Brzina interneta: Najveći mitovi

U današnje doba brzina interneta postaje kritična mjera u svakom modernom kućanstvu. Kako su preko interneta, sve informacije ovoga svjeta, dostupne na dodir prsta, bilo bi još bolje kad bi ih i dobili i malo brže. Spor internet je vrlo frustrirajuči, u biti, čak nas i ljuti. Zato postoji tisuću načina, trikova i savjeta kako povećati brzinu interneta.

Nažalost, svi ti savjeti i trikovi u većini slučajeva baš i ne rade, barem ne onako kako bismo očekivali. Zapravo određen broj savjeta potječe od tehničkog neznanja, dok je večina drugih proizašla iz mitskih priča. Otkrit ćemo vam neke najčešče mitove o povećanju brzine interneta, kao i razloge zašto su to samo mitovi, a za kraj pročitajte i što bi zapravo moglo raditi.

Čiščenje keš memorije = veća brzina interneta

Ovo je često citiran savjet za veću brzinu interneta, ali zapravo nije točan. Ipak možemo razumjeti odakle potječe ovakva kriva informacija. Čišćenje različitih tipova keša, kao što su povijest, kolačići, podaci web stranica i slično, može biti korisno, ali neće imati nikakav utjecan na brzinu interneta.

U biti, čak će i usporiti internet. Te vrste tkzv. pred memorija su potrebne kako bi se stranice brže učitavale. Ako ih izbrišemo, stranice koje inače posjećujemo i brže se otvaraju radi spremljenih kolačića itd. će se otvarati sporije, jer ih preglednik ponovno mora učitati u svoju pred memoriju.

Ipak, čišćenje pred memorije nije loša ideja. Jedino što sigurno nećete dobiti je veća brzina interneta. Ipak, postoje slučajevi kada je brisanje i više nego poželjno jer nekad pred memorija za određene aplikacije može postati oštećena ili jednostavno stara. U tom slučaju, čišćenje pred memorije je korisna stvar.

Onemogućavanje IPv6 povećava brzinu interneta

Ovo je još jedan mit o povećanju internet brzine koji se, kai i sve dobre legende, proširio iz neznanja. Svi poznati operativni sustavi imaju predinstaliranu podršku za IPv6. Nadalje, internet je u potpunosti oslobođen starih IPv4 adresa (osim Afričkog kontitnenta, ali i tamo polako nestaju). To znači da su sve nove stranice i web adrese postavljene na IPv6 adresama. Tako da, ako onemogućimo ugrađeni IPv6, to će doslovno značiti nemogućnost otvaranja svih novih stranica.

Ovaj mit je nastao još u početnoj fazi postojanja IPv6. Za one koji neznaju IPv6 je najnoviji i najkorišteniji internet protokol ili komunikacijski protokol između vašeg računala i udaljenog računala kojem pristupate sa vašeg računala putem interent veze.

U 2010, Mozilla je objavila Firefox koji je pokušao razrješiti DNS adrese sa IPv6 prije nego bi se prebacio na IPv4. Ako IPv6 nije postojao, automatizmom bi bili prebačeni na IPv4. Ljudi su se žalili i Mozilla je popravila taj propust.

Istina je da će nepravilno konfigurirane IPv6 postavke usporiti vezu s određenim web-lokacijama, ali ne sve. U najgorem slučaju, vaš će se preglednik vratiti na IPv4 DNS, a web stranica će se svakako učitati. IPv6 je budućnost (i sadašnjost) interneta, tako da se već svaki davatelj internet usluga odavno pripremio na to.

SSL utječe na brzinu interneta

Secure Sockets Layer (SSL) i njezin nasljednik, Transport Layer Security (TLS), kriptografski su protokoli. SSL/TLS pruža komunikacijsku sigurnost na cijelom internetu. Protokoli su prisutni u velikom broju uobičajenih internetskih aplikacija, uključujući web preglednike, e-poštu, usluge razmjene trenutačnih poruka i VoIP (voice-over-IP) usluge, kao što je Skype i slični.

U stvari, postoje dvije tehnologije  dizajnirane kako bi proces šifriranja i komunikacije bio što lakši. To su procesi poznati kao “False Start” i “Session Resumption”, a evo objašnjenja za svaki proces:

False Start – ubrzava početni postupak spajanja dajući pošiljatelju znak za početak rada na prijemniku. Uobičajena TCP veza (poznata kao “TCP handshake”) prisiljava jednu stranu da čeka odgovor od druge prije nastavka. Kod pogrešnog pokretanja, pošiljatelj počne slati podatke kada je TCP handshake tek djelomično završen. Do trenutka kada je “TCP handshake” gotov, podaci su već preneseni.

Session resumption – pronalazi podatke o vezi na klijentu i poslužitelju. Kada se klijent spaja na poznati poslužitelj, obje strane provjeravaju i uspoređuju svoje predmemorije za odgovarajuće ID-ove i parametre sesije. Odgovarajuće sesije rezultiraju kraćim “TCP handsake” procesom, dok nove veze dovode do novog ID-a sesije. Iako to smanjuje broj kružnih putovanja, poslužitelj zahtijeva održavanje popisa tisuća ili možda milijun jedinstvenih ID-ova sesije.

Software za povećavanje brzine interneta

U vrijeme dial-up modema, tehnologije od prije skoro destak godina, softver za povećanje brzine interneta bio je strašno popularan. To su nosili imena poput SpeedConnect Internet Accelerator i Internet Cyclone i mnogi drugi. Tvrdili su da automatski optimiziraju postavke sustava Windows i mreže, pružajući trenutno povećanje brzine interneta.

Svi ti programi i usluge za povečavanje brzine interneta bile su tada lažn, a takve i ostaju danas. Vašu širokopojasnu vezu neće ubrzati i potaknuti nikakv softver treće strane. Jer da postoji takav softver već bi ga i davatelj internet usluga ugradio u svoje pakete.

U najboljem slučaju, softver neće učiniti ništa. U najgorem slučaju, instalirat će špijunski softver ili zlonamjerni softver, znatno usporavajući vašu vezu i uzrokujući značajnu količinu još dodatnih problema.

Flush DNS 

Naš posljednji mit odnosi se na sustav naziva domene (DNS). Najčešće spominjana metoda za povećanje brzine interneta je pokretanje sljedeće naredbe:

Ipconfig /flushdns

Ova naredba odmah čisti DNS pred memoriju ili keš. Međutim, to ima zanemariv utjecaj na brzinu interneta. Zapravo, slično čišćenju kolačića i povijesti u web pregledniku, kao što smo spominjali na početku, “flush DNS”-a može zapravo privremeno usporiti vašu brzinu dok se DNS keš ponovo ne učita.

Što stvarno funkcionira?

Spomenuli smo najčešće mitove o povećanju brzine interneta, dali postoji nešto što stvarno funkcionira za povećanje brzine interneta? Da, zapravo postoje neke korisne metode za povećanje vaše internet brzine.

Svi znamo da se bežični signal smanjuje sa udaljenošću od rutera i još više prolaskom kroz podove i zidove. U idealnom slučaju, vaš ruter bi trebao biti postavljen u središte svih uređaja koji su povezani s njim, a najbolje i sa optičkom vidljivošću svakog od njih. U stvarnosti, no često puta to bude teško izvedivo.

Umjesto toga, trebate raditi na minimaliziranju prepreka koje će utjecati na rad vaše bežične mreže. Pokušajte postaviti vaš ruter u središte vašeg doma, ako je moguće na nekoj polici, a ne prislonjen uza zid.

Eksperimentirajte s postavljanjem rutera na različite položaje kako biste bili sigurni da ste našli najbolju točku u vašoj kući. Možete uvijek napraviti test brzine interneta sa Hakometrom koji možete preuzeti ovdje, ili sa online palikacijom za mjerenje brzine interneta koju možete pronaći ovdje.  Blackspot je područje na kojem se uređaj ne može povezati s vašim wifi ruterom. To je uglavnom uzrokovano prekomjernim preprekama koje blokiraju signal, ili čak uređajem koji se nalazi izvan dosega rutera.

Je li dužina kabela važna?

Ako koristite žičnu mrežu, duljina kabela koje upotrebljavate teoretski može imati utjecaja na brzinu interneta, iako u praksi je to vrlo rijetko. Jer npr. Cat 5 ethernet kabel može imati dužinu od čak 100 metara prije nego što se signal zbog duljine kabla počinje smanjivati.

Još jedna stvar može utjecati na brzinu interneta kod bežičnih mređa a to je intefernecija. Nakon što ste bežični ruter postavili na najbolju lokaciju, trebate raditi na minimiziranju smetnji na signalu.

Interferencija signala

Interferencija može doći iz uobičajenih elektroničkih uređaja u vašem domu, uključujući bežični telefon i mikrovalnu pećnicu. Mnogi stari ruteri rade na frekvenciji od 2,4 GHz, kao i većina gadgeta. Dobro je postaviti WIFI ruter što je dalje moguće od bilo kojeg uređaja koji može emitirati smetnje.

Kanal na kojem vaš ruter radi može biti uzrok smetnji. Svaki ruter odabire “kanal” za slanje i primanje podataka. Ako vaši susjedi imaju ruter koji je postavljen na isti kanal, tada se oba signala mogu međusobno miješati, uzrokujući prigušenje signala, sa uzrokom smanjenja brzine mreže. Ako živite u većem stambenom objektu s puno susjeda, zagušenja kanala mogu postati ozbiljan problem.

Neki ruteri će biti postavljeni tako da automatski odaberu kanal, ali ako želite koristiti najmanje zagušeni kanal u vašem okolnom području, možete koristiti neki od programa za skeniranje WIFI mreže poput WifiInfoView koji radi na Windowsima, da biste našli najmanje zagušeni kanal. Ova aplikacija skenira i prikazuje popis informacija o svim mrežama na vašem području.

Dovoljno je samo da sortirate popis mreža prema kanalima koje upotrebljavaju, i odmah ćete vidjeti koji su kanali najčešće zagušeni i koji su najmanje korišteni (mnogi će ruteri biti postavljeni na kanal 6). Jednostavno odaberite bilo koji kanal koji se ne koristi, ili barem onaj koji se koristi manje od ostalih, uđite u postavke rutera i ručno promijenite kanal.

Standardne brzine prijenosa kod bežičnih mreža su 802.11ac koja podržava brzine do 1,3 gigabita u sekundi, što iznosi 166 megabajta u sekundi, a kod mrežnih kabela, npr. Cat 5, Cat 5e i vrhunski Cat 6 podržavaju brzine na 100Mbps, 1000Mbps i 10.000Mbps ili 10 gigabita u sekundi.

Bez obzira je li vaša mreža žična ili bežična, vaš će hardver morati podržavati standarde na svakom kraju kako bi iskoristio maksimalnu brzinu. Žični uređaji zahtijevaju Gigabit ethernet priključke na oba kraja (računalo i ruter), dok bežični uređaji moraju podržavati standard 802.11ac.

U oba slučaja, maksimalne mogućnosti brzine prijenosa bit će mnogo veće od vaše internetske veze, tako da vjerojatno nećete primijetiti nikakvu razliku u izvedbi. No lokalni prijenos datoteka unutar vaše mreže bit će znatno brži.

Naposljetku, ako se mučite sa dobivanjem jakog Wi-Fi signala u vašem domu, razmislite o korištenju električnih mrežnih adaptera, tkzv. “power line”. Otome kako rade i koliko koštaju pročitajte ovdje. Meni su pomogli!

Kao što smo rekli spore brzine interneta mogu biti vrlo frustrirajuće za svakog od nas, a vjerovatno smo ih svi imali priliku i doživjeti. Kako se tehnologije razvijaju tako je i glad za sve većim brzinama procesora, grafičkih kartica, mobitela i svega na struju također sve veća. Nekad smo trebali pola sata da snimimo dobar film na DVD a danas je sve to dostupno online. Jedino što nam treba je brzi internet.

Youtube je već počeo sa svojom televizojom a Facebook je najavio svoj TV program već za idući mjesec. Srećom konkurencija pružatelja internet usluga je dovoljno velika da se i cijene smanjuju a brzine povećavaju u borbi za novim korisnicima, pa uvijek imajte na umu kad vam istekne obveza, da pogledate što se trenutno nudi od brzina i cijena i odaberete ono što vam najbolje odgovara.

Piše: V.V.