5 stvari za razmotriti prije kupovine novog diska

Svi tvrdi diskovi nakon nekog vremena “umru”. To je činjenica koju nitko ne može pobiti. Pitanje je samo hoće li vam disk otkazati poslušnost nakon 10 mjeseci ili 3 godine. No, doći će vrijeme kada će vam disk prestati raditi i kada ćete morati kupiti novi ako želite koristiti računalo. No, problem je što na tržištu ima na stotine diskova, pa je teško odabrati onaj “najbolji”.
Dobra vijest je što dobar disk i nije toliko teško odabrati. Zapravo, postoji hrpa stvari koje možete uzeti u obzir i minimizirati lošu kupovinu, odnosno s par pametnih odluka kupiti odličan disk koji bi vas mogao dugo služiti. U ovom tekstu ćemo se pozabaviti upravo time – na što pripaziti kod kupovine diska i kako odabrati onaj pravi.

1) HDD vs. SSDDefinitivno prva stvar koju morate odlučiti u ovoj situaciji je želite li HDD (mehanički, tvrdi disk) ili biste radije kupili SSD. SSD i HDD imaju potpuno istu funkcionalnost, a to je pohrana vaših podataka u računalo, no SSD dolazi s nekoliko prednosti, ali i mana u odnosu na klasični tvrdi disk.
SSD (engl. Solid State Drive) je tip diska koji koristi flash memoriju za pohranu podataka, a nema mehanički disk koji se okreće i na koji se zapisuju podaci. Točnije SSD radi na sličnom principu na kojem rade USB stickovi, samo što je SSD često mnogo veći od USB-a.
No, Uzmite u obzir nekoliko stvari. SSD ima mnogo veće brzine pisanja i čitanja od klasičnog diska. To se kreće otprilike od 3-10 puta brže. Drugo, SSD troši manje struje od klasičnog diska, te ne radi buku i ima duži vijek trajanja (op.a. općenito gledajući).
S druge strane, SSD je mnogo skuplji ako gledate omjer cijene i GB. Danas veliki HDD možete dobiti za 300-injak kuna, dok dobar SSD košta barem 700-800 kuna i imat će manji kapacitet.
Ako vam je novac bitan, odnosno ne želite dati previše novaca za disk, odaberite HDD. Također, ako vam treba puno mjesta za pohranu podataka, uzmite HDD. U svim ostalim slučajevima, preporučujemo SSD.

2) Veličine diska i sučeljaJednom kada ste se odlučili između HDD-a i SSD-a, vrijeme je da odaberete formu, odnosno veličinu diska. Većina diskova dolazi u dvije veličine: 3.5 inčni diskovi i 2.5 inčni diskovi. Ako imate laptop, vjerojatno imate mjesta za 2.5 inčni disk, dok u desktop računalo možete staviti i jedan i drugi.
Tradicionalni diskovi dolaze većinom u 3.5 inčnim kućištima jer im treba više mjesta nego SSD-u. Kao što smo rekli, glavna stavka HDD-a je rotirajući disk i glava pomoću koje se podaci na disk zapisuju, brišu s njega, te čitaju. Trenutačno najveći serijski HDD dolazi s 12 TB prostora.
Većina SSD-ova dolazi u manjem kućištu (2.5 inča), te imaju maksimalni kapacitet od 4 TB.
Što se sučelja tiče, tu su gotovo jednaki. HDD i SSD dolaze sa SATA konektorima pa samo pripazite na to. Neki stariji HDD-ovi imaju IDE konektore, ali njih ćete rijetko naći na tržištu.

3) Specifikacije i performanse
Sada dolazimo do onog glavnog dijela u kojem ćemo vidjeti najvažnije stavke kod svakog diska. Prvo kod HDD-a, a zatim i SSD-a. Evo na što morate obratiti pozornost …

Kapacitet – HDD-ovi dolaze u svim veličinama, dok najveći ima 16 TB, odnosno u prodaji su najveći od 12 TB. S druge strane, SSD-ovi su mnogo manji i mogu dosegnuti 60 TB, ali oni koji su dostupni u prodaji i za koje nećete morati prodati auto da biste si ih mogli priuštiti, dolaze u veličinama do 4 TB, a najčešće se kupuju oni od 128 GB do 1 TB.

Brzina prijenosa – Performanse pojedinog HDD-a određuje mnogo faktora, ali najvažniji je onaj koji se mjeri u RPM-ovima (engl. Revolutions per minute). Što je veći RPM to je brži transfer podataka na disk i s diska. Ako vidite podataka o brzini SATA-e, to možete slobodno ignorirati. Na primjer, moderni diskovi mogu imati oznake kao što je “3.0 GB/s i 7200 RPM”. Prvi broj je brzina SATA sučelja, koji govori i maksimalnom prijenosu podataka. Ali pošto niti jedan HDD ne može prenositi podatke tom brzinom, taj podatak je bezvrijedan. No, ako usporedite dva diska i jedan ima 7200 RPM, a drugi 5400 RPM, znat ćete da je ovaj prvi brži.Cache – Kada disk prebacuje podatke iz jedne sekcije diska u drugu, on koristi poseban prostor memorije koji se naziva “cache” ili “buffer”. Što je veći cache to je veća i brzina prijenosa podataka. Moderni diskovi imaju tu memoriju veliku od 8 do 256 MB.

