Razlika između spajanja na internet s ruterom i spajanja preko wireless access point-a, je u tome što se kod spajanja preko rutera koristi kabel dok kod WAP se spajanje vrši bežično.
Ruter , je zapravo raskrsnica između dvije mreža koja omogućava protok informacija iz jedne u drugu mrežu, u ovom slučaju to je internet i kućna mreža.
Bežični internet se ostvaruje tako što se WAP uređaj spoji na običan ruter, kod proizvoda za opću uporabu većinom su ruter u WAP spojeni u jedno homogeno kućište, za razliku od industrijskih WAP uređaja koji trebaju moći podnijeti širi raspon temperatura, vlažnost zraka i sl.
Glavna prednost WAP je što je moguće u vrlo kratkom vremenu napraviti kućnu/ školsku/ poslovnu mrežu, jer nema potrebe za razvlačenjem kabela između računala i modema.Većina WAP koristi IEEE 802. 11 standarde, zahvaljujući tim standardima ne dolazi do kolizije između radio signala Bluetooth i WAP radio signala, jer svaki emitira u svom frekvencijskom rasponu, maksimalni domet WAP uređaja je limitiran standardom, tako da je maksimalni dozvoljeni domet 250m na otvorenom te 70m u zatvorenom prostoru.
Ponašanje odnosno performanse neke mreže ostvarene preko WAP uvelike utječu o vanjskim faktorima, kao što su: trenutna klima, vrsta antene, broj drugih WAP uređaja koji emitiraju na istoj frekvenciji do čega često dolazi u velikim zgradama gdje više WAP uređaja emitira na istoj frekvenciji što može uzrokovati veće probleme. Brzina je osjetna razlika, tako da kod tipične bežične mreže imamo brzinu od 54 Mbit/s, dok je kod slične žičane mreže brzina 1000 Mbit/s (tzv. Gigabit Ethernet).
Najveća zamjerka bežične u odnosu na žičanu mrežu je sigurnost, odnosno na žičanu mrežu se vrlo lako fizički može onemogućit spajanje neželjenih pojedinaca na mrežu, dok je kod bežične mreže to vrlo teško izvedivo. Kako bi se osiguralo spajanje na bežičnu mrežu, uvodi se enkripcija prometa, tako da postoji WEP način enkripcije(koji se pokazao vrlo lakim za probit) te WPA i WPA2 koje se smatraju dosta težim za probit.
Piše: J.P.
