Final Fantasy 7: Rebirth drugi je od tri nastavka reizdanja kultnog RPG klasika. Donosi mnoštvo novih stvari, ali i mnoštvo promjena, od kojih se većina odnosi na priču. Neke su dobre, neke baš i ne, a neke su jednostavno nepotrebne, jer bez razloga kompliciraju samu priču.
Plusevi:
- Fenomenalna grafika
- Dinamična, brza i vrlo fluidna borba, još bolja u odnosu na Remake
- Mnoštvo ”side questova” i ogromne mogućnosti istraživanja svijeta Gaia
- Igra sadrži jako puno elemenata iz originalne igre
- Mnoštvo izazova i teških ”bosseva”
- Tifa i Aerith su ljepše nego ikada prije
- Glazba
Minusi:
- Određene izmjene u vezi priče su pretjerane i nepotrebne
- Korištenje ”’multiverzuma” kao objašnjenje za neke promjene
- Završetak
- Naziv igre: Final Fantasy 7: Rebirth
- Izdavač: Square-Enix
- Proizvođač: Square-Enix
- Datum izlaska: veljača 2024.
- Platforme: PS5, Windows (Integrade)
- Žanr: RPG
- Cijena: od 70 do 80 eura
Nastavak iz 2020. godine
Final Fantasy 7: Rebirth drugi je od tri nastavka koji će činiti svojevrsno reizdanje klasične i kultne igre, koja je 1997. godine izašla na Playstationu 1. Rebirth nastavlja točno ondje gdje je Remake stao, što znači da se preporučuje da igrač najprije odigra i prijeđe Remake prije nego što krene na Rebirth, najviše zbog priče. No ako ste već dobro upoznati sa pričom Final Fantasyja 7, ovo nije obavezno.
Rebirth je objektivno bolja igra od Remakea
Ako ste igrali FF7: Remake i ako ste nakon toga prešli na Rebirth, bit će vam jasno da je Rebirth objektivno bolja igra. Ovo se najviše vidi u borbama, koje su u Rebirth igri dodatno poboljšane i sada su još fluidnije, brže i jednostavno je veći užitak boriti se protiv bilo čega što igra baci na vas ili na što naiđete. Borbe u Remakeu bile su, iako fluidne, pomalo kao da igrate Crisis Core: Final Fantasy 7 Reunion, reizdanje igre koja je prvotno izašla za prijenosnu Sonyjevu konzolu, Playstation Portable.
No programeri su mnoge elemente borbe dodatno izgladili i učinili da one budu još veći užitak, čak i one teške, kojih će biti kako budete igrali igru, pogotovo kako budete napredovali prema ”kraju”. A i naravno tu su veće mogućnosti istraživanja. Dok ste u Remakeu imali priliku igrati samo unutar mračnog Midgara, Rebirth vas baca u ogroman svijet, kojeg ćete imati priliku istraživati, uz naravno mnoge lokacije, koje će svaki ljubitelj Final Fantasyja 7 znati prepoznati i cijeniti.
Rebirth ispred igrača stavlja prekrasno renderiran i bogati svijet, kojeg će svaki znalac i ljubitelj RPG igara željeti istražiti do u detalje.
Sve u svemu, Rebirth je bolja igra u odnosu na Remake. No nije sve ”med i mlijeko”. Iako postoji jako puno dobrih stvari, postoje i neke stvari koje su jednostavno i objektivno nepotrebne i koje kvare cjelokupno iskustvo, no o tome nešto više malo kasnije.
Vizualno, FF7 Rebirth zaslužuje čistu desetku
Iako je istina da danas svaka AAA igra vizualno izgleda izvrsno, FF7 Rebirth ovo pomiče na novu razinu. Od početka igre, pa sve do njezinog ”završetka”, igra je vizualno gotovo pa savršena. Tu je naravno i glazba, koja je, iako izmijenjena u odnosu na originalne skladbe iz 1997. godine i dalje jako upečatljiva. Ako ste igrali original, znat ćete prepoznati svaku od novih skladbi, što je izvrsno.
Od renderiranja likova, koji su predstavljeni na fantastično-realističan način, do okoliša koji vas jednostavno poziva da istražite svaki njegov centimetar, FF7 Rebirth izgleda fenomenalno i vidi se da je Square-Enix uložio ogroman trud u grafičko-zvučnu prezentaciju igre i to je nešto što se svakako treba priznati. Igra, pogotovo kada je riječ o RPG naslovu, treba vas moći privući i uvući u svoj čarobni svijet na prvi pogled i moram priznati da je uz Crisis Core: Final Fantasy 7 Reunion, FF7 Rebirth itekako uspio u tome što se mene tiče. To naravno doprinosi tomu da igra bude jako zarazna, zbog čega će dva sata igranja proći kao deset minuta, dok će vas igra pozivati da ostanete i nastavite igrati. Sve do ”završetka”.
Grafičke mogućnosti dovedene su gotovo do savršenstva u FF7 Rebirth.
Svi ”side-questovi” su tu, uključujući i mnoštvo novih
Final Fantasy igre poznate su po ogromnom broju zadataka, koje igrač može i ne mora obaviti. Rebirth ni po čemu ne odudara od ove formule; točnije drastično ju nadograđuje, čak i do te mjere da će vam se ponekad činiti kao da u igri ima previše sporednih zadataka ili ”side-questova”. Čudno, znam, no postoje takvi trenuci u RPG naslovima. Možda je samo stvar u meni, budući da mi RPG nije prvi žanr, iako sam igrao mnoge FF naslove. No, moram priznati da, iako sam bio više nego zadovoljan mnoštvom i vrstama sporednih stvari koje igrač može obaviti u FF7 Rebirth, neki su mi se činili pretjerani i nepotrebni.
