Virtualna računala i Linux

Danas sve više korisnika koristi neku od Linux distribucija kao primarni operativni sustav na računalu za svakodnevni rad. Linuxi su danas izuzetno user-friendly i više nisu namijenjeni samo hardcore geekovima, nego širem krugu korisnika koji žele nešto drugačije od Windowsa i OS X-a. Za OS X morate imati Mac računalo, što je mnogima malo veća investicija pa ga nemaju ni prilike koristiti, a o Windowsima je sve jasno. Njih ili volite ili ne volite. Ako ih volite, onda ih koristite, a ako ih ne volite zamijenite ih Linuxom.

Tako danas možete naći jako puno Linux distribucija koje izgledom pomalo nalikuju na neke druge OS-ove, no rad na njima je nešto drugačiji. Na drugačiji način instalirate softver, možete ih više prilagođavati svojim potrebama, ne treba vam nekoliko sati nakon instalacije da ih uopće osposobite i da biste na njima mogli početi raditi i tako dalje. Nešto kasnije u tekstu ćete vidjeti u čemu je glavna prednost Linuxa nad drugim operativnim sustavima.

No, ponekad ne možemo bez Windowsa jer određeni softveri ne rade na Linuxu, a često ni na OS X-u. Pa onda morate koristiti Windowse. Na koji način možete koristiti više operativnih sustava na jednom računalu? Možete napraviti dual (ili multi) boot ili jednostavnije instalirati si jedan primarni operativni sustav, a unutar njega u virtualnoj mašini pokrenuti neki drugi operativni sustav. I upravo nas to danas zanima – kako i uz pomoć kojih programa virtualizirati drugi OS kada koristite Linux kao primarni operativni sustav.

Ako 90% vremena koje provedete na računalu radite na jednom operativnom sustavu, ima li smisla raditi dual boot? Po nama nema jer morate za svaki OS odvojiti malo veću količinu tvrdog diska, trošite računalne resurse bez veze, a isti učinak možete dobiti sa virtualnom mašinom. Dapače, čak možete dobiti i mnogo više nego sa dual bootom, jer možete imati neograničen broj virtualnih mašina u operativnom sustavu, možete ih dodavati i brisati kako god želite … a bez da utječete na primarni OS koji se nalazi na vašem računalu. Čak bismo rekli da je to jedna od dvije najveće prednosti ovog načina rada.

Primarni OS je neka Linux distribucija (Ubuntu, Mint, Fedora …), a Windowsi koje instalirate su „gost“ na tom operativnom sustavu. Ako vam više ne trebaju, možete ih obrisati ili ih „ugasiti“ i koristiti po potrebi. Ovaj način rada je odličan i kada želite probati neki novi operativni sustav, a ne želite reinstalirati sve na svom primarnom disku samo da biste probali isti. Mnogo je lakše ako imate nekoliko diskova pa ako vam jedan od tih nije u upotrebi na njega instalirati probni OS. No, velika većina nema viška diskova, tako da ta opcija otpada. U svakom slučaju, nadamo se da shvaćate zašto treba virtualizirati OS-ove unutar drugog OS-a.

Druga važna stvar koja nam se sviđa je „sandbox“ način rada. To znači da je virtualna mašina (odnosno, virtualni operativni sustav) potpuno izoliran i ne može naškoditi primarnom operativnom sustavu. Recimo da naletite na neki virus ili zločudni kôd koji će pokušati napraviti neku štetu. Jedina šteta koju mogu napraviti je ona u virtualnoj mašini, dok glavni operativni sustav neće vidjeti niti će mu moći išta napraviti. Svi vaši podaci su zaštićeni i na sigurnome. Čak u virtualnoj mašini možete bez ikakvih problema pokrenuti „nesigurne“ aplikacije i ništa se neće dogoditi.

Najgora stvar je uklanjanje i ponovno instaliranje virtualnog operativnog sustava. Mi smo netko vrijeme koristili Linux Mint kao glavni OS, te Windowse XP i sedmicu imali u virtualnoj mašini i bili smo i više nego zadovoljni. Vjerujemo da bi ista stvar bila da smo koristili i neke druge distribucije, kao što su već spomenuti Ubuntu, Fedora, Arch (op.a. za one malo naprednije Linux korisnike)…

Uvijek se postavlja pitanje zašto koristiti Linux, a ne Windowse? Nema nikakve sumnje da su Windowsi fantastičan operativni sustav, posebice sedmica, te 8.1, no Linux ima jako puno prednosti nad ostalim operativnim sustavima. Odnosno, neki segmenti su bolji. Ne možemo raspravljati o tome što je lakše i bolje koristiti jer to ovisi od korisnika do korisnika, a i realno gledajući, većina nas se koristila Windowsima jer nismo znali za Linuxe ili ih tada nismo mogli koristiti. I naravno da su nam Windowsi prva opcija za operativni sustav. No, evo nekoliko prednosti Linuxa:

– Prvi je cijena i sloboda. Za razliku od drugih operativnih sustava, Linux je u potpunosti besplatan. Gotovo svaku Linux distribuciju možete besplatno skinuti sa službenih stranica distribucije i instalirati ju na bilo koji broj računala. Dapače, možete ih besