Fotografiranje, bilo da se radi o okidanju fotografija na pametnim telefonima ili na fotoaparatima, puno je više od usmjeravanje senzora kamere i klika na tipku.
To je nešto što korisnik ima priliku shvatiti nedugo nakon što u ruke uzme profesionalni fotoaparat (ili čak i neki pametni telefon sa boljim kamerama) i nakon što poželi fotografirati neku bolju fotografiju. Jeste li ikada čuli za izraze kao što su ISO osjetljivost, otvor blende? Što je sa brzinom okidača kamere?
Možda ste na te stvari naletjeli slučajno, dok ste čitali neka uputstva za korištenje fotoaparata ili pametnog telefona. No, činjenica je da, ako se želite ozbiljnije baviti fotografijom, trebat ćete naučiti što svaki od ovih izraza znače. Da stvar bude bolja (ili gora), ovo su samo neki od izraza; njih u moru postavki, vještina, tehnika učenja i izraza vezanih za fotografiranje ima cijelo mnoštvo.
No, od negdje treba započeti. U nastavku ovog članka moći ćete pročitati i naučiti nešto više o tome što koji od najčešće spominjanih i korištenih fotografskih izraza znače, koja je njihova funkcija i čemu služe.
Takozvani ”trokut izloženosti” u fotografiji
Prva i jedna od najosnovnijih stvari koju svaki korisnik, koji se želi malo detaljnije i bolje baviti fotografijom, treba znati jest trokut izloženosti u fotografiranju. Trokut izloženosti sastoji se od tri skupine postavki na koje korisnik treba paziti kako bi fotografija bila fotografirana na najbolji mogući način te kako bi se, prilikom fotografiranja, na najbolji način iskoristile sve prednosti uvjeta i mogućnosti kamere. Radi se o postavkama brzine okidača, ISO osjetljivosti i otvora blende.
Otvor blende
Otvor blende je izraz za kojeg ste vjerojatno barem jednom u životu čuli, pogotovo ako ste čitali ili gledali neku recenziju ili najavu pametnih telefona. Velika većina recenzenata će, prilikom najave ili recenziranja pametnog telefona, reći nešto o tome kakav otvor blende ima kamera (ili kamere) pametnog telefona.
Otvor blende određen je veličinom otvora unutar kojeg svjetlost može doprijeti do same kamere. Otvor blende označen je slovom ”f” i kosom crtom (/). Što je ”f” manji, to je otvor širi i to veća količina svjetlosti može doprijeti do kamere (što će rezultirati boljom kvalitetom fotografija i videozapisa, pogotovo u uvjetima dobre osvijetljenosti). Na primjer, otvor blende f/1.7 širi je od otvora blende f/2.5.
Još jedna od vrlo važnih uloga koje otvor blende igra u samome fotografiranju odnosi se na dubinu područja. Veća dubina područja poboljšat će i takozvani ”bokeh” efekt (efekt koji se vrlo često koristi kod stvaranja zamućenih pozadina kod fotografiranja). Zaoštravanje otvora blende stvarat će fotografirane objekte koji će biti više u fokusu.
Brzina okidača kamere
Kako bi kamera mogla fotografirati fotografije, ona treba svjetlost koja mora doći do samog senzora kamere. Svaka kamera na sebi ima okidač. On onemogućuje svjetlosti prodor do senzora sve dok ne bude aktiviran. Nakon što je okidač kamere aktiviran, on se otvara i u senzor kamere počne dopirati svjetlost. Ono vrijeme u kojem okidač kamere ostaje otvoren (i vrijeme u kojem on dopušta svjetlosti da uđe u senzor kamere) naziva se brzinom okidača kamere.
Brzina okidača kamere obično se mjeri u sekundama i djelićima sekundi. Na primjer, brzina okidača od 1/100 znači da će okidač izložiti senzor svjetlosti jednu stotinu sekunde, dok ½ znači da će okidač izložiti senzor svjetlosti samo jednu polovicu sekunde. Ako korisnik odluči ostaviti okidač otvoren nekoliko sekundi, to se obično naziva fotografiranjem uz duže izlaganje.
