Vjerujemo da ste se kao vjerni dugogodišni čitatalji našeg časopisa susreli s terminom overclocking. Za sve one koji ne znaju recimo da je to doslovno povećanje radnog takta glavnog ili grafičkog procesora (CPU, GPU), memorije ili neke od sabirnica a u svrhu povećanja performansi. Dodatne performanse nam mogu dobro doći kad nam je računalo preslabo za neki zadatak ili jednostavno želimo da se taj zadatak brže izvrši. Ujedno, i grafička kartica nam može biti pomalo spora u najnovijoj igri koju želimo odigrati, pa i nju možemo malo ubrzati kako bi izvukli još pokoju sličicu u sekundi više.
Više, brže, jače
Uz ovo izvlačenje dodatnih performansi, mnogi svoja računala ubrzavaju i posebno prilagođavaju radi zabave, sporta, a nekima je to i način života. Postoje i različita natjecanja na kojima profesionalni overclockeri uz pomoć ekstremnih oblika hlađenja (tekući dušik ili čak tekući helij) pokušavaju izvući zadnji atom snage iz pojedinog komada hardvera.
Overclocking je nekada bio zahtjevniji i od korisnika se zahtijevala viša razina poznavanja principa rada računala, pa čak i električarske vještine (kao što je lemljenje), no u zadnjih je desetak i više godina postao jednostavan, a proizvođači matičnih ploča čak nude i automatske profile za overclocking u svojim BIOS-ima, odnosno UEFI sučeljima.
Sam overclocking se temelji na činjenici kako svaki mikroprocesor ima određenu toleranciju na povećanje radne frekvencije ili radnog napona. Stoga, povećanjem takta, bilo na način da imamo procesor s otključanim množiteljem ili pak podižemo takt sabirnice na kojoj procesor (ali nerijetko i ostale komponente) radi, ubrzavamo rad istoga i izvlačimo dodatne performanse. U idealnim uvjetima to znači kako se za svaki postotak povećanja radnog takta procesora, za isto toliko povećava i razina njegovih performansi.
Lov na rekorde!
U stvarnom svijetu jedan od najboljih procesora za overclocking bio je Intelov Celeron 300A (predstavljen daleke 1998.), kojem smo bez većih modifikacija mogli brzinu podići sa 300 na 450 MHz i time ostvariti gotovo 50% povećanja performansi u izvršavanju pojedinih zadataka. Na taj način smo relativno jeftinim procesorom mogli dobiti performanse istovjetne inicijalno znatno skupljim modelima. Tko onda ne bi volio overclocking?
Naravno, podizanje radnog takta, koje nerijetko za sobom povlači i podizanje radnog napona skraćuje životni vijek procesora, jer on više ne radi u optimalnim radnim uvjetima. Ovo je činjenica koje svatko treba biti svjestan prije nego se upusti u ovakvu avanturu. S višim će naponom procesor generirati i više topline, pa ćemo osnovno hlađenje nerijetko morati zamijeniti jačim, bilo u obliku moćnog zračnog ili vodenog hlađenja kako bi procesor ostao unutar optimalne radne temperature. Uz to, potrebno je osigurati i dovoljno električne energije, pa i napajanje mora biti dovoljno snažno.
Ono ranije spomenuto ekstremno overclockiranje pri kojem se koristi tekući dušik ili tekući helij podrazumijeva prihvaćanje velikog rizika u kojem (u najgorem slučaju) može doći do uništenja opreme s kojom radimo, bilo da je riječ o procesoru, grafičkoj kartici, memoriji ili pak matičnoj ploči. No, takav overclocking rezultira vrlo visokim povećanjem radnog takta uz uporabu visokog napona, pa je primjerice trenutni svjetski rekord za popularni Intelov Core i7 6700K čak 7025 MHz (izvor: HWBOT.org), što je za oko 2800 MHz više u odnosu na tvornički radni takt. Najveću pak frekvenciju na svijetu je postigao AMD-ov FX-8370, a ona iznosi 8722,78 MHz.
