U svijetu kojim prevladavaju mobilni uređaji s moćnim kamerama, kupnji fotoaparata je sve teže dati pravi smisao.
Ukoliko je vaše zanimanje za bavljenjem fotografijom kao hobijem ili možda poslom nešto veće od prosjeka, zasigurno ste već upoznati s pojmom „full frame“ fotoaparata, odnosno aparata punog kadra. Prosječna internetska pretraga za pojmom „trebam li full frame aparat“ dat će mnoštvo različitih i neujednačenih informacija – od onih koji će vam savjetovati da ništa ispod 35mm nije vrijedno spomena, onih koji smatraju da je „crop“ senzor na novijim uređajima više nego dovoljan, pa sve do fotografskih purista/entuzijasta koji će vam preporučiti neki od „medium format“ fotoaparata.
Većina velikih proizvođača trenutno u prve redove gura svoje bezzrcalne „full frame“ fotoaparate, potencijalno implicirajući time kako su nam u 2021. ipak potrebni aparati punog kadra. Međutim, ako se zapitamo čemu tolika konkurentnost na „full frame“ tržištu, vrlo brzo ćemo stići do odgovora, a on glasi: pametni telefoni.
Tehnologija kamera unutar mobilnih uređaja je toliko uznapredovala da je prosječnom korisniku nekada teško jasno iscrtati granicu isplativosti kupnje zasebnog uređaja za fotografiranje, pogotovo kada shvati da je za rad s istim pored upoznavanja s tehničkim dijelom potrebno uložiti u dodatnu opremu kao što su objektivi, stativi, razni filteri i tako u nedogled.
Svatko tko se ikada okušao u fotografiji koristeći nekakav DSLR aparat zna da je to jako često skup hobi, koji vas kad jednom krenete i razvijete interes tjera na stalno napredovanje, a to gotovo uvijek znači kupnju novog komada opreme. Stoga, da bi se netko odlučio na kupnju fotoaparata, taj uređaj mora ponuditi nešto zbilja drukčije i bolje od onog što nudi pametni telefon.
Što je to puni kadar?
Što to nude aparati punog kadra, a što pametni telefon ne može? Ukratko i pojednostavljeno, superiornu kvalitetu fotografije. Kod digitalnih fotoaparata, puni kadar ili „full frame“ označava veličinu senzora od 36x24mm, što u stvarnosti predstavlja jedan „frame“ 35-milimetarske filmske vrpce. 35mm je filmski standard koji se koristi još od začetaka filmske industrije, a danas je referentna veličina pomoću koje se definiraju manji i veći senzori. Senzori manji od 35mm poznati su i kao „crop senzori“, od kojih su najčešći formati APS-C (približno 2.5 puta manji), MFT i slični. Primjerice, senzori u današnjim pametnim telefonima su oko 25 puta manji od senzora punog kadra.
Spomenuta superiorna kvaliteta fotografije na fotoaparatima punog kadra moguća je zahvaljujući činjenici da senzori koji su fizički veći mogu „upakirati“ puno više piksela veće veličine od kojih se sastoji sama fotografija. Ti veći pikseli imaju bolju sposobnost prikupljanja svjetla, što u konačnici daje bolje rezultate u uvjetima lošeg osvjetljenja te bolji dinamički raspon.
Kada fotografiramo u unutrašnjim prostorima, pri lošem svjetlu ili po noći, uvijek je lakše napraviti oštriju fotografiju s više kontrasta ukoliko snimamo s aparatom punog kadra. Zato što senzor punog kadra bolje prikuplja svjetlost, smanjuje se i količina „noise-a“, odnosno digitalnog šuma na snimljenim fotografijama. Naravno, postoje načini kako kompenzirati sve te nedostatke na „crop“ senzorima, međutim ovisno o tome što snimate, nekada mijenjanje ekspozicije i svih ostalih postavki jednostavno nije moguće. Ukoliko pričamo o jednakim uvjetima te istovjetnim postavkama ekspozicije na oba senzora, puni kadar će uvijek biti superiorniji u fotografiranju pri lošem osvjetljenju.
