Nakon Ubuntua 16.04, došlo je vrijeme za novu verziju distribucije Ubuntu. Kao što svi znate, u travnju i listopadu dolaze nove verzije dotičnog operativnog sustava i uvijek s nestrpljenjem očekujemo što ćemo dobiti u novoj verziji. Prošla verzija – 16.04 – je LTS (long term support) verzija što znači da će imati podršku narednih 5 godina, dok „normalne“ verzije imaju podršku 9 mjeseci od datuma izlaska. To za korisnika znači da će u 9 mjeseci dobiti hrpu nadogradnji, neke sigurnosne nadogradnje i to je to. Prelazi se na održavanje novijih verzija, te razvoj slijedećih verzija. Taj tempo čak i nije loš jer relativno lako možete prelaziti sa jedne verzije na drugu, odnosno raditi ažuriranje sa jedne verzije na drugu bez da sve ponovno reinstalirate.
I ova verzije Ubuntua će imati Unity i GNOME desktop environment verziju 3.20, te novi ažurirani file manager. Neke druge distribucije imaju i verziju 3.22, no to je nešto što vas ne bi trebalo previše zamarati.
Software
Ubuntu 16.10 dolazi sa standardnim setom aplikacija, pa tako i sa uredskim alatima. Ako koristite Ubuntu, onda znate da on koristi LibreOffice, samo što je sada ažuriran na verziju 5.2. U pozadini cijele ove distribucije leži Linux jezgra verzije 4.8, a X.org je verzije 1.18.4. Uz sve to, cijeli OS počiva na systemd-u – sustavu koji upravlja svim vašim procesima unutar OS-a. Ponavljamo, vrlo vjerojatno vas to i ne zanima previše, ali to su neke promijene u odnosu na stariju verziju.
Ako planirate skinuti Ubuntu sa njihove službene stranice, znajte da vam ISO datoteka ima 1.6 GB, što je 100-injak MB više u odnosnu na verziju 16.04. Novu verziju Ubuntua možete skinuti ovdje.
Spomenuli smo Unity – on je sada ažuriran na verziju 7.5 i donosi neke sitne izmjene u odnosu na stariju verziju, te je u njemu riješeno nekoliko manjih bugova. Navodno sada radi bolje na računalima sa manje memorije i slabijim grafičkim karticama (i računalima sa integriranim grafičkim karticama). To se postiglo na način da se smanjio broj animacija, dužina i veličina animacija i slično. U pozadini su napravljeni određene optimizacije, no mi i dalje nismo fanovi Unityja. Loša iskustva koja smo imali u prijašnjim verzijama se jednostavno nisu „popravila“. S druge strane, i dalje ima hrpa korisnika koji vole Unity tako da je taj dio potpuno subjektivan. Bez obzira na to, rado smo testirali ovaj OS i usporedili ga sa Mintom i starijom verzijom Ubuntua.
Instalacija
Instalacija Ubuntua je iznimno jednostavna i jedan od razloga zašto volimo Ubuntu. Uz to što je jednostavna, izrazito je stabilna. Postoje neke distribucije kod kojih se znaju dogoditi problemi prilikom instalacije OS-a, ali Ubuntu nije jedan od njih. Čak i totalni početnik može odraditi instalaciju bez ikakvih problema. Dovoljno je samo da slijedi korake i to je to. Druga stvar je dual boot ili custom instalacija koja zahtjeva određeno poznavanje rada Linuxa. No, to je tema za neki drugi tekst. Ono što ćete možda zamijetiti tokom instalacije je novi logo GRUB-a i boot logo, no to je sasvim nevažno.
Desktop
Opet ponavljamo – nema nekih velikih i očitih promjena u odnosu na stariju verziju OS-a, osim što imate novi wallpaper kada pokrenete OS prvi puta. Bez obzira na to i dalje kad pokrenete Ubuntu imate onaj poseban osjećaj koji ova distribucija budi u vama. Ništa se specijalno nije promijenilo. Ako vam se dotični wallpaper ne sviđa, imate hrpu drugih za odabrati ili možete skinuti neki vama bolji sa Interneta.
Druga promjena koju ćete možda primijetiti je kada pritisnete desnu tipku miša. Context meni se malo izmijenio – imate dvije nove opcije i jednu uklonjenu. Više nema tipke „New document“ ali su zato tu nove tipke „Properties“ i „Select all“. Obje beskorisne ako nas pitate, ali dobro. Razlog tim kozmetičkim izmjenama je novi file manager (op.a. koji se u Ubuntuu zove „Files“) koji je ažuriran na novu verziju i to verziju 3.20. On donosi neke (kozmetičke) novitete. Više nećete naći onaj klasični menu-bar iznad datoteka, dok je cijeli Unity baziran na menijima iznad ekrana. Tako da ovo izgleda, u najmanju ruku, nespretno. Da ne kažemo i ružno.
Druga stvar je da ćete kod kopiranja datoteka progress bar vidjeti u glavnom meniju u Unityju, a ne više u samom file manageru. Nadalje, kada pokušate izmijeniti ime datoteci ili mapi, otvoriti će vam se pop-up prozor u koji možete onda upisati novo ime. I spomenimo još da kada obrišete nešto imate par sekundi da poništite akciju, a da ne morate ići u Trash i vraćati podatke na taj način.
Ono što se nama posebno sviđa je search koji se nalazi na sredini ekrana iznad datoteka i lako je brzo pretražiti datoteku ili mapu koju trebate. Uz to, s desne strane prozora imate i mogućnost novog sortiranja datoteka, prikaz i skrivanje skrivenih datoteka, kreiranje novog taba (da ne morate otvarati dva puta file manager), undo/redo gumbiće i još mnogo toga. Tu su još i neke sitne izmjene koje nećete ni primijetiti stoga ih nećemo ni spominjati.