Mi ćemo se u ovome članku ipak baviti prizemnijim stvarima i objasniti osnove overclockinga na četiri aktualne hardverske platforme Intelvim X99 i Z170, te AMD-ovim 990FX iA88X. Osim toga osvrnut ćemo se i na overclockiranje grafičkog procesora, te radne memorije.
Ubrzajte svoj APU!
Ukoliko krenemo abecednim redom tada su prvi na redu AMD-ovi APU-i A serije. Riječ je o kombinaciji procesorskih x86 jezgri i integrirane grafike, pa se ovdje mogu odvojeno overclockirati i CPU i GPU. AM;D-ovi APU-i serij A su zgodni za igraću platformu za manje zahtjevne korisnike i manje zahtjevne igre, a osim toga će vrlo dobro poslužiti za igranje popularnih MOBA igara.
AMD u A seriji ima modele koji imaju zaključani ali i otključani množitelj, pa jednostavnost overclockinga ovisi o tome. One sa zaključanim množiteljem overclockiramo podizanjem radnog napona i radne frekvencije sabirnice. Osnovna brzina sabirnice je 100 MHz i njenim podizanjem za npr. 10 MHz procesor s množiteljem 38x ubrzavamo s 3800 na 4180 MHz. Pri tome napon moramo lagano podizati kako bi ostvarili stabilnost pri višim brzinama, i to je dovoljno činiti u koracima od po 0.01 V.
Overclocking procesora s otključanim množiteljem je vrlo jednostavan jer mijenjamo samo vrijednost množitelja prema gore, pa tako primjerice A8-7670K APU možemo overclockirati do stabilnih 4500 – 4600 MHz pri naponu od 1.525 V. Ovo je sasvim solidan rezultat za APU čija tvornička brzina varira između 3,6 i 3,9 GHz, no ipak treba primijetiti kako smo sa osnovnog napona od oko 1.4 V otišli do preko 0.1 V, iznad pa je pri tome i potrošnja i zagrijavanje znatno više. Stoga je potrebno osigurati dovoljno moćno zračno ili vodeno hlađenje.
Ovom APU-u možemo podizati i frekvenciju integrirane grafičkog procesora Radeona R7 putem UEFI sučelja čime je moguće povećati i broj sličica u sekundi u igrama. S tvorničkih 754 MHz je frekvenciju moguće podići na respektabilnih 1000 MHz, pri čemu će i porast performansi biti značajan.
Otključani FX
AMD-ovi procesori serije FX također dolaze sa zaključanim i otključanim množiteljima, pa je i overclocking sličan kao i kod APU-a. Iznimka je naravno što FX-evi nemaju integriranu grafiku. Overclocking FX procesora je omogućen na chipsetima 990FX i 970A, tj. pločama baziranima na njima.
Modele bez otključanog množitelja overclockiramo podizanjem brzine sabirnice koja je 200 MHz, te podizanjem napona. Važno je znati kako je maksimalni „sigurni“ napon s kvalitetnim zračnim ili vodenim hlađenjem oko 1.525 V i kako maksimalne vrijednosti treba tražiti u skladu s tim naponom.
Overclocking otključanog procesora je naravno iznimno jednostavan i tu kao primjer možemo uzeti FX-8370 ili FX-8300 koji pri naponu od 1.5+ V s lakoćom održavaju stabilnih 4,6 GHz što sa sobom donosi i solidno povećanje performansi.
Može li nam Intel zabraniti overclocking?
Intel je oduvijek bio malo konzervativniji od AMD-a po pitanju overclockinga, no i oni su uvijek imali serije procesora s otključanim množiteljem koji su dozvoljavali lak overclocking. No, u ponekim su serijama procesora svi ostali bili zakinuti za čari overclockinga. I premda je kod nove, šeste Core generacije proceosra (Skylake) sistemska sabirnica odvojena za procesor, integriranu grafiku i memoriju, Intel se svim silama trudi zabraniti overclocking procesora koji nisu K modeli, tj. koji nemaju otključanu sabirnicu. Postoje specijalni BIOS-i za neke ploče koji ipak dozvoljavaju podizanje frekvencije osnovnog takta i overclocking tih zaključanih procesora, no Intelu se to ni malo ne sviđa.
