Alan Wake 2 je nastavak obećavajuće igre koja je na tržite izašla 2010. godine, koju je osmislio Remedy Entertainmenta, novo je poglavlje u svijetu pisca horor priča na kojeg smo već pomalo zaboravili.
- Naziv igre: Alan Wake 2
- Datum izlaska: 27. listopada 2023
- Platforme: Windows, PS5, Xbox Series X
- Programerska kuća: Remedy Entertainment
- Izdavač: Epic Games Publishing
Alan Wake najavljen je kao generacijski skok u video igrama koje se zasnivaju na naglasku na likovima i priči kada je lansiran 2010. godine, osvojivši pritom mnoge ljubitelje horor igara i čvrsto učvrstivši kreatora Remedy Entertainmenta kao inovatora u svijetu gaminga. Nakon nekoliko hvaljenih igara, studio se vratio kako bis osmislio i na tržište izbacio nastavak igre, Alan Wake 2.
Neki čak tvrde da je drugi nastavak priče o piscu horor priča, koji biva izgubljen u tajnovitom gradiću u biti punopravni nasljednik Silent Hilla. Je li to zaista tako ili ipak trebamo čekati na reizdanje Silent Hilla 2? Odgovore na ova pitanja saznajte u nastavku iscrpne recenzije koja slijedi.
13 godina poslije
Radnja se odvija 13 godina nakon nestanka pisca Alana Wakea na kraju prve igre, točnije nakon njegovih stalnih pokušaja bijega iz tajanstvenog Mračnog mjesta. Osim glavnog lika sada imamo priliku igrati i s novim likom. Radi se o protagonistici Sagi Anderson, agentici FBI-a koju je Agencija poslala u uspavani gradić Bright Falls kako bi pronašli krivce iza niza ritualnih ubojstava. U igri naizmjenično, ovisno o poglavljima i dijelovima priče, igrate s oba lika, od kojih svaki slijedi svoje vlastite niti priče koje su paralelne i isprepliću se jedna s drugom, a možete se prebacivati između njih u određenim točkama, što vam omogućuje doživljavanje putovanja oba lika u vlastitom jedinstvenom redoslijedu.
Iako se priča nastavlja gotovo bez prekida od prve igre, stvari ipak izgledaju dosta drugačije u Bright Fallsu. Alan Wake bila je vrsta igre koju bih prije nazvao sablasnom nego strašnom; Alan Wake 2 pravi je horor s naglaskom preživljavanje, prepun brutalnih susreta, napetih i zastrašujućih uranjanja u svijet mraka i horora i iznenađujuće krvavog nasilja. I za Sagu u stvarnom svijetu i za Alana u Mračnom mjestu, ostati živ znači pravilno koristiti resurse koji su vam na raspolaganju. Naravno i dalje su vam glavni neprijatelji famozni ”Taken”, odnosno duše ubijenih koje su okružene mračnom aurom, koje ne možete ubiti sve dok od njih ne uklonite mračnu auru. Nju naravno uklanjate različitim izvorima svjetlosti, koji su slični u ovoj igri kao i u prvoj, uz naravno neke izmjene i dorade.
Daleko više survival horror u odnosu na prvi nastavak
Remedyjeva posljednja igra, koju je izbacio na tržište prije drugog nastavka Alana Wakea 2, Control bila je kaotična fantazija koja je pokušavala biti sve samo ne survival horor. Nasuprot tome, Alan Wake 2 igra je napetosti i oslobađanja od iste; dugi trenuci polaganog podizanja napetosti, sve većeg straha, isprekidani kratkim trenucima nasilja i povremene panike. Briljantno dojmljiv način igranja dodatno je poboljšan načinom korištenja oružja u igri: na primjer kada pogodite u slabu točku Takena to se osjeti, budući da pucanj odjekne, dimne sjene izbijaju iz rane, a stvorenje uzmiče unatrag. Odnosno, sve dok ne slegne ramenima usprkos tomu što mu je pola trupa razneseno i dok vas ponovno ne počne napadati.
Prvi nastavak imao ne nekako vrlo specifičan i zadovoljavajući ritam: sagni se i izbjegni Takene, osvijetli ih, pucaj u njih i sve ponovi dok svi ne budu uništeni. Alan Wake 2 tehnički ima sve iste mehanike na mjestu, ali se ne povezuju tako glatko, sprječavajući time onu poznatu rutinu, na koju smo naviknuli igrajući prvi nastavak. Drugi nastavak se usredotočio na drugačije stvari: držanje igrača na rubu i preživljavanje. Morat ćete se potruditi kako biste preživjeli napade i takoreći ”zaradili” svoje trenutke predaha.
Meni su osobno jedni od najstrašnijih neprijatelja u igri bili vukovi, koji vrebaju u šumi izvan Bright Fallsa. Nisu čak ni toliko monstruozni i nije ih lako ubiti, ali način na koji vrebaju, kružeći oko vas u šipražju, tražeći prostor i vrijeme kako bi skočili na vas, prije nego što se povuku iz vidokruga dok ne ugrabe sljedeću priliku kako bi vas zaskočili, vodi do prekrasno nezaboravnih igara lovca i lovine, u kojoj često vi niste lovac nego baš suprotno.
Remedy dobro zna kako prezentirati akcijski segment u svojim igrama. To nije ni čudo. Tvrtka ima iskustvo stvaranja kreativnih igara sa odličnim sustavima borbe još od 2001. godine i prvog nastavka igre Max Payne. Međutim, ono što se da vidjeti, pogotovo ako imate osjetljivije oko na survival horor elemente jest da nemaju toliko iskustva s kreiranjima iskustava koja će vas tjerati na pažljivo razmatranje što bi vas iduće moglo čekati.
Duga razdoblja tišine prije nego što izbije borba između vas i ”žitelja” Bright Fallsa, izvrsno stvaraju atmosferu i napetost, ali između ovih situacija imate jako puno mogućnosti za opremanje dragocjenim resursima. Osim toga, siguran sam da će se neki igrači složiti da je inventar nekako previše kompliciran, što znači da ćete morati petljati po njemu više nego što biste to željeli, dok biste radije htjeli samo na brzinu opremiti svog lika oružjem i ići u borbu protiv Takena.
U trenucima borbe, odnosno kada vi kao igrač stignete do lokacija u kojima ćete se boriti protiv neprijatelja, ne mogu se oteti dojmu da igra ponekad ima problem s raspoređivanjem neprijatelja na način da svaki susret s njima ne bude sličan ili isti kao onaj prošli. Istina, susreti su uvijek uzbudljivi, ali možete ponekad imati dojam kao da su se Takeni stvorili oko vas samo kako bi vas igra držala zauzetima, odnosno kako vam ne bi bilo dosadno.
Za obične neprijatelje, odnosno za one koji nisu bossevi, ne postoji neki poseban uvod niti predstavljanje. Iznimka je jedan neprijatelj koji vas napada kasnije u igri. Velika većina standardnih neprijatelja su Takeni, odnosno bivši stanovnici misterioznog gradića Bright Falls. Ne kažem da su loše osmišljeni, ali ne bi bilo na odmet da su programeri uložili malo više truda u njihovu raznovrsnost. Dobar primjer raznovrsnosti neprijatelja je recimo igra koja je također izašla na tržište ove godine: Resident Evil 4 Remake. Čak je DLC sadržaj za igru Control, koji je osmišljen na temu Alana Wakea, pružao nekako groteskniji i vizualno uzbudljiviji pogled u odnosu na ono što nam Alan Wake 2 što se neprijatelja tiče uglavnom prikazuje.
Pričam ti priču….
Ali čak i ako se za elemente survival horora ponekad može nešto prigovoriti, to u stvari nije tako veliki problem, jer zapravo je akcija samo jedan dio onoga što Alan Wake 2 nudi. Ono čime je Remedy bio daleko više zaokupljen u Alan Wake 2 je pripovijedanje priče. I ono što mogu reći jest da je priča ispričana vrlo dobro. Ne savršeno, ali vrlo dobro, pogotovo ako imate strpljenja za sve ono što biste trebali učiniti kako biste saznali sve pojedinosti.
Kao i u prvoj igri, užas i zlo koje se spušta na Bright Falls pokreće zla sila koja je takoreći nastala iz piščeve kreacije ili iz nedostatka iste, iskrivljujući stvarnost u ono što odgovara priči koju slijedi. To je prekrasan izgovor za kreiranje metaverzuma, nečega što je već podosta prisutno u određenom broju igara i filmova, zamagljujući granice između priče koju vam igra pripovijeda, priče koju je Alan napisao i referenci na naš vlastiti svijet i Remedyjeve prošle igre.
Koja je prava pozadinska priča Sage i drugih novih likova, a što je izmijenjeno, a što je povezano sa stvarnim svijetom? Jesu li stvarni događaji nadahnuli fikciju ili je fikcija retroaktivno stvorila stvarne događaje? Jesu li to uopće stvarni ljudi ili potpuno izmišljeni konstrukti? Sve su ovo pitanja koja će vam se nametati kako budete igrali Alan Wake 2.
Istina jest da sve ovo može djelovati previše zakučasto i zamršeno, čak i do nepotrebnih razina, ali Remedyjev stil osmišljavanja igara ima neku vrstu zaraznog entuzijazma, a ovdje je očitiji nego ikad. Igra naprosto pršti od ideja i želi vam pokazati svaku pojedinačnu, da bi sve one bile zajedno pomiješane u savršeno skladan nered ideja i koncepata.
