Zašto nove igre zauzimaju toliko puno mjesta na disku?

Kako vrijeme prolazi i kako tehnologija napreduje tako napreduju i videoigre. Barem u pogledu audio-vizualnih obilježja. Sjećate li se da su igre prije deset godina zauzimale najviše do 10-15 GB? Oni još stariji sjećaju se početaka 2000.-ih godina i singleplayer igara koje su zauzimale do 2 GB.

U usporedbi sa današnjim igrama to se čini kao drevna prošlost. Danas najnoviji singleplayer naslovi zauzimaju barem 50-60 GB, a neki i više. Recimo novi Red Dead Redemption 2 zauzima oko 105 GB, dok novi Final Fantasy XV zauzima oko 150 GB.

Koji je razlog zbog kojeg moderne igre zauzimaju toliko puno mjesta na diskovima računala i/ili konzola?

Kada govorimo o prostoru onda trebamo uzeti u obzir nekoliko vrlo važnih faktora. Prvi je da se radi o dosta velikim AAA naslovima. Znači ovdje ne govorimo o Minecraftu ili sličnim ”indie-like” igrama. No bilo kako bilo, najjednostavnije i najkraće rečeno razloge zbog kojih današnje najnovije igre zauzimaju toliko mjesta na disku se mogu svesti na tri glavna.

Prvi je da datoteke igre postaju sve veće. Drugi je da svjetovi u kojima se igre odvijaju postaju sve veći i treći će da diskovi, odnosno prostor za pohranu postaje sve cjenovno pristupačniji. U nastavku ćemo objasniti svaki od ova tri razloga.

Datoteke u igrama postaju sve veće

Kako bismo objasnili napredak u povećavanju veličine datoteka to ćemo najbolje napraviti ako se vratimo u prošlost. Oko 20 godina u prošlost.

Te daleke 1998. godine je programiranje u tri dimenzije bilo puno jednostavnije nego što je to slučaj danas. Kao rezultat jednostavnijeg programiranja datoteke igara su bivale manje. S obzirom na to da su se developeri tada tek polako učili programirati u 3D-u kao rezultat toga smo i dobivali igre koje, u usporedbi sa ovima danas izgledaju smiješno jednostavno.

Primjeri takvih, prvih u potpunosti 3D igara su recimo Silent Hill i Metal Gear Solid. Obje igre su izašle za Playstation 1 (s time da je kasnije izašla i verzija MGS za osobna računala).

U ono vrijeme tehnologija grafičkog prikaza koju je ponudio MGS bila je jednom riječju revolucionarna. U to vrijeme nije bilo puno igara koje su u cijelosti bile 3D, kako ni na Plystationu tako niti općenito. Ako je i bilo one su uglavnom izgledale jako loše, što je opet bilo više rezultat učenja programera nego namjerne šlampavosti.

Metal Gear Solid iz 1998. je izgledao vizualno odlično. Sve je bilo u tri dimenzije i sve je izgledalo za ono vrijeme impresivno. Danas MGS izgleda prejednostavno, toliko jednostavno da poligone od kojih je sastavljen Snake gotovo da možemo izbrojiti. Još jedan razlog zbog čega je MGS, kao i uostalom sve 3D igre za Playstation mogao izgledati jedino tako (ili lošije) jest zbog ograničene sposobnosti koju je stara ”Plejka” imala. Većina igara je bila prilagođena za rezoluciju od 640 x 480, što je bilo idealno za televizijske prijemnike iz ’90.-ih i ranih 2000.-ih.

Suprotno od toga, najnoviji nastavak Metal Gear Solida- Metal Gear Solid: Phantom Pain iz 2015. godine u usporedbi sa onime iz 1998. izgleda kao da gledamo pravi film. Snake, odnosno glavni lik izgleda gotovo za fotorealistično. Snake izgleda poput prave osobe, što je opet bilo moguće izvesti i zbog odličnog posla koji su napravili programeri, ali i zbog novih grafičkih mogućnosti i sposobnosti koje su se tijekom godina razvile. Tako danas imamo igre koje se sve češće rade za rezolucije od 1080p, odnosno za 4K televizore, što je prava revolucija u usporedbi sa otprije 20 godina.

