Monitori i televizori imaju istu osnovnu funkciju: omogućivanje gledanja multimedijskog sadržaja, kojeg generira drugi uređaj.
Ali iako ove dvije stvari pokušavaju postići istu stvar, one su stvorene za potpuno različite zadatke. U nastavku ćemo vidjeti u čemu je razlika između televizora i monitora. Postoji nekoliko razlika, pa ćemo reći ukratko ponešto o svakoj od njih.
Ugrađeni prijamnik
Najčešća razlika između TV-a i monitora je mogućnost gledanja sadržaja bez potrebe za bilo kojim drugim uređajem. Prije doba pametnih TV-a to je značilo da je bilo potrebno imati zaslon s ugrađenim TV prijamnikom, koji je obično imao vlastitu antenu ili vanjsku na vrhu zgrade, potrebnu za prijem TV signala. To bi vam omogućilo dobivanje sadržaja iz etera i gledanje besplatne televizije.
S pojavom pametnih televizora, osim ugrađenog prijamnika, sada dobivate i zaslone koji se povezuju s internetom i omogućuju strujanje sadržaja. Većina monitora još uvijek nema ovu mogućnost, iako neki zasloni, poput serije Samsung M5, dolaze s Netflixom, HBO, Prime Video i nekoliko drugih aplikacija za strujanje. Još uvijek nemaju ugrađen prijamnik, tako da ne možete dobiti lokalne kanale.
Veličina zaslona
Ako tražite danas novi TV, većina opcija počinje od 32 inča, uz nekoliko dostupnih opcija od 24 inča. Međutim, prema Statisti, prosječna veličina TV-a u SAD-u veća je od 50 inča, što ga čini dosta većim od većine monitora. To je zato što je gledanje TV-a često nešto što radimo zajedno s nekime, pa bi bilo dobro da je televizor dovoljno velik. S druge strane, računalo uglavnom koriste korisnici pojedinačno.
Zbog toga trenutačni monitori za stolna računala često počinju od 24 inča (s manjim, jeftinijim opcijama dostupnim od 22 i 19 inča), dok najveći i najbolji UWQHD ultrawide monitori dostižu 49 inča. Prijenosna računala, kojima je prenosivost prioritet, daleko su manja, s najvećim od 17 inča, a većina prosječnih uređaja između 13 i 14 inča, poput Apple M3 MacBook Air (13 inča).
Omjer zaslona
Budući da su televizori optimizirani za male zaslone, gotovo svi imaju omjer slike 16:9. Iako filmovi ponekad koriste širi omjer slike, to je iznimka, a ne pravilo. Zato se proizvođači televizora drže 16:9. Poput TV-a, mnogi monitori također imaju omjer slike 16:9. Međutim, budući da su monitori optimizirani i za druge zadatke, poput kreativnog rada i igranja, pronaći ćete druge mogućnosti omjera slike.
Vrsta ploče zaslona
Vjerojatno ste barem čuli za izraze QLED, OLED i LED, pogotovo ako kupujete televizor. Radi se o tehnologijama koje stoje iza načina na koji se slika proizvodi na zaslonu. Vjerojatno ćete odabrati jednu od ove tri, ovisno o količini novca koju ste spremni izdvojiti za TV.
No ako kupujete monitor, trebate birati između TN, VA i IPS ako tražite najbolju tehnologiju zaslona. Dok TV tehnologije, poput OLED-a i MicroLED-a, polako ulaze u prostor monitora, često se nalaze u skupljim modelima višeg cjenovnog ranga.
Rezolucija
Budući da većina televizora ima omjer slike 16:9, obično imate samo dvije opcije razlučivosti: 1080p FHD (1920×1080) ili 4K UHD (3840×2160). Neki televizori više klase mogu nuditi 8K UHD (7680×4320), ali oni su rijetki i skupi, a jedva da je bilo kakav sadržaj izrađen te kvalitete. S druge strane, monitori dolaze u različitim rezolucijama.
