Računalni ulazi (portovi) i njihove zadaće

Iako mnogi od vas nikada nisu spojili niti jedan komad periferije na računalo, nemoguće je da se ipak niste s njima susretali tijekom života. Portovi (hrv. ulazi, utori) su prijeko potrebni za spajanje periferije na računalo, odnosno oni služe kao sučelje preko kojeg računalo komunicira s periferijom ili obrnuto – periferija s računalom. Pritom ne mislimo samo na tipkovnicu, miša i monitor, nego na sve uređaje koji se mogu spojiti s računalom. Ako to gledamo iz perspektive elektrotehnike, portovi služe za protok signala između uređaja. Ne brinite, sve ćemo vam objasniti.

Generalno gledano, portove možemo podijeliti na dvije skupe: serijske portove i paralelne portove. Serijski portovi specifični su po tome što mogu samo jedan bit slati i primati u isto vrijeme, dok paralelni portovi mogu više bitova slati i primati istovremeno.
Iskreno rečeno, to vas i ne treba previše zamarati, osim ako vas jako ne zanima ili ako ste student nekog tehničkog fakulteta. U protivnome, važno je samo znati koji port obavlja koju zadaću i za što je zadužen.

Možemo portove i dalje dijeliti po skupinama, no zanimljiva je jedna skupina portova. Tzv. plug-and-play portovi koji su dizajnirani tako da ih, čim spojite uređaj na njih, oni odmah prepoznaju i možete ih gotovo iste sekunde koristiti. U pravilu uređaji odmah i rade, no ponekad ipak trebate instalirati spojeni uređaj. Tu govorimo konkretno o USB i FireWire portovima. Nadalje, tu su auto-detect(ion) portovi koji su najčešće i plug-and-play portovi, no ne nužno. Recimo, neke audiokartice imaju mogućnost auto-detect. No pogledajte koji su portovi najčešći i što biste o njima trebali znati.

Računalni ulazi (portovi): PS/2

PS/2 utor jedan je od najstarijih utora na računalu, a služi za spajanje starijih verzija miševa i tipkovnica koje još i danas možete naći u trgovinama. Najčešće dolazi u dvije boje: ljubičastoj i zelenoj. Možete ga isto tako prepoznati po 6-pinskom konektoru specifičnog oblika. Ako ne znate na što ciljamo, pogledajte stražnju stranu računala. Danas su ti PS/2 (Personal System/2) utori zamijenjeni USB utorima, što u konačnici i nije loše, iako matične ploče još uvijek moraju imati ove priključke iz nekih drugih razloga.

Njima upravljaju mikrokontroleri (jednostavni i jeftini sklopovi) na spomenutoj ploči, ali ih možete oštetiti ako često spajate i isključujete uređaje. Današnji mikrokontroleri bolji su nego prije 10 godina, no još uvijek nisu neuništivi. Isto tako, preporučujemo vam da izbjegavate jeftine USB-to-PS/2 konektore jer su se znali pojavljivati razni problemi (najčešće razlika u naponu).

Računalni ulazi (portovi): Ethernet i modem

Ethernet ulaz najčešće dolazi u paru s ulazom za stare modeme, a možete ga naći ili na matičnoj ploči ili na eksternoj mrežnoj kartici. Ethernet ulaz služi za spajanje Ethernet kabela kako biste se mogli spojiti na mrežu, odnosno Internet.

Razvijen je u Xeroxovu laboratoriju sredinom osamdesetih godina, kada je bio brzine 10 Mb/s, dok je ta brzina danas 100 puta veća – 1 Gb/s. On služi za prijenos podataka, odnosno paketa (engl. frames) između dviju destinacija – računala i “mreže”. Računalo spojeno Ethernetom može komunicirati s računalima na mreži i na taj način se mreža širi.

Trenutačno je ovo jedna od najpopularnijih i najraširenijih mrežnih tehnologija na svijetu. Vjerojatno ste se susreli s njome kada ste kod kuće spajali modem/router, dok će se stariji korisnici sjetiti spajanja dial-up modema na računala prije mnogo godina.

Razlika između starog priključka (za dial-up) i Ethernet ulaza koji se danas koristi za ADSL routere jest u brzini prijenosa podataka, Ethernet ulaz je fizički veći i koriste se različiti kablovi za spajanje. Također, razlike postoje i u načinu rada te prijenosu podataka.

Računalni ulazi (portovi): USB – 2.0, 3.0

USB (engl. Universal Serial Bus) je tehnološko rješenje za komunikaciju računala s vanjskim uređajima koje je zamijenilo stare serijske i paralelne utore. Putem USB-a podaci se razmjenjuju serijski i to prilično velikom brzinom. Dizajniran je sredinom devedesetih godina kako bi se standardizirao priključak za uređaje poput pisača, digitalnih kamera, skenera i ostalih prijenosnih uređaja, a u njemu su sudjelovale tvrtke Compaq, DEC, IBM, Intel, Microsoft, NEC i Nortel.