No nije samo grafika napredovala u ovih 20 godina, napredovao je i zvuk. Kvalitetnije datoteke zvuka znače više prostora na disku s obzirom da zvuk veće kvalitete na puno bolji i realističniji način prikazuje zvučne kulise, glazbu i sve ono što današnje igre sadržavaju, zbog čega ih volimo i zašto kupujemo njihove soundtrackove.

Sve u svemu, bolji grafički i audio prikazi znače veću kvalitetu, ali to dolazi i s određenom cijenom koja se ogleda u vidu zauzimanja više prostora na diskovima.

Svjetovi igara su isto puno veći

Ovaj segment je najvidljiviji u takozvanim igrama otvorenog svijeta ili ”open-world” igrama, kao što je Grand Theft Auto na primjer.  GTA je igra koja je u pogledu veličine svijeta u kojemu se igra odvija možda i najviše napredovala. Od GTA III igre koja je izašla 2001. i koja je bila prva 3D GTA igra za konzole i osobna računala, preko GTA: Vice City, GTA: San Andreasa, GTA IV i sada GTA V, igra je užasno puno napredovala u pogledu proširenja svijeta.

Na primjer, karta grada iz GTA: San Andreas je tri puta veća od karte grada iz GTA III, dok GTA V- najnoviji nastavak iz franšize ima kartu grada (odnosno igraćeg svijeta) koja je i do deset puta veća od karte iz GTA: San Andreasa. Slično je i sa drugim igrama čiji su nastavci izlazili u proteklim godinama, a u kojima se igra odvija u otvorenome svijetu.

Igre poput The Witcher 3, Just Cause 3, Borderlands 2 i nezaobilazni The Elder Scrolls: Skyrim imaju jednom riječju- ogromne svjetove. Svi ti svjetovi, svaki NPC, svaki grm, svaka promjena koja se odvija i svako selo koje treba biti grafički prikazano u skladu s mogućnostima konzole ili računala- sve to dodatno zauzima mjesto na disku.

Prostor za pohranu postaje sve cjenovno pristupačniji, a internet jeftiniji i dostupniji

Moje računalo iz 2003. godine je imalo čvrsti disk kapaciteta 60 GB. Iskreno, bez obzira što stavljao na računalo i što sve instalirao nisam uspio popuniti prostor. U usporedbi s time, danas prijenosno računalo na kojemu pišem ovaj članak ima čvrsti disk od 1 terabajta (1 TB je otprilike 1024 GB) i da vam budem iskren prostor na disku mi se dosta lako i brzo puni. Nadalje, to stolno računalo iz 2003. je bilo dosta skuplje od ovog prijenosnog računala koje koristim danas. Današnje cijene diskova, pogotovo zbog pojave ”Solid State Driveova” ili SSD su dosta niže nego prije petnaest godina, što je svakako dobro.

Internet danas je puno dostupniji, brži, ali i jeftiniji. Početkom 2000.-ih je kod nas u Hrvatskoj bio još uvijek popularan i vrlo često korišten onaj Dial-up internet sa 56k modemima koji su vam omogućivali brzinu skidanja od 5.5 kb/sec (ako Bog da i ako imate sreće) i naravno dok nešto skidate (brzina učitavanja ili ”upload rate” nije postojao) ne smije nitko koristiti telefon. Ako ste imali više novca koristili ste ISDN koji je dopuštao telefoniranje uz korištenje interneta i brzinu skidanja od oko 10 kb/sec.

Danas imamo mnoštvo paketa dostupnih za odabir. Iako situacija još nije idealna (to jest daleko je od idealnog), brzina interneta, kao i njegova dostupnost je puno bolja nego što je to bilo prije 15 i više godina. Danas imate ”flat” mogućnosti koje su recimo to tako solidne (ovisno u kojem dijelu Hrvatske i u kojem dijelu Zagreba živite). Sve ovo olakšava i dodatno doprinosti tome da nove igre budu ovakve kakve jesu u pogledu prostora.

Tehnologija će naravno još više napredovati. S njom će napredovati i audio-vizualna kvaliteta igara, brzina prebacivanja datoteka, kvalitete diskova kao i računala i konzola te naravno brzina interneta. Ono što je danas 150 GB za idućih 15-20 godina može narasti na 1 TB. Kakve ćemo tada konzole, računala i diskove koristiti? To nam ostaje za vidjeti.

Piše: I.H.