Kada sam prije nekoliko tjedana ugledao najavu nove konzole koju priprema Nintendo, bio sam poprilično začuđen. Što nam više Nintendo može osmisliti? Njegova Switch konzola, zajedno s ”olakšanom” iliti Lite verzijom, itekako se dobro prodaje, a na obzorju se nije naziralo ništa novo. Sve do nedavno to jest.
I onda je Nintendo odlučio, povodom 35. godišnjice svoje maskote Marija, na tržište izbaciti malenu (doista malenu, čak možda i premalemu) konzolu. Tako smo dobili Game&Watch ili Game&Watch: Super Mario Bros, retro konzolu, koja izgledom i bojama podsjeća malo na japansku Famicom konzolu, a malo na stari NES-ov kontroler. Nakon nekoliko dana druženja s njom, saznao sam sve prednosti i nedostatke Game&Watch-a, a nešto više o njima govorit ću u nastavku ove recenzije.
Reizdanje stare, prijenosne konzole
Najvažniji razlog zbog kojeg je Nintendo na tržište izbacio ovu konzolu jest kako bi zaradio na nostalgiji svojih starih korisnika. Najvažnije je ovdje da je Nintendo želio zaraditi, s obzirom na to da se Game&Watch u nekim hrvatskim prodavaonicama, može pronaći po cijeni od 640 kuna, što je pretjerano za jednu ovakvu konzolu, dok je cijena u Sjedinjenim Američkim Državama oko 50 dolara. To je manje od 650-ak kuna, ali je po mom mišljenju i dalje previše. No doći ćemo do toga.
Jedna od stvari za koju se igrači hvataju kao ose na slatko je nostalgija. Toga su sve velike tvrtke, pogotovo one koje se bave tehnologijom i inim stvarima itekako svjesne. Sjetimo se samo Nintendovih NES Mini i SNES Mini, umanjenih verzija konzola koje su ”žarile i palile” osamdesetim i devedesetim godinama i koje su pritom osvojile brojne igrače. Naravno, tu se našao i Sony sa svojim Playstation Classicom, no o tome radije ne bih.
Nintendo je znao da će im dobro proći fora s nostalgijom i zašto to onda ne upriličiti u konzolu i prodati to? Dobar marketing. I prošlo im je. Game&Watch je u stvari reizdanje stare Nintendove prijenosne konzole Game&Watch, koja je na tržištu izašla početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno prije GameBoy-a i puno prije Nintendo Switch-a. Neki čitatelji ovog članka u vrijeme kada je originalni Game&Watch izašao na tržište, vjerojatno nisu bili ni rođeni.
Ono po čemu se Game&Watch tada isticao bila je mogućnost igranja igara ”on-the-go” iliti ”s nogu,” što je u osamdesetim godinama bila itekakva novina, jer su igraće konzole tada još uvijek bile tek u povojima. No, igračima se svidjela. Jednostavne igre, kao što su žongliranje s Marijom, koja je prisutna i u ovom reizdanju Game&Watch-a, bila je jednostavna, no u ono vrijeme vrlo zarazna igra. No prava priča tek je započela sa Super Marijom, igrom koja je na tržište izašla 1985. godine i koja je od tada vinula japansku tvrtku u neviđene visine, na kojima se ona od tada pa do današnjih dana, uz manja zastajkivanja uspjela zadržati.
Slavimo 35. obljetnicu Super Mario Bros igre
Prije 35 godina na tržište je izašla igra, koja će s vremenom osvojiti horde igrača i koja će pomoći Nintendu u njegovom etabliranju na svjetsku scenu: Super Mario Bros. Vjerujem da danas ne postoji igrač ili osoba koja barem nije čula za Super Marija. Niste morali igrati niti jednu igru, kojih se u ovih 35 godina ”nakupilo,” ali stvar je u tome da je mali, brkati vodoinstalater u crvenom, zajedno sa svojim bratom u zelenom, Luigijem jednostavno toliko poznat da je nemoguće ne čuti za njega.