Zašto je brzina okidača fotoaparata ili kamera pametnih telefona važna? Što je okidač brži, to on može bolje i na kvalitetniji način ”zamrznuti” prizor. Ako je brzina okidača sporija, to će obično dovesti do svjetlije fotografije, no isto tako će stvoriti i zamućenje pokreta (što je ponekad loše, no u nekim situacijama i ne mora biti).
ISO osjetljivost
Idući izraz o kojemu ćemo nešto više reći jest ISO ili ISO osjetljivost. ISO označava osjetljivost senzora (ili filma) na svjetlost. Niža razina ISO osjetljivosti znači da je senzor kamere manje osjetljiv na svjetlost (što opet znači da će taj senzor trebati dulje vrijeme izloženosti ili veću brzinu okidača kako bi na pravilan način izložio sliku).
Povećavanje razine ISO osjetljivosti znači da je senzor kamere osjetljiviji na svjetlost, što je jako dobra stvar i nešto čime se danas mogu pohvaliti kamere najboljih pametnih telefona. Bolji ISO znači mogućnost fotografiranja fotografija koje će biti bolje kvalitete u uvjetima niske ili niže osvijetljenosti.
ISO vrijednost se mjeri u brojčanim vrijednostima. U prošlosti bilo je uobičajeno da proizvođači svoje kamere označe sa na primjer, ISO 200, 400, itd., no stvari su se u novije vrijeme promijenile. Danas se koriste niži inkrementi kako bi se prikazale bolje vrijednosti, no koncept je ostao isti kao i prije.
To znači da je ISO 100 upola manje osjetljiv od ISO 200. Sam koncept ISO osjetljivosti je vrlo jednostavan za shvatiti. Više ISO vrijednosti dovest će do veće osjetljivosti senzora kamere, što će stvarati svjetlije fotografije. No u isto vrijeme, povećavanje ISO osjetljivosti može dovesti i do stvaranja više šuma u fotografijama (šum se može prepoznati po točkicama ili ”zrnatosti” fotografije).
Prioritet otvora blende
Stvaranje prioriteta otvora blende danas se obično nalazi u najboljim fotoaparatima ili pametnim telefonima visokog razreda, što znači da ova mogućnost nije rezervirana za svaku kameru i za svaki uređaj. Prioritet otvora blende znači stvaranje prioriteta otvora blende kao jedinog segmenta oko kojeg se korisnik, prilikom fotografiranja treba brinuti.
Prioritet otvora blende može se usporediti sa automatskim načinom, ali s većom kontrolom nad samom blendom te uz automatiziranje brzine okidača. Nakon što je ISO osjetljivost postavljena, kamera korisniku omogućava otvaranje ili zatvaranje otvora blende korištenjem funkcija na uređaju. Najbolja brzina okidača kamere bit će određena mjeračem svjetlosti kamere i bit će automatski postavljena za korisnika.
Kompenzacija ekspozicije
Svaki pametni telefon s mogućnostima ”+” i ”-” u sebi ima mogućnosti kompenzacije ekspozicije. Mogućnosti kompenzacije ekspozicije pružit će veliku pomoć korisniku svaki puta kada se on odluči na fotografiranje korištenjem nekog od dostupnih polu-automatskih ili automatskih načina.
O čemu se ovdje točnije radi? Kamere će, prilikom fotografiranja, pokušati dobiti najbolju kvalitetu fotografija u odnosu na količinu svjetlosti i pokušat će fotografirati ono što korisnik želi da one fotografiraju. No ponekad se zna dogoditi da kamere ne fotografiraju željen objekt.
Ponekad možda korisnik poželi da njegova fotografija izgleda i djeluje malo tamnije, radi atmosfere. Za tu namjenu služi kompenzacija ekspozicije. Uz pomoć ove mogućnosti, korisnik može namjestiti unutar kamere drugačiju ekspoziciju, što će kamera pokušati kompenzirati namještanjem nekih drugih opcija, kako bi se zadovoljilo ono što korisnik želi.
Što je dinamički raspon u fotografiji?