Uz spomenutu standardizaciju priključka cilj USB-a bio je rasterećenje glavne sabirnice računala od dodatnih kartica za povezivanje uređaja te mogućnost brzog spajanja i isključivanja uređaja (plug-and-play). Danas je USB gotovo nezamjenjiv, iako postoje neki brži prijenosi podataka.

Danas računala imaju do 10-ak različitih portova i ponekad se ljudima teško snaći sa svim tim utorima i žicama…

Kada smo već kod brzine prijenosa, USB se razvijao tijekom godina i u početku je bio izuzetno spor. USB 1.0 je omogućavao prijenos podataka brzinom od 0,19 mb/s. S verzijom 1.1 granica je podignuta na 1,5 mb/s, što je i dalje bilo presporo. Tri godine kasnije, točnije 2000. godine, dolazi novi standard – USB 2.0, koji donosi niz pogodnosti.

Napokon ste mogli koristiti kabel za produživanje (do 5 m), mogli ste koristiti USB hub za spajanje više uređaja, te je brzina prijenosa bila oko 60 mb/s. To je omogućilo razvoj svih prijenosnih uređaja koje danas više i ne smatramo posebno važnima, ali ih ipak svakodnevno koristimo (USB stickovi, eksterni tvrdi diskovi itd.). 2008. godine kreće razvoj zadnje generacije USB-a, a to je USB 3.0.

Teoretski brzina prijenosa mogla bi biti od 520 do 640 MB/s, no realno su te brzine oko 350 do 400 MB/s, što je izuzetno važno kada moramo prebaciti velike količine podataka i nemamo previše vremena. Uređaji poput miša i tipkovnice neće koristiti ovaj standard jer im je prijenos od 60 MB/s sasvim dovoljan. A i cijene uređaja koji koriste USB 3.0 još uvijek su prilično visoke u odnosu na one koji koriste USB 2.0.

Računalni ulazi (portovi): VGA (Video Graphics Array)

VGA utor služi za spajanje starih CRT monitora, a sam VGA je analogni videostandard iz 1987. godine. Glavni “krivac” za VGA je tvrtka IBM koja ga je prva primijenila. VGA utor služi za spajanje CRT monitora, no još i 2007. godine mnogi su LCD monitori uz DVI imali i VGA konektor za spajanje (15-pinski VGA D-konektor).

Razlog što se VGA više ne koristi je jako mala rezolucija – 640×480 u 16 boja (maksimum do 800×600 piksela), mali refresh rate (do 70 MHz) i prilično slaba paleta boja (262.144 boja). Danas se VGA praktički više nigdje ne spominje i jako je malo zastupljen na tržištu, ali još uvijek nije potpuno nestao. To bi se moglo dogoditi unutar par sljedećih godina, no nezahvalno je predviđati kraj neke tehnologije.

Ako vas zanima kako je VGA napravljen, možemo vam ukratko reći samo da je VGA jednostavan (zaseban) čip koji se jako lako integrira s matičnom pločom i svi vi koji imate starije matične ploče još uvijek imate ovaj utor na svome računalu.

Računalni ulazi (portovi): DVI (Digital Visual Interface)

DVI je utor koji je “naslijedio” VGA, a ustvari to je videoutor kojem je glavna karakteristika visoka izlazna kvaliteta, odnosno visoka kvaliteta izlaznog signala, a koristi se za spajanje računala s monitorom (LCD) i digitalnim projektorima. Zanimljivo je da mnogi prijenosnici uopće nemaju ovaj utor, dok VGA i HDMI možete naći na većini.

DVI je također dizajniran da prenosi nekomprimirane digitalne videopodatke od računala do monitora, što omogućuje daleko kvalitetniju sliku od VGA i mnogo veću rezoluciju. Sam DVI djelomično je kompatibilan s HDMI-jem dok je u standardnom digitalnom modu (DVI-D) te s VGA (DVI-A) kada je u analognom modu. Najveća podržana rezolucija je 1900×1200 @ 60 MHz, dok to prvenstveno ovisi o grafičkoj kartici i varira od proizvoda do proizvoda. Uz standardni DVI utor postoje još i Mini-DVI i Micro-DVI, koje više koriste tvrtka Apple za svoja računala.

Računalni ulazi (portovi): HDMI (High-Definition Multimedia Interface)

HDMI je kompaktni audio/video utor za prijenos nekomprimiranih digitalnih podataka. To je digitalna alternativa analognim standardima kao što su SCART, VGA, koaksijalni kabeli, S-Video, D-Terminal itd. On služi za spajanje raznih multimedijalnih uređaja poput DVD playera, Blu-ray playera, osobnih računala, raznih videokonzola i sličnog.

Prvi uređaji koji su imali ovaj priključak proizvedeni su krajem 2003. godine, a danas većina uređaja ima HDMI priključak. Budući da je kompatibilan s DVI-jem, postoje razni HDMI-to-DVI i DVI-to-HDMI adapteri. Zahvaljujući njima, računala možete spajati s novim televizorima i tako gledati filmove.