Igra je bila jednostavna. Glavni lik igre, maleni (kasnije, nakon što pojede gljivu i cvijet, postane veliki) Mario, mora spasiti princezu Breskvu (na hrvatskom njezino ime zvuči glupo, Princess Peach zvuči nekako bolje) od zločestog zmaja Bowsera (koji je još poznat kao Kralj Koopa, budući da je on ujedno i otac svoje zločeste djece, koja također Mariju, Luigiju i ostalim stanovnicima Kraljevstva gljiva zagorčavaju živote).
Mario može skakati, biti veći, manji, koristiti različite sposobnosti (broj tih sposobnosti se povećavao, kako su izlazile nove igre), a u svojoj avanturi mora proći kroz različite svjetove, koji su osmišljeni po različitim temama (vodeni, noćni, itd.) kako bi pokušao pronaći i kako bi na kraju spasio princezu i pobijedio Bowsera.
Jednostavno, a opet zarazno i vrlo igrivo, s vrlo jednostavnim i responzivnim kontrolama. Koliko je taj prvi nastavak igre Super Mario Bros (”Bros” je skraćeno od ”Brothers”) bio uspješan govori činjenica da danas na tržištu postoji ogroman broj Super Mario igara. Ljudi su prepoznali kvalitetu još od ranih dana.
I sada, 35 godina kasnije, imamo priliku igrati istu onu, prvu Super Mario Bros igru, na malenom, 5.5-inčnom zaslonu, na konzoli koja izgledom i bojama malo podsjeća na japanski Famicom, što dodatno doprinosi elementima nostalgije i retro stilu.
Super Mario u malom
Nakon neplanirano podužeg uvoda u konzolu i ono što je Nintendo želio postići s reizdanjem Game&Watch-a, vrijeme je da kažem nešto više o samoj konzoli. Konzola je prijenosna, odnosno vrlo prijenosna. Toliko je prijenosna da će vam bez problema stati u džep jakne, košulje, majice, pa je onda možete izvaditi i zaigrati dok negdje čekate. Jedini minus kod igranja negdje vani ogleda se u tome što konzola ne dolazi s utorom od 3.5 mm, što znači da će svi drugi slušati milozvučne melodije Super Marija.
Game&Watch na sebi ima sve ono što će svakom igraču biti potrebno za uživanje u retro igri u ove hladne i tmurne, zimske dane. S lijeve strane nalaze se klasične tipke za smjer, dok se s desne strane nalaze tipke A i B. Gore imamo tri tipke ”Game, Time” i ”Pause/Set.” Uz pomoć te tri tipke možete prebacivati između nekoliko igara koje dolaze pred-instalirane na Game&Watch, možete namjestiti sat i još neke dodatne stvarčice. Ono što je dobro jest to što nakon igranja Super Marija, možete slobodno isključiti konzolu ili se prebaciti na neku drugu igru, pa se kasnije možete vratiti na Super Mario. Konzola će zapamtiti poziciju gdje ste stali. Nešto kao primitivno snimanje pozicije i funkcionira vrlo dobro.
Na desnom rubu konzole imamo jedan utor; USB utor za punjenje. Konzolu ćete puniti kabelom, kojeg ćete dobiti zajedno s njom, a možete je puniti i bilo kojim drugim USB kabelom. Bitno da je USB 2.0 ili noviji. Pored USB utora nalazi se tipka ”Power.” Konzola u sebi ima bateriju, koja se može pohvaliti trajnošću. Naime, uz umjerenu svjetlinu zaslona i umjerenu glasnoću, Game&Watch potrajat će vam i do 7 sati, što je vrlo dobro. Nažalost, konzola ne dolazi s utorom od 3.5 mm.
Zaslon Game&Watch-a je jako dobar. Iako je malen, radi se o vrlo svjetlom i jasnom LCD zaslonu, čiju svjetlinu možete dodatno pojačavati ili smanjivati u postavkama. S prikazom slike nećete biti nezadovoljni. Konzola djeluje dovoljno izdržljivo, ne djeluje kao da je izrađena od neke kineske plastike upitne kvalitete, što je isto plus. Igre će raditi dobro, ali će vam trebati malo vremena da se naviknete na kontrole.
