibernacija – Hibernacija je nešto što želite isključiti. Nemojte ju brkati sa sleep modeom. Sleep mode ne zapisuje podatke na vaš disk, dok hibernacija to radi. Kada se računalo prebaci u hibernaciju, sadržaj memorije se zapisuje na interni disk (SSD ili HDD). Kada pokrenete računalo nazad iz hibernacije, čitaju se s diska ti zapisani podaci, te ih briše s diska. Kao što vidite i tu se bespotrebno troši P/E ciklusi.Kako ugasiti hibernacijski mod? Pokrenite PowerShell kao administrator, te upišite naredbu „powercfg -h off“ i to je to. Resetirajte računalo.
– Superfetch – Ovo je tehnologija koju je Microsoft predstavio zajedno sa Vistom kako bi bolje upravljali sistemskom memorijom i kako bi podatke zapisivali na disk kako bi dobili bolje performanse samog OS-a. Taj proces, kao i hibernacija piše i briše podatke po vašem SSD-u. Ako imate HDD ovo je prilično moćna stvar, no ako imati SSD, ne želite da vam računalo piše/briše po disku i troši P/E cikluse. Kako bi onesposobili Superfetch, ponovno kao admin otvorite PowerShell, upišite services.msc i stisnite Enter. To će vam otvoriti Services utility. Na listi nađite Superfetch i ugasite ga.
– Page File (virtualna memorija) – U OS-ovima kao što su Windowsi 10, Page File je mini sistem koji se želi ponašati kao virtualna memorija. Pojednostavljeno rečeno. Ako vaše računalo ima, npr., 8 GB RAM memorije, a vi u pravilu nemate pokrenuto puno paralelnih aplikacija, razmislite o gašenju ovoga.
Nije uvijek najbolje rješenje, ali ćete smanjiti pisanje/brisanje podataka na vaš SSD. Kako to napraviti: Otvorite Control panel i nađite Advanced System Settings. Odite na tab „Advanced, te odaberite gumb „Settings“ koji se nalazi pri vrhu. Opet odaberite „Advanced“ tab, kliknite „Change“ i maknite kvačicu kraj opcije „Automatically manage paging file size for all drives“. Označite „Custom size“ radio button. Unesite inicijalni u maksimalnu vrijednost. Može biti i nula.
– Defaultni folder – Ako imate stolno računalo s dva diska (SSD + HDD), postavite da sve što skidate s Interneta ide na taj drugi disk (HDD), a ne u defaultni folder (C:/user/Downloads) koji se nalazi na SSD-u. Što više pisanja prebacite na tvrdi disk radi smanjenja P/E ciklusa. To je pogotovo značajno za sve one koji skidaju torrente!
Piše: B.P.
Dobro je kombinirati tehnologije SSD i HDD.
SSD radi brzine a HDD radi pohrane.
Kada tehnologija kristala i svjetlosti na bazi nano tehnologije bude masovno dostupna, to će biti kvantni skok u EVOLUCIJI kao prvo izrade novijih i ultrabrzih super računala i uporedo sa rečenim ogromna pohrana podataka koju sada još ne možemo niti zamisliti.
Osobno smatram da je SSD tek mali korak približavanju kvantnih računala i nezamislivih pohrana podataka a sve poradi profita u potrošačkoj tehnologiji.