Virtualne privatne mreže (”Virtual Private Networks, VPN”) mogu služiti za mnoštvo svrha koje su u potpunosti u skladu sa zakonom. No, većina toga što se smije a što ne smije raditi preko interneta je još uvijek poprilično nejasno definirano. Pitanje o kojemu ćemo mi ovdje govoriti glasi: je li odašiljanje zabranjenog sadržaja putem VPN-a legalno? Saznajmo to u nastavku.
U Hrvatskoj pa i evropskoj uniji ne postoje zakoni koji bi takvo što zabranjivali. Detaljnije, namjerno premošćivanje geo-zaštite u namjeri da bi se dobilo pristup sadržaju s druge strane svijeta se u Hrvatskoj (barem još uvijek) ne smatra nelegalnim.
„Zakon o autorskim pravima (Copyright Act) nigdje ne kaže da je korištenje VPN-a za pristup prekooceanskom sadržaju nelegalan. Iako vlasnici sadržaja često puta reguliraju svoja autorska prava na način da se ona štite u različitim državama i dijelovima svijeta što može rezultirati ”geo-blokiranjem”, prema samom Zakonu ovaj čin nije nelegalan.“
Iako bi vlasnici prava htjeli da je situacija drugačija, istina je da se postupak pristupanja određenim servisima preko VPN na neki način smatra prijevarom, jer se izbjegava plaćanje usluge lokalnim verzijama servisima, ako ih uopće ima, ali se ona ne može kazneno procesuirati, barem ne za sada. Jedan australski pružatelj cloud usluga LawPath je nedavno objasnio problem sa zakonitošću u detalje:
„Razlog zbog kojega su ovakvi postupci dopušteni u Australiji jest iz razloga što se ne radi o kopiranju, skidanju ili reproduciranju samog sadržaja. Umjesto toga, radi se o “streamingu” tj. prijenosu tih sadržaja. No, sama ‘crta razgraničenja’ između prijenosa i skidanja je nešto što je još uvijek jako diskutabilno.
Argument koji ide u prilog streaming-a kaže da korisnici samo trenutno prenose sadržaj, ali ga ne reproduciraju niti ga kopiraju (ne rade radnje koje su sami po sebi nelegalne). Taj prijenos sadržaja je zapravo samo “caching” sadržaja. Najbolja usporedba bi bila RAM ili CASH memorija. Sadržaj u RAM memoriji je privremen i nemora biti nigdje zapisan, pa samim time nije ni podložan zakonskim pravima.
Ako bismo željeli ovaj problem malo detaljnije obraditi tada bismo mogli pronaći potencijalna kršenja komercijalnih ugovora između korisnika i njihovih pretplatnika. Istina je da prilikom sklapanja ugovora sa Netiflixom bi trebali navesti lokaciju koja Vam je stvarna lokacija, no ovo je još uvijek minoran problem i zato nema razloga da se ovome posvećuje veća pažnja. Jer postavlja se pitanje što bi trebali raditi ako živite na više lokacija? Ili često putujete. Iako postoje izvješća koja podrobnije obrađuju ovu temu, teško da će korištenje VPN-ova u Evropi biti nešto što je nelegalno.“
No, izbjegavanje geo-blokiranja da bi se pristupilo prekooceanskom sadržaju je kršenje uvjeta korištenja koje je propisao pružatelj usluge i trebate imati na umu da nakon ulogiranja u servise kao što je Netflix automatski prihvaćate njihova pravila korištenja. Ako vaše nedopuštene radnje budu detektirane, ove tvrtke vam imaju pravo zabraniti pristup na njihove stranice. Zasad, praksa koju rabi Netflix je sprječavanje pristupa preko VPN-a, a ne izravno ‘obračunavanje’ sa klijentima – što samo po sebi zagorčava živote mnogih evropskih pretplatnika.
Piše: A.P.