Vrijeme pristupa – Tradicionalni HDD-ovi imaju nekoliko drugih faktora koji utječu na performanse, kao što je vrijeme potrebno da se čitač diska pozicionira na mjesto kako bi mogao čitati ili pisati po disku. Postoji šansa da dva jednaka diska, odnosno dva diska koji imaju 7200 RPM-ova drugačije rade, tj. da jedan bude brži od drugoga. Nažalost, ne postoji standardni način kako to provjeriti i izračunati vrijeme pristupa podacima. Osim toga, ti diskovi će raditi približno jednako i teško ćete moći “na oko” vidjeti da jedan radi brže od drugoga jer se to vrijeme mjeri u milisekundama ili desecima milisekundi. Pa se oko toga nemojte ni brinuti.
Ali ako kupujete SSD, gledajte kolike su sekvencijalne brzine pisanja i čitanja. Dok god su te brzine unutar maksimalne brzine SATA konektora, odnosno sučelja, nemate problema s time. Naravno disk koji čita 2.000 MB u sekundi je bolji od onog koji čita 1.500 MB. Zdrava logika vam kaže da je bolji za 500 MB po sekundi iako u praksi to neće biti tako jako izraženo.

Failure rate – Pošto su HDD-ovi mehanički diskovi, oni se “potrgaju” s vremenom, odnosno prestanu raditi. No, neki imaju duži vijek trajanja od ostalih. Točnije, neki modeli se pokvare unutar 12 mjeseci, dok neki imaju prosječno vrijeme trajanja od 6 godina. Zato je vaša zadaća da sami provjerite na Internetu koliko pojedini model traje i koliko se često kvari. Odnosno u 1000 proizvoda, koliko je onih koji će se brzo pokvariti.
S druge strane, barem sudeći po nekim istraživanjima, SSD-ovi traju duže, odnosno mogu u prosjeku raditi oko 2 milijuna sati, dok je to kod HDD-a oko 1.5 milijuna sati.

4) Cijene diskova
Kada budete kupovali novi disk, naletjet ćete na ogroman izbor diskova, a na prvu će vam svi izgledati slično. Na vama je da na osnovu performansi, veličine i drugih faktora nađete onaj koji vam najviše odgovara jer ipak nisu svi isti.
Ono što vam mi možemo preporučiti je da nađete hrpu diskova koji odgovaraju vašim zahtjevima i da ih svrstate u kategorije, odnosno da ih podijelite po cijeni. Točnije, po kapacitetu i koliko GB dobijete za kunu, ili po tome koliko 1 GB košta. Neki diskovi su 1 kunu po 1 GB dok su drugi 2 GB za 1 kunu. Za primjer možemo uzeti Western Digital diskove i njihovu Black seriju diskova.
Recimo WD Black 1 TB HDD je odličan za većinu korisnika i nije toliko skup. No kada pogledate duplo veći disk, vidjet ćete da on košta 2 puta više. Ako i to poduplate, onda ćete vidjeti da je disk od 4 TB jeftiniji po 1 GB (ili 1 TB) od onog koji ima 2 TB. Ista stvar je i za njihov disk od 6 TB. Što je disk veći, to mu i cijena po GB pada. Pitanje je samo trebate li disk od 4 ili 6 TB ili vam je dosta i onaj od 1 TB. Cijene se ne skaliraju pravilno, pa treba odvagnuti što vam treba i po kojoj cijeni.
Za SSD-ove je razlika malo drugačija. SSD-ovi od 128 GB imaju cijenu X, dok duplo veći nemaju cijenu 2X nego 1.5X ili tu negdje. No, tu govorimo o skoku sa 700 kuna na 1000+. Odvagnite da li vam je bolje dati 300 kuna više i imati duplo više mjesta ili vam to mjesto ne treba.

5) Eksterni vs. Interni diskoviZadnja stvar za razmotriti je da li želite disk koji ćete staviti unutar računala (interni disk) ili želite prijenosni disk koji ćete moći ukopčati u više različitih računala (eksterni disk). Pogledajmo prednosti i mane ova dva pristupa.
Eksterni diskovi su idealni za pohranu veće količine podataka (glazba, filmovi, serije …), za izradu sigurnosne kopije podataka i transfer podataka s jednog računala na drugi. Tipično se ti diskovi u računalo spajaju putem USB sučelja (2.0, 3.0 i 3.1), te imaju maksimalnu brzinu transfera podataka oko 60 MB/s, 625 MB/s i 1250 MB/s. Naravno, to ovisi o više faktora, ali najviše o USB sučelju.
Kao što smo već rekli, eksterni diskovi su portabilni i možete ih nositi sa sobom, u ruksaku itd. To je veliki plus za većinu, pogotovo što danas možete takav disk spojiti i direktno na TV i reproducirati multimedijalni sadržaj na različitim uređajima. U svim drugim slučajevima, bolje je uzeti interni disk.

Napomena: Svaki disk praktički može biti interni i eksterni. Ako ga hoćete koristiti u računalu, zamijenit ćete stari disk s novim i to je to. Ako ćete disk koristiti kao eksterni, onda ćete morati kupiti kućište za njega u koje ćete ga staviti.
Mi preferiramo SSD-ove kao interne diskove u računalu zbog mnogo boljih performansi, dok HDD-ove koristimo kao eksterne diskove za pohranu veće količine podataka.

Piše: B.P.