Pametni telefoni će u tom pogledu koristiti druge „trikove“ kako bi nadomjestili veličinu senzora. Noćni način snimanja će omogućiti prilično dobre rezultate, ukoliko je subjekt koji snimate nepomičan, tako što će podignuti razinu svjetline same fotografije i softverski poboljšati krajnji rezultat.
U uvjetima gdje scena koju želimo fotografirati sadrži izražene svijetle i tamne dijelove, aparat punog kadra će na snimci uhvatiti većinu tih tonova. To se naziva dinamički raspon i predstavlja količinu detalja koju senzor može „uhvatiti“ od bijele do crne boje. Pametni uređaji u tim situacijama koriste „HDR“ tehnologiju kojom povećavaju količinu tonova na konačnoj fotografiji tako što spajaju više istih fotografija s različitim osvjetljenjima u jednu.
Što se tiče veličine samih fotografija, kao što je i ranije spomenuto, veći senzori imaju više mjesta za piksele. Što više piksela ima, time je fotografija veća. Ovaj aspekt nema toliki značaj ukoliko će finalni proizvod biti fotografija koja će se pregledavati na mobilni uređajima, tabletima i slično. Međutim, ako je vaša namjera fotografije printati ili prenositi na veliko platno, onda vam je potrebna ta veća količina piksela. Većina novijih aparata punog kadra ima senzore negdje od oko 45MP (megapiksela). Manji crop senzori su najčešće u rasponu od 20 do 25MP.
Još jedna velika prednost aparata punog kadra je postizanje manje dubinske oštrine, što je posebice važno kod portretne fotografije. Što je više toga van fokusa, subjekt se lakše i bolje istakne. Taj efekt se u fotografiji naziva „bokeh“. Za razliku od ostalih senzora, „full frame“ zbog svog stupnja uvećanja nudi puno ugodniji bokeh. Važno je napomenuti da je kvaliteta stakla (objektiva) koje koristimo tu također jako bitan faktor. Danas većina pametnih telefona ima mogućnost „portretnog načina“ koji je često jako efektan, međutim nije ništa više od softverske manipulacije fotografijom, za razliku od „pravog“ fotoaparata gdje ta „zamućenost“ posjeduje istinsku dubinu.
Senzori velikog kadra imaju i svoje mane. Najčešće veliki senzor znači i prilično veliko tijelo fotoaparata, iako to nije uvijek slučaj, što vidimo kod današnjih bezzrcalnih aparata. Ono što jeste slučaj je da su takvi fotoaparati gotovo uvijek skuplji od onih sa „crop“ senzorom. Isto tako, kod maloprije spomenute dubinske oštrine, „crop“ senzori često odrađuju bolji posao kod postizanja velikog polja dubinske oštrine.
To znači da je većina onog što vidimo na na fotografiji u fokusu, što može biti od iznimne važnosti za one fotografe koji fotografiraju krajolike. Veličina senzora utječe na to koliko željene scene možemo prikazati na fotografiji, odnosno na kut gledanja. Kut gledanja je određen takozvanim „crop faktorom“, koji kod senzora punog kadra iznosi 1x, dok kod „crop“ senzora iznosi 1.5x kod Nikonovih APS-C senzora te 1.6x kod Canona. Nadalje, kod „micro four thirds“ senzora taj faktor iznosi 2x, a kod pametnih telefona je najčešće 4.5x.
Ono što je bitno napomenuti je da se spomenuti faktor odnosi i na žarišnu duljinu objektiva. Ako pričamo o objektivu od 50mm, tih 50mm je u kontekstu senzora punog kadra. Kod APS-C senzora tih 50mm bi iznosilo 75mm (50×1.5). Objektivi se najčešće nude prilagođeni za određenu vrstu senzora, iako ih je moguće koristiti izmjenično, ali uz određena ograničenja. Primjerice, APS-C objektiv se može montirati na „full frame“ tijelo, ali će na najmanjoj žarišnoj duljini biti izraženo vinjetiranje budući da je objektiv dizajniran za manji senzor.