Osobno sam mišljenja da su tipke za smjer mogle biti malo više prema lijevo, no to je moje osobno mišljenje. Ono što je odlično jest to što su tipke responzivne i što djeluju izdržljivo, kao da su izrađene od neke malo kvalitetnije gume. Sve u svemu, Game&Watch je jedna slatka, mala konzola koja će vam prikazati Super Marija u malom. I u stvari to je (osim sata, igrice žongliranja i ”The Lost Levels” ”nastavka”) sve. Što nas dovodi do jednog ključnog problema s ovom konzolom.
Samo Super Mario?
Istina je da je Nintendo ovu konzolu izbacio povodom 35. obljetnice prvog nastavka Super Marija, koji je prvotno izašao za NES (”Nintendo Entertaining System” ili jednostavno Nintendo) i Famicom (japanska verzija Nintendove konzole, skraćeno od ”Family Computer”). No nikako se ne mogu oteti dojmu da je ovo nekako premalo.
Osim prvog Super Marija dobit ćete još nekoliko igara, koje su također obilježile eru osamdesetih, ali to je sve. Šteta. Bilo bi fenomenalno da se ekipa iz Nintenda sjetila u ovu konzolu staviti barem još dva ostala nastavka Super Mario igara koja su izašla za NES; tu mislim na pravi Super Mario Bros 2 (ne na ovaj Super Mario Bros 2, kojeg dobijemo u konzoli, jer se ovdje ne radi o pravom 2. nastavku nego o ”The Lost Levels”, u stvari samo težoj i japanskoj verziji prvog Super Marija Bros) i naravno na megapopularni Super Mario Bros 3.
No, što je tu je. Znači li to da bi nam Nintendo kroz koju godinu mogao osmisliti konzole na kojima ćemo dobiti (samo) na primjer, Super Mario Bros 2 i Bros 3? Nije nemoguće.
Isplati li se?
Na kraju dolazimo do jednog od najvažnijih pitanja: isplati li se kupiti ovu konzolu? Hm, to je vrlo diskutabilno. Ako ste gamer ”od davnina,” ako ste odrasli uz NES i Super Marija, vrlo je vjerojatno da ćete posegnuti u džep i da ćete izdvojiti tih 50-ak USD ili kod nas 600-injak kuna (iako se na nekim mjestima navodno može pronaći i za nižu cijenu).
Za tu cijenu dobivate malenu, vrlo kompaktnu konzolu, na kojoj ćete na vrlo jasnom i svjetlom zaslonu moći uživati u igri koja je obilježila djetinjstva mnogih igrača širom svijeta, ali i samu igraću industriju, plus još igru žongliranja i Super Mario: The Lost Worlds, koja je u stvari teža i japanska verzija prvog Super Marija.
Game&Watch je konzola koja prvenstveno cilja na nostalgiju i kao takva prikladna je za sve starije naraštaje igrača. Igračima rođenim nakon 2000. mislim da neće biti zanimljiva. Velika šteta što Nintendo u Game&Watch nije uključio i ostale dvije Super Mario Bros igre koje su izašle za NES, jer to bi bio pun pogodak i time bi konzola itekako opravdala svoju, ipak previsoku cijenu. Ovako, imam osjećaj da smo, bez obzira na retro štih, ostali zakinuti. Vjerujem da nisam jedini koji tako misli.
Plusevi:
- Prijenosna verzija retro konzole na kojoj možemo igrati legendarnog Super Marija!
- Vrlo jasan i kvalitetan zaslon.
- Vrlo dobra baterija.
- Ima veliki potencijal privući igrače zbog nostalgije.
Minusi:
- Cijena za ono što konzola nudi je ipak previsoka.
- Nema utor od 3.5 mm.
- Ipak premali broj igara koji dolaze s konzolom.
Piše: I.H.
Misusovo zar i to ljudi kupuju 😀
Imao sam devedesetih SNES i s Marijom ubijao Bowsera ali ne znam što misliti o ljudima koji kupe “ovo”.