Multimedia Playback, Flash i Skype
Kao što znate, većina Linux distribucija ne dolazi sa podrškom za konzumiranje video i audio sadržaja, odnosno ne dolazi sa kodecima. Instaliranje istih je iznimno lako u Ubuntuu. Samo otvorite Terminal i upišite naredbe:
„sudo apt-get install ubuntu-restricted-extras“ (bez navodnika)
i ako želite VLC player upišite:
„sudo apt-get install vlc“
I to je to. Sve bi trebalo raditi iz prve. Isprobali smo pokrenuti flash unutar Googleovog Chromea i sve radi savršeno. Nema trzanja, zastajkivanja ili bilo kakvih drugih problema. Sve je radilo „out of box“. Instalirali smo i najnoviju verziju Skypea, odnosno zadnju alpha verziju čisto da provjerimo kako radi. Video pozivi ne rade jer još nisu implementirani, no audio poziv je radio bez problema tih nekoliko minuta, kao i slanje poruka i datoteka preko chata. Ponekad se zna dogoditi da ne možete primiti dolazni poziv, a onda morate ugasiti Skype i ponovno ga pokrenuti. Očekujemo da će se i taj problem vrlo brzo riješiti, ali isti problem smo imali i na starijoj verziji Ubuntua. Problem nije u OS-u nego u samoj Skype aplikaciji koja još nije ni u beta fazi, tako da im ne možemo ništa zamjeriti.
Performanse
Probali smo izmjeriti performanse, odnosno što bolje usporediti ovu verziju sa starijom. Radili smo naravno na istom računalu, sa istim komponentama, te smo na jednoj i drugoj verziji napravili sitne izmjene (osposobili auto-login, onesposobili automatsko ažuriranje softvera i slično).
Ono što smo prvo probali izmjeriti je boot time odnosno vrijeme dizanja. Pošto nismo koristili SSD, to vrijeme je prešlo 30 sekundi, odnosno starijoj verziji je trebalo 38.2 sekunde, a novijoj verziji 39.8 sekundi što je slabije od očekivanog. Našli smo na Internetu slične testove i u većini slučajeva je LTS verzija brža od ove.
Nadalje – korištenje memorije. Nova verzija Ubuntua koristi od 20 do 30 posto više memorije od starije verzije, no to nije ništa zabrinjavajuće. Starija verzija je trebala cca 600-700 MB RAM-a, a nova verzija treba 850-950 MB RAM-a. To i nije puno ako uzmete u obzir da današnja računala praktički sva imaju barem 4 gige u sebi. Čak i da imate samo dvije gige memorije, biti će vam dovoljno za neki normalan rad.
Što se potrošnje procesora tiče tu su otprilike jednaki i nema nekih razlika. Barem mi nismo uspjeli izmjeriti. U stanju mirovanja oba koriste procesor ali se to kreće u postocima od 0 do 1 posto što je i više nego odlično! Pogotovo u usporedbi sa nekim drugim operativnim sustavima.
Baterija – korisnike laptopa će zanimati i potrošnja baterije. Nova verzija troši oko 10-11 posto više baterije, ali sa normalnom uporabom, trebali biste moći Ubuntu koristiti barem 3 sata bez punjenja laptopa. Uzevši u obzir da imate „normalnu“ bateriju koja nije potrošena ili izgubila kapacitet.
Prepoznavanje hardvera i stabilnost
Ubuntu 16.10, kao i 16.04, jako dobro raspoznaje hardver i raspoznao je sve što smo na njega priključili i sve ono što imamo u računalu. Dobro, gotovo sve – nije prepoznao touch pad. U jednom trenu je touch pad i radio, no nakon što smo računalo stavili u sleep mode i ponovno ga pokrenuli touch pad nije radio. Nešto ga muči oko toga, no nakon resetiranja je sve opet proradilo. To je izgleda greška koju imaju mnogi korisnici i nadamo se da će biti brzo riješena. Mi koristimo na laptopu prijenosni miš, ali ima i onih koji se oslanjaju na touch pad. Oni ne mogu svako malo resetirati računalo da bi imali funkcionalnost miša. Taj isti problem postoji i na Mintu 18.
Mi smo još samo instalirali drivere za GeForce grafičku karticu i nismo naišli na probleme.
Što se stabilnosti tiče, možemo reći da nismo najzadovoljniji. Unutar nekoliko dana, OS se srušio 5-6 puta. Ništa od toga nije bilo kritično, ali nije baš ugodna situacija da nešto radite na računalu i ono se odjednom ugasi ili resetira ili ne možete ništa učiniti nego „nasilno“ ugasiti računalo. Nadamo se da će se ti problemi riješiti još ovaj mjesec sa nadogradnjama koje Ubuntu dobiva. Osim toga, nismo imali nikakvih drugih problema.
Što još reći?
Što reći za kraj? Ova verzija nije ogromna nadogradnja na verziju 16.04 i ako ste zadovoljni njome, nemojte prelaziti na ovu verziju. Ova verzija ima nešto noviju jezgru, nešto sitno novijih aplikacija, no to nije dovoljan razlog da prelazite na istu. Uz to, ova verzija troši više resursa, brže potroši bateriju i zna se rušiti. Da netko ne bi krivo shvatio – svaka Linux distribucija ima nekih problema. Tu nema nikakvog govora. Ali upgrade sa 16.04 na 16.10 ne treba raditi. Ako imate neku stariju verziju Ubuntua ili planirate prijeći na Ubuntu, onda svakako stavite ovu verziju. Ona će se brzo ustabiliti i biti kao i sve druge Linux distribucije.
Piše: B.P.
