Kad sam bio mlad, a bilo je to dalekih kasnih devedesetih i ranih ”dvijetisućitih”, u Hrvatskoj je izlazilo nekoliko časopisa, koji su bili posvećeni igraćem svijetu, igrama, konzolama i računalima.
To su bili časopisi Hacker, PSX (kasnije Gameplay, pa što god da je izašlo nakon toga, ne pratim više) i Playstation Magazin. Ako se netko sjeća još nekog časopisa iz tog vremena, neka slobodno dopiše u komentarima.
Ti su časopisi mnogima od nas bili prozor u svijet videoigara. U vremenu kada nije bilo brzog interneta i kada je naglasak bio na nekim drugim stvarima, za razliku od onoga na čemu je naglasak danas, ti časopisi su obilježili djetinjstva mnoge djece i mladeži. Nedostaju li i vama takvi časopisi? Znam da meni nedostaju, a u nastavku ću reći i zašto.
Stari ”gamerski” časopisi nisu bili samo zbir nabacanih informacija, nego su imali oni nešto zbog čega ste željeli čitati sadržaj napisanog
Možda je to stvar odrastanja, ali i dan danas, kada otvorim neki od starih časopisa, osjetim nešto što se jednostavno ne može osjetiti kada čitate neku recenziju na internetu, sa neke od brojnih internetskih stranica. Puno toga se promijenilo. Iako su danas časopisi, barem oni koji postoje, prepuni svega i svačega, doslovno svakakvih informacija, koje su nabacane slijeva i zdesna i premda je nekima to dobro, za mene osobno je to dovelo do toga da su časopisi izgubili ono nešto.
Evo na primjer, uzmimo intervjue koje su neki autori članaka pisali sa programerima igara. Prije ako ste željeli neki dobar intervju, niste mogli to obaviti preko Twittera ili videopoziva. Autor članka morao se dodatno potruditi i otići na mjesto odakle je programerski tim, a to je rezultiralo time što je taj intervju bio bogat informacijama, koje inače ne biste mogli saznati na drugi način. Dobili biste tajne i skrivene najave, iza kulisa, neke stvari koje inače ne biste mogli saznati na drugačiji način.
Naglasak je bio na kvaliteti, dok je danas naglasak na količini. S obzirom na to da postoji toliko toga što je izašlo i da toliko toga treba pokriti, članci se samo slažu i bacaju, bez prethodne provjere koliko je taj sadržaj zapravo kvalitetan. A složit ćete se, u svemu je bitnija kvaliteta od količine. Čitao sam nedavno recenziju igre Silent Hill 2 Remake iz jednog ”našeg” časopisa. Samo ću reći da je ta ”recenzija” i ona recenzija originalnog Silent Hilla 2, koju sam prvi puta pročitao 2001. godine u PSX časopisu nebo i zemlja.
Iako je bila odvojena rubrika za čitatelje, nije bilo trollanja i komentara nepoznatih ljudi, čiji je cilj samo napisati nešto tek toliko da nešto napišu
Stari časopisi imali su rubrike za čitatelje i to je bilo dobro. Ako ste htjeli, mogli ste napisati pismo pohvala i pokuda i to ste mogli poslati glavnom uredništvu, koje bi onda to vaše pismo objavilo ili ne bi objavilo, ovisno o nekim čimbenicima. No nije se moglo dogoditi da se na časopis ”nakaleme” nepoznati komentatori opskurnih nadimaka i ondje pišu što god žele, iz sebi znanih razloga.
Postojala je ta neka kultura i odgovornost. Jer kada biste slali pismo uredništvu, jasno ste morali navesti ime i prezime te adresu, što znači da ste bili odgovorni za ono što ste napisali. Nažalost, danas u vremenu interneta i informacija, društvenih mreža i foruma, ogromnom broju korisnika dopušteno je pisati što god žele, sa malo ili nimalo posljedica i to zbog anonimnosti.
Osim toga, ljudi su više razgovarali o tome što su pročitali u člancima časopisa. Prijatelji bi se znali naći zajedno i prepričavati onaj prohod Resident Evila 3: Nemesis ili Medal of Honor igre i znali su si dijeliti savjete, što je još više doprinosilo širenju gaming populacije.
Danas sve sve uglavnom svodi na trollanje i komentiranje na Redditu, gdje ćete morati potrošiti 10 i više minuta dok ne dođete do onoga što vas zanima, jer prvih 150 komentara ”otpada” na komentare djece koja imaju previše novca i previše slobodnog vremena, koje troše na prepiranja oko toga je li jači najnoviji AMD-ov ili Intelov procesor i zašto je Xbox One kontroler bolji od PS4 kontrolera. Kako se ono kaže: ”cringe”?
Stari časopisi su izgledali bolje od ovoga što imamo danas
Ovo se pogotovo odnosi na časopise tipa Hacker i PSX, ne toliko na primjer na Gameplay, iako je i Gameplay što se dizajna i izgleda tiče na visokom nivou.
Vizualna izvedba i dojmovi su jako važni, bez obzira na to radi li se o razmišljanju o kupovini novog pametnog telefona, novih hlača, novog automobila ili o čitanju onoga što želite čitati gdje to želite čitati. I mora se priznati da su stari igraći časopisi i u pogledu ovog obilježja bili ”par excellence”. To se pogotovo odnosi na PSX, časopis u kojem se pisalo prvo i najprije samo o igrama za Playstation, a kasnije i za Playstation 2.
Jednostavno ste od prve pa do posljednje stranice znali koja je koja rubrika. Znali ste što su prohodi igara, znali ste što su recenzije, znali ste što su najave i što je ”help line” ili rubrika za pomoć. Tada su časopisi bili osmišljeni kao svojevrsno putovanje, koje vama kao čitatelju treba biti zanimljivo, od prve do posljednje stranice, čak i ako ste kupili taj broj samo zbog te jedne recenzije i tog jednog prohoda, nije vam bilo žao dati tih 18 kuna.
Dobro je što i danas na internetu možete pronaći te stare ”gaming” časopise i podsjetiti se, ako ne znate što je bilo
Iako teško da ćete negdje na internetu naći na primjer, sve brojeve PSX-a ili Gameplay-a, postoje određeni izvori gdje možete pronaći solidan broj tih časopisa. Slobodno usporedite kako su časopisi izgledali tada i kako izgledaju danas.
Čak i ako niste nikada imali stare konzole ili ako vam 256 MB RAM izgleda kao relikvija iz drevne prošlosti, tadašnji časopisi i danas imaju dašak onoga zbog čega smo ih voljeli i čitali prije deset, petnaest, dvadeset i više godina.
Ivan Hečimović