No isto tako moram reći da mi je bilo drago vidjeti neke od stvari po kojima je originalna igra postala poznata, kao što su Chocobosi. Prevelike ptice prisutne su naravno i ovdje, uz utrke u kojima igrač može sudjelovati. Možete baš kao i u originalu, uzgajati svoje Chocoboe sve dok ne dobijete zlatnog, koji vas može odvesti do svake dostupne lokacije i to je sve divno i krasno i sve ovo će doprinijeti tomu da igra traje znatno više od 40-ak sati koliko je inače potrebno da bi se završila, što je naravno odlična stvar.
Final Fantasy Rebirth sadrži i velik broj poznatih lokacija, od kojih je jedna Gold Saucer, mjesto gdje ćete obavljati ogroman broj gore spomenutih sporednih zadataka, ali i mjesto u kojem ćete moći dodatno doprinijeti tomu da Cloud i Tifa završe na kraju kao zaljubljeni par, kako bi i trebalo biti.
Tifa ili Aerith? Ovisno o želji igrača, Cloud može završiti s bilo kojom od njih dvije i to na puno jednostavniji način nego što je bio slučaj u originalu.
Priča uglavnom prati original
Da, neki će reći da je ovo ”reizdanje” i da s obzirom na to igra može i treba sadržavati izmjene i novine u odnosu na original. S ovime se slažem, djelomično. Više dodatnih sporednih zadataka je u redu, više dodatnih lokacija je u redu, dodatni dijalozi između likova u redu, činjenica da se neki likovi pojavljuju na mjestima gdje se trebaju pojaviti neki drugi…. U redu. No prevelikih izmjena ne bi trebalo biti, a bilo ih je i smatram da je u pogledu priče i likova Square-Enix počinio najviše grešaka.
Neću ići u detalje niti ću otkrivati kako točno priča ide i kojim tijekom, ne želim ”spoilati” ništa. No svi oni koji su igrali original primijetit će da se priča u Rebirth igri, kako igra više odmiče prema svome ”završetku”, sve više razlikuje od onoga što smo imali prilike vidjeti 1997. godine i ne mogu reći da je to pozitivno. Tu je i uključivanje ”multiverzuma” u sve veći broj medijskih sadržaja, od filmova do igara.
Zašto danas sve veći broj igara mora imati više dimenzija i više mogućih završetaka, više mogućnosti, zbog koje Cloud u jednoj dimenziji učini nešto, zbog čega mu pomogne netko drugi, da bi preživio (ili ne?) netko treći, samo da bi ispalo da ništa od toga ne vrijedi u nekoj drugoj dimenziji, ali se sve to super uklapa u trećoj dimenziji? Nema vam smisla ovo što sam napisao? Sad znate kako sam se ja osjećao nakon završetka Rebirth-a. Nakon posljednje borbe s ”boss” čudovištem, koja je bila previše dugačka, ostao sam malo je reći, zbunjen. Zašto? Kako? Zbog čega? Vjerujem da znate o čemu govorim ako ste i sami završili igru i ako ste očekivali u biti bolji završetak onoga što smo vidjeli u toj dionici originalne igre.
Osim toga, jedna od lokacija, Nibelheim, koja je u originalu bila poznata po svojoj tajnovitosti, potpuno je izmijenjena. Tajnovitost je ”bačena kroz prozor”, sve je jasno i objašnjeno, što znači da sama lokacija po sebi gubi svoju važnost. O onom dijelu u kojem igrate u vili Don Cornea neću ni govoriti, jer smatram da je to još jedan od segmenata igre koji je nepotrebno izmijenjen.
Znači li to da je priča loše ispričana? Ne, nikako. No ukazuje na to da je mogla biti puno bolje ispričana i da igra kao takva ima ogroman narativni potencijal, koji je nažalost ostao neiskorišten. Priča je ”meso” svakog RPG naslova, a činjenica da je ovo najgori segment FF7 Rebirth igre nije dobar znak.
Hoćemo li našu najdražu prodavačicu cvijeća vidjeti i u trećem nastavku reizdanja?
Final Fantasy 7 Rebirth igra je ogromnog potencijala, koji nažalost ostaje neiskorišten
Drugi od tri nastavka reizdanja originalne igre, FF7 Rebirth je čudna igra. Sadrži toliko toga pozitivnog, toliko toga što će kako stare tako i nove igrače privući u ovaj čarobni svijet, što je odlično. No nažalost, narativni nedostaci kvare cjelokupnu sliku. Kada se sve zbroji i oduzme, može se zaključiti da je Rebirth jedna jako dobra, no ne i izvrsna igra. Naravno, ovo je moje mišljenje, koje se, siguran sam, razlikuje od mnogih igrača, pogotovo onih mlađih uzrasta. No kao netko tko je odrastao uz original iz 1997. godine, žao mi je bilo vidjeti kako su neke stvari drastično promijenjene, nauštrb dodavanja ”multiverzuma”.
- Grafika: 10/10
- Zvuk: 9/10
- Gameplay: 8.5/10
- ”Replay Value: 9/10
- Priča: 7/10
- Završna ocjena: 8/10
Piše: Ivan Hečimović
