Igranje videoigara, umjereno naravno, ne samo da je dobro za psihološko zdravlje čovjeka, nego čak može dovesti i do poboljšanja nekih sposobnosti, pokazuje najnovija studija.
Usprkos suprotnom mišljenju i tvrdnjama, igranje videoigara neće dovesti do ”truljenja” mozga. Sve više i više studija pokazuje da igranje videoigara, u umjerenim količinama, naravno, ima niz prednosti, uključujući poboljšanu koordinaciju, bolje prostorno prepoznavanje i još mnogo toga.
Jedna od studija nalaže čak i da osim kognitivnih poboljšanja, igranje videoigara može pomoći i u poboljšanju mentalnog zdravlja korisnika ili igrača. Studija je analizirala 97.602 igrača u dobi od 10 do 69 godina, piše The Brighter Side.
Prema izvješću, igrači koji igraju igre na Nintendo Switch konzoli ostvarili su poboljšanje mentalnog zdravlja za 0,60 jedinica standardne devijacije, dok je PlayStation 5 povećao mentalno zdravlje za 0,12 jedinica.
Iako ovo možda zvuči čudno i komplicirao, u biti se svodi na sljedeće: igranje videoigara ostavlja primjetan učinak na mentalno zdravlje, dok ova studija nalaže da igranje posebno igara na Switch konzoli doprinosi boljem mentalnom zdravlju.
Razlog za to je jasan: Switch sadrži puno veći broj igara koje jednostavno služe za opuštanje ili koje su logične, dok PS5 sadrži znatno više igara koje su ”teže” za mozak, što dovodi i do toga da se igrač manje može opustiti dok ih igra.
Studija je isto tako pokazala da dob i biologija igraju važnu ulogu. Igračice, tinejdžerke osjetile su veće promjene u mentalnom zdravlju s Nintendo Switch konzolom, nego s PlayStationom 5.
Sve u svemu, ova studija je zanimljiva i mogla bi dodatno potaknuti promjenu koja se već događa i narativ o tome da se igranje videoigara promiče kao nešto korisno, a ne kao gubljenje vremena, kako se ranije vjerovalo.
No, jednu stvar treba uvijek imati na umu: igranje videoigre neće riješiti nikakve probleme koji vas muče ili opterećuju, ali poboljšanje raspoloženja i opuštanje, koje igrači mogu doživjeti tijekom igranja videoigara, djeluju kao ”melem na ranu”.
Alan Milić