Dok imate 1080p i 4K za standardne široke zaslone, tu je i QHD (2560×1440) koji se nalazi između njih. Ali kada uzmete u obzir 21:9 i 32:9 monitore, imali biste druge opcije rezolucije, poput WFHD (2560×1080), WQHD (3440×1440) i WUHD (5120×2160).
Zasloni prijenosnih računala također nude više mogućnosti razlučivosti, posebno za proizvođače koji žele maksimalno iskoristiti prostor zaslona na modelima koje nude.
Brzina osvježavanja i vrijeme odgovora ili odziva
Brzina osvježavanja odnosi se na to koliko puta monitor osvježava sliku na svom zaslonu svake sekunde, dok je vrijeme odziva vrijeme koje je potrebno točkici na monitoru ili televizoru za promjene boje iz jedne boje u drugu. Ovo su dvije specifikacije zaslona koje ljudi najčešće miješaju, ali su često važnije na monitorima nego na televizorima.
To je zato što televizori obično imaju brzinu osvježavanja od 60 Hz, a neki vrhunski modeli nude razinu osvježavanja od 120 Hz. Razlog zašto većina televizora nudi razinu od 60 HZ-a jest ta jer većina sadržaja koji je kreiran za televizore ne zahtijeva bržu stopu osvježavanja.
Međutim, natjecateljski orijentirani igrači dobivaju prednost na monitorima s višim stopama osvježavanja. Na primjer, možete kupiti “dual-mode” monitor za igranje koji vam omogućuje korištenje u 4K@240Hz ili 1080p@480Hz. Viša stopa osvježavanja mogla bi vam pomoći kada trebate ranije vidjeti svog protivnika u igrama, što bi mogla biti ključna prednost u natjecanjima, gdje je svaka prednost koju možete imati dobrodošla.
S druge strane, sporo vrijeme odziva moglo bi dovesti do takozvanog ”ghostinga” na zaslonu (situacije kada vidite dio nečega iz prošlog kadra u novom kadru) i do zamućenja pokreta. Ovo dvoje je beznačajno kod televizora, jer sadržaj koji se gleda na njima nije toliko brz da bi vrijeme odziva ispod 5 ms bilo važno. Ali ako ste igrač, željeli biste imati vrijeme odziva kraće od 1 ms, kako biste dobili maksimalnu jasnoću tijekom igranja igara, pogotovo ako ste kompetitivni igrač.
Dodatne mogućnosti kao što su FreeSync, V-Sync i G-Sync
Efekt ”kidanja” ili ”trganja” slike na zaslonu događa se kada vaš izvorni uređaj emitira više kadrova nego što vaš zaslon može prikazati. V-sync pomaže u sprječavanju ove nuspojave usklađivanjem broja sličica u sekundi izvora s ograničenjem zaslona. To znači sljedeće: čak i ako vaše računalo može izbaciti 500 sličica u sekundi, vaš TV ili monitor s brzinom osvježavanja od 100 Hz izbacit će samo toliko sličica. Zbog toga mnogi proizvođači televizora i monitora ugrađuju V-Sync u svoje zaslone.
Međutim, Nvidia i AMD implementirali su vlastite verzije tehnologije, odnosno G-Sync i FreeSync. Ove tehnologije često nisu dostupne na televizorima, pa ako želite izvući maksimum iz svog uređaja koji je kompatibilan s njima, trebali biste pronaći monitor koji je posebno kompatibilan s njima. Budući da se ove tehnologije često implementiraju u igrama, obično se nalaze u monitorima, koji su najviše namijenjeni za igre. Kao i obično, nekoliko vrhunskih TV opcija ima ove tehnologije, ali one su više iznimka nego pravilo.
Ovo su neke osnovne tehnološke razlike između TV-a i monitora. No zahvaljujući ”pametnim” tehnologijama koje se sve više implementiraju na televizorima i monitorima, razlike među njima se svakim danom brišu. Usprkos tome, ako zaslon dolazi s prijamnikom, koji vam omogućuje gledanje programa uživo, to je znak da je to TV, a ne monitor.
Ivan Hečimović