Ovo je igra u kojoj kreativni direktor iz stvarnog života, Sam Lake, stvara lice za lik po imenu Alex Casey, koji je agent FBI-a u stvarnom svijetu, ali također inkarnacija Maxa Paynea i lik iz knjige koju je napisao Alan Wake, ilm temeljen na toj knjizi, u kojem ga glumi pravi Sam Lake koji se pojavljuje u talk showu kako bi govorio o ulozi, dok Alan piše i doživljava misterij ubojstva Alexa Caseyja, koji se također mogao dogoditi stvarnom Alexu Caseyju. Da, o ovakvim stvarima govorim. Da stvar bude bolje, ovo je samo dio onoga što će vas čekati u Alanu Wakeu 2. Ako volite ovakvo pripovijedanje fabule i uključenost metaverzuma u sve to, onda ćete s ovom igrom svakako doći na svoje.
Bright Falls nikada nije izgledao bolje
Bright Falls ne bi bio to što jest da nije prikazan onako kako je prikazan. A prikazan je na fantastičan način. Zahvaljujući izvrsnom korištenju svjetlosti i sjena, Alan Wake 2 izgleda odlično. Neki će reći da ovi efekti nisu tako zadivljujući kao što su bili u prvoj igri koja je na tržište izašla 2010. godine, no moje mišljenje je da igra bez obzira na to izgleda fenomenalno. Čak i na nižim detaljima, Alan Wake 2 će vas zapanjiti do te mjere da ćete više puta tijekom igranja samo poželjeti zastati i na trenutak se diviti zalasku sunca. Grafika likova, odnosno njihova animacija također je napravljena na jako dobar način.
Likovi izgledaju jako realistično, a njihovi pokreti i izrazi lica su tako uvjerljivi, da je igra u stanju gotovo besprijekorno uklopiti interakcije koje se u igri događaju u stvarnom vremenu sa animiranim sekvencama. No, ništa od ovoga ne dolazi ”besplatno”. Štoviše, kako biste uživali u svim blagodatima koje prikazuje igra, barem što se tiče onoga što prikazuje računalna verzija, morat ćete imati popriličnu ”mrcinu” što se snage komponenti tiče. Igra je naravno dostupna i za konzole najnovije generacije, no konzolaška verzija ne prikazuje sve ono čime se Alan Wake 2 može pohvaliti i u čemu možete uživati na računalu.
Osim vizualnih poslastica, kojima se Alan Wake 2 svakako može pohvaliti, igra se može pohvaliti mnogim drugim obilježjima, koja bi mogla privući svakog prosječnog ljubitelja survival horora. Priča je zamršena, ponekad i previše, do te mjere da više zaista niste sigurni što je stvarno, što je bilo stvarno, što će se dogoditi i koja je vaša uloga u svemu tome. Da, do te mjere slijed, odnosno petlja priče Alan Wake 2 igre može ići. Je li priča kompleksnija od priče iz prvog nastavka? Jest svakako. Je li to dobro ili ne baš dobro? Na to pitanje odgovor će pružiti svaki igrač za sebe, naravno nakon što dovrši igru.
Ovdje opet možemo povući usporedbe između igre Control i Alan Wake 2. Dok je Control potaknuo ideju o zajedničkom multiverzumu Remedy igara, Alan Wake 2 tu ideju implementira i uvelike proširuje tu zamisao. Imam dojam da je Remedy učio kroz svoje prošle igre i da je jako puno tog znanja odlučio objediniti i implementirati u ovoj igri. Osjeti se i onaj skandinavski štih u igri. Remedy ima sjedište u Finskoj i iako je to oduvijek utjecalo na priče koje priča, do sada se to nekako nije osjetilo. Tvrtka se trudila što je bolje moguće ispričati američku horor priču. No kod Alana Wakea 2 stvari su drugačije. Alan Wake 2 se možda i dalje odvija u Washingtonu, ali ovaj put u igri se daleko više osjete dašci finske kulture, kao i skandinavske mitologije, što čini jednu lijepu kombinaciju američke horor priče, ispričane u stilu Stephena Kinga, i prikaz obilježja sjeverno-europske kulture.
Kada se stvari zbroje i oduzmu i kada se podvuče vrta, definitivno se može zaključiti sljedeće: Alan Wake 2 je vjerojatno najhrabriji i najbolji pothvat tvrtke Remedy. Radi se o vrlo dobroj survival horor igri, koja će vas zapanjiti i na trenutke preplaviti svojim pripovijedanjem priče, ali će vas do samoga završetka zadržati prikovane za zaslone vaših računala ili televizora.
Piše: Ivan Hečimović