Stoga, ako kupite APS-C fotoaparat kao svoj prvi uređaj, a jednom planirate preći na puni kadar, možda će vam biti isplativije kupiti „full frame“ objektive koje ćete kasnije moći koristiti na punom kadru. Izbor takvih objektiva je gotovo uvijek veći i bolji. Potrebno je samo pri kupnji imati na umu spomenuti crop faktor – 50mm „full frame“ objektiv postaje 75mm na APS-C senzoru.
Kako pravilno odabrati i opravdati svoju kupnju?
Koliko god napredovala tehnologija kamera u mobilnim uređajima, odabir „dedicated“ uređaja za fotografiju ima snažno uporište. Ako se želite baviti fotografijom i učiti o raznim tehnikama i fizici koja se nalazi iza stvaranje dobre fotografije, zapravo je vaš jedini izbor kupnja digitalnog fotoaparata.
Odluka između DSLR ili „mirorrless“ tijela te veličina senzora će biti nešto na što će utjecati vaše prethodno znanje o fotografiji, razina ambicije i na kraju – vaš budžet. Još uvijek se u ponudi može naći veliki broj DSLR (digital single-lens reflex) fotoaparata, bilo punog kadra ili s manjim senzorom, koji daju mogućnost stvaranja izvanrednih fotografija. Nemali broj profesionalnih fotografa još uvijek nije prešao na bezzrcalne fotoaparate iz jednostavnog razloga što im njihova DSLR tijela punog kadra i dalje nude vrhunske rezultate.
Također, većina tih fotografa za svoj pomoćni aparat na snimanjima koriste APS-C tijela, baš zbog svestranosti koju im to nudi. Za nekog tko se želi početi baviti fotografijom i ima određeni budžet koji mu dopušta nešto ozbiljniju investiciju, možda ne bi bilo loše odmah krenuti s „mirrorless“ tijelom. Tržište se zasigurno kreće u tom smjeru pa će i izbor dodatne opreme u budućnosti zasigurno biti veći u „mirrorless“ svijetu.
Kod izbora proizvođača, najčešće ponuđeni će biti Sony, Nikon i Canon.
Sony je tvrtka koja je prva zagazila u „mirrorless“ svijet, a u mnogočemu i danas vodi u utrci bezzrcalne tehnologije. Ima jednu od najvećih ponuda jako kvalitetnih vlastitih G-Master objektiva, uz sve veću ponudu drugih proizvođača za svoj „E-mount“ kao što su Sigma i Tamron.
Ako ste ikad koristili Nikon ili Canon sistem, onda kupnja bezrcalnog aparata iz njihove postave ima najviše smisla, što zbog činjenice što se stariji Canon EF i Nikon F-mount objektivi mogu prilagoditi za upotrebu na novim bezzrcalnim aparatima, a i upravljanje samim aparatom će vam biti poznato.
Kao što vidimo, na kraju ne postoji jednoznačni odgovor na pitanje koji je bezzrcalni aparat najbolji i treba li odabrati puni kadar ili manji senzor. Svaka od tih opcija ima svoje snage i slabosti u određenim poljima, a izbor ovisi i o vašim preferencijama i dosadašnjim iskustvima te u činjenici da li posjedujete kakav stariji objektiv koji možete iskoristiti s vašim novim uređajem. Ukoliko želite biti „textbook pro“, idite na puni kadar. Ako vas pak zanima fotografija kao hobi, nećete pogriješiti ni sa starijim DSLR „crop senzor“ aparatom. S vremenom ćete shvatiti u kojem smjeru želite ići.
Bilo kako bilo, ne dajte se obeshrabriti pri kupnji fotografske opreme. Mnogo toga treba probaviti i donijeti kvalitetnu odluku, međutim jedno je sigurno. Ukoliko vas zanima ozbiljnije bavljenje fotografijom, nećete pogriješiti s odabirom nijedne od navedenih tehnologija. Bitno je izaći vani i fotografirati, dobro se zabaviti, pri tom nešto naučiti i na koncu stvoriti nešto vrijedno gledanja.
Piše: Niko Barbarić