Otključani pak procesori (6600K i 6700K) se lako podižu na vrijednosti do oko 4,6 – 4,7 GHz pri naponu od 1.3+ V uz pomoć ploča sa chipsetom Z170. Baš kao i kod AMD-a s podizanjem napona ne treba pretjerivati i dovoljno je ići do oko 1.31 – 1.32 V, s dobrim zračnim ili vodenim hlađenjem. Porast performansi pri tome je vrlo dobar.
Osim overclockinga CPU-a moguć je i overclocking integrirane HD530 grafičke jezgre koju je s tvorničkih 1100 MHz moguće podići do oko 1400 MHz. S obzirom kako ovo integrirano grafičko rješenje ipak ima dosta slabije performanse od AMD-ovih verzija (osim u slučaju i5-5775C procesora), overclocking i nema prevelikog smisla.
Najmoćniji Intelovi porcesori namijenjeni X99 pločama su svi otključani i omogućuju lak overclocking samo promjenom množitelja i podizanjem napona. U slučaju da imamo kvalitetno zračno ili vodeno hlađenje već nam je napon od oko 1.3 V dovoljan za postizanje dugoročno stabilnih 4.4 do 4.5 GHz (ovisno o modelu procesora), čime ovima šest i osam jezgrenim procesorima znatno podižemo performanse.
Grafičko ubrzanje
I AMD-ove i Nvidijine se grafičke kartice mogu overclockirati uz pomoć specijaliziranih alata, ali i uz pomoć opcija u upravljačkim programima. GPU ili grafički procesor je najčešća „meta“ podizanja takta, a za svaki postotak podizanja frekvencije ostvarujemo otprilike isti takav rast performansi. GPU-u nerijetko možemo i podići napon, te ubrzati rad ventilatora kako bi postigli veću stabilnost i hladniji rad. Baš kao i GPU, možemo overclockirati i grafičku memoriju koja se nalazi na kartici, a pokazalo se kako je GDDR5 omogučava poprilično velik porast radnog takta.
Kod grafičkih je kartica overclocking opravdan od onih najjeftinijih pa do najskupljih, jer uvijek postoje i oni najzahtjevniji naslovi koje glatko želimo igrati u visokoj rezoluciji i pri visokoj razini detalja.
Aktualne grafičke kartice u pravilu možemo ubrzati za oko 10 % i to bez prevelikog naprezanja, a nerijetko nije potrebno ni podizati napon.
U svrhu postizanja različitih svjetskih rekorda grafičke se kartice također mogu hladiti tekućim dušikom, a trenutni rekordi se kreću oko 2000 MHz za GPU na GTX 980 Ti grafičkoj kartici ili čak 2200 MHz za GPU na GTX 980 kartici.
Overclockirajte pametno!
Kao posljednju stavku u ovome članku ostavili smo radnu memoriju koju danas imamo u DDR3 i DDR4 verzijama. Overclocking memorije činimo u svrhu povećanja propusnosti iste, čime kompletno računalo „lakše diše“ zbog brže komunikacije.
DDR3 i DDR4 se overclockiraju na sličan način, a uz podizanje takta i napona ovdje imamo i treću komponentu – latenciju memorije. I dok kod modernih Intelovih procesora i njihovih memorijskih kontrolera vrijedi pravilo brže je bolje, kod AMD-ovih procesora još uvijek možemo postići i bolje rezultate (tj. višu propusnost) korištenje nižim latencija – CAS#, RAS# to CAS#, RAS# Precharge, tRAS i tRC.
Trenutni svjetski rekord za DDR4 memoriju iznosi čak 4901 MHz, a za DDR3 4620 MHz.
I za kraj preproučamo oprez! Sve na prvi pogled oko overclockinga ovako u teoriji izgleda sjajno i bajno, no ipak ne treba smetnuti s uma kako se nestručnim djelovanjem i pretjerivanjem može ozbiljno oštetiti ili čak uništiti hardver. Stoga to ipak preporučujemo onima s malo više hrabrosti i iskustva.
AUTOR: Krešimir Matanović