Dinamički raspon bi, po svojoj definiciji bio, ”omjer između najvećeg i najnižeg intenziteta zvuka, koji se na pouzdan način može prenijeti ili reproducirati u određenom sustavu”. Iako se ova definicija odnosi na zvuk i zvučne efekte, isto se zapravo može primijeniti i na fotografiju. Dinamički raspon u fotografiji odnosi se na to koliko točno podataka kamera može uhvatiti po pitanju ekstremnih izloženosti (u odnosu na najsvjetliji i najtamniji dio prizora kojeg korisnik želi fotografirati).
Dinamički raspon mjeri se u stopama. Svaka stopa znači dvostruku ili upola manju količinu svjetlosti. Povećavanje izloženosti za jednu stopu znači udvostručenje količine svjetlosti. Ako na primjer, korisnik fotografira s brzinom okidača od 1/100, jedna stopa svjetlije značila bi 1/50, dok bi jedna stopa mračnije značila 1/200.
Žarišna duljina
Najjednostavnije rečeno, žarišna duljina označava udaljenost između senzora kamere i točke konvergencije leće. Ovdje je najteže za razumjeti značenje izraza ”točke konvergencije leće” (što je također poznato pod nazivom ”optički centar”) Kada zraka svjetlosti uđe u leću kamere, ona putuje kroz staklo i savija se u jednu središnju točku ili točku konvergencije.
U toj točki sakupljaju se podaci vezani uz svjetlost kako bi senzor mogao kreirati oštru sliku. Žarišna se duljina mjeri u milimetrima. Leća od 50 mm imat će točku konvergencije od 5 cm od senzora. Žarišna duljina određena je također i načinu zoomiranja, promjenama perspektive te ona utječe na dubinu polja.
Ravnoteža (ili balans) bijele boje
Ravnoteža bijele boje odnosi se na učinke koje temperatura boje i sjenka imaju na fotografije. Različiti izvori svjetlosti odašilju boje različitih temperatura, u rangu spektra od narančaste i plave boje. Isto tako, svjetlost dolazi sa sjenama, koje se razlikuju ovisno o tome jesu li zelene boje ili žarko-crvene. Izmjena ravnoteže bijele pomoći će korisniku kod pronalaska ravnoteže između tih boja, što će dovesti do prirodnijeg efekta.
Što znači ”megapixel”?
Riječ ”mega” u tehnologiji, mehanici i informatici označava mjerenje u milijunima te s toga riječ ”megapixel” označava milijun pixela ili točkica. Na primjer, ako kamera ima senzor od 12 megapixela (ili MP), to znači da se fotografije stvaraju uz pomoć 12 milijuna točkica (što bi odgovaralo rezoluciji fotografije od 4.000 x 3.000).
Izrazi vezani za auto-fokus
Kamere danas obično koriste tri vrste auto-fokusa: ”dual-pixel”, auto-fokus faznom detekcijom i auto-fokus detekcijom kontrasta.
Najstariji od njih je auto-fokus detekcijom kontrasta. On se zasniva na mjerenju kontrasta između područja. Auto-fokus faznom detekcijom nešto je noviji. ”Faza” se ovdje odnosi na snopove svjetlosti koji jednakim intenzitetom pogađaju suprotne dijelove leće kamere (tada su ti snopovi svjetlosti ”u fazi”). Najnovija tehnologija je auto-fokus ”dual-pixel”. Najveća prednost ovog auto-fokusa ogleda se u tome što se koristi veći broj fokusnih točaka u senzoru kamera.
Što je to ”pixel binning” ili sabijanje točkica?
Sabijanje točkica je proces uz pomoć kojeg se četiri točkice sabijaju (spajaju) u jednu. Ova se tehnologija najviše koristi kod pametnih telefona, budući da su senzori kamera kod njih manji.
Najveći nedostatak sabijanja točkica ogleda se u tome što se rezolucija fotografije dijeli sa 4 kod fotografiranja ovakve fotografije. To znači da, na primjer, fotografija fotografiranja sabijanjem točkica rezolucije od 48 MP je zapravo fotografija od 12 MP.
ISO, otvor blende, megapixeli, brzina okidača… svi ti izrazi više vam ne moraju biti nepoznati. Možda ste se upoznali već s njima, možda još uvijek niste. Ako niste, ovaj članak je dobro mjesto za započeti. Jednom kada krenete u ”fotografske vode”, vaše će znanje, kao i vještina samo rasti.
Piše: Z.K.