Prvi HDMI (verzija 1.0) podržavao je maksimalnu rezoluciju kao i DVI, no s verzijom 1.4 maksimalna rezolucija je na 3840 × 2160 piksela – vrlo impresivno. Ovu rezoluciju povećana rijetki koriste, ali mnogi zasigurno koriste verziju 1.3 koja podržava rezoluciju 2560 x 1600, koja je i dalje i više nego dovoljna za svakodnevnu upotrebu.

Računalni ulazi/izlazi (portovi): Zvučnici i mikrofon

Ne bi računalo bilo računalo da nema priključke za audiouređaje, točnije za slušalice, zvučnike i mikrofon. U sva tri slučaja koriste se TRS konektori (tip, ring, sleeve) za spajanje. Pitanje je samo boje u koju ćete što spojiti. Najčešće ti utori dolaze u tri boje – ružičastoj, zelenoj i plavoj.

Ružičasti priključak namijenjen je mikrofonima, to je analogni (mono/stereo) priključak snage 5V.

Zeleni utor namijenjen je slušalicama ili zvučnicima, stoga vam je jasno da je to izlazni audio utor, dok je plavi utor audio-in za neke druge uređaje, koji nisu baš specifični i koji se ne koriste svaki dan.

Tu još postoji mogućnost za neke audioutore – crni priključak za surround zvučnike (stražnje), srebrni za bočne zvučnike te narančasti za subwoofer. Vjerujemo da ćete ipak prvenstveno koristiti samo zelene utore za 2.0 ili 2.1 zvučnike (koje većina koristi), dok će audiofili zasigurno imati ili malo bolje zvučne kartice ili uopće neće spajati audiosustave na računalo zbog male snage i neiskoristivosti.

Računalni ulazi (portovi): FireWire

FireWire je serijska sabirnica za prijenos podataka velikom brzinom, koju je prvi predstavio Apple Computers još davne 1989. godine, a zaživio je tek 1995. godine kao standard IEEE 1394. FireWire se smatra nasljednikom SCSI interfacea, a može podnijeti do 63 uređaja spojena na jedan FireWire utor, što je vrlo fascinantno. Ujedno, neki ljudi će FireWire nazvati drugim imenima, poput i.Linka te Lynxa.

Iako je FireWire brži od USB-a, neće ga uspjeti zamijeniti zbog veće cijene proizvodnje…

Kako god bilo, on se koristi za spajanje digitalnih videokamera na računalo i podržava brz prijenos podataka, što je posebno važno profesionalcima koji svaki dan rade sa spomenutom opremom. Danas gotovo sva računala Mac imaju FireWire priključak, dok kod “običnih” računala to nije slučaj, ali postoje eksterne kartice koje se lako mogu ugraditi u računalo. Prijenos podataka varira od standarda do standarda.

FireWire 400 može podnijeti brzine do 100, 200 i 400 Mb/s, a FireWire 800 brzine do 786 Mb/s ukoliko kabel koji je povezan s uređajem nije duži od 4.5 metara (ili možete spojiti uzastopno 16 kabela, pa je moguća dužina od 72 metra). Sam prijenos podataka može biti sinkron i asinkron te uključuje i odgovarajuće arbitracije. U stanju je i napajati uređaj (snagom do 45 W pri naponu od 30 V), stoga najčešće nije potrebno da se uređaj spaja i na struju dok ga se koristi na računalu. Još uvijek FireWire nije zamijenio USB priključak iako je brži, zato jer mu je cijena bitno viša od USB-a, a u masovnoj proizvodnji kakva je danas to je prilično bitno.

Računalni ulazi (portovi): Thunderbolt

Još jedan priključak koji ekskluzivno ima samo Apple. Thunderbolt je djelo tvrtke Intel, a često je nazivan tehnologijom LightPeak i slično. Apple ga je ipak preimenovao u Thunderbolt i označava revolucionarno brz prijenos podataka iako još praktički nema uređaja koji ga koriste. Točnije, identičan je Mini DisplayPortu i većinom se koristi za spajanje eksternih monitora na Appleova računala, ili eksterni tvrdi diskovi koji također koriste ovu tehnologiju.

Glavna odlika Thunderbolta je brzina od čak 20 Gb/s, što je oko četiri puta brže od USB-a 3.0, dok Apple obećava brzinu od 100 Gb/s kroz desetak godina – živi bili pa vidjeli. Na jedan Thunderbolt utor moguće je priključiti do sedam uređaja ili dva monitora. Nova Mac računala dolaze s jednim ili dva utora, što će vam biti i više nego dovoljno ako uzmete u obzir da imate i FireWire 400/800 priključke na istim tim računalima.

Ovaj priključak možete prepoznati po logu koji Apple koristi, a to je munja (engl. thunder). Svakako ćemo o ovom priključku još dosta čuti, posebno od korisnika Maca koji mogu biti jako zadovoljni viđenim. Konkretne brzine trebale bi biti oko 746 mb/s prilikom zapisivanja te 864 mb/s kod čitanja podataka.

Piše: B.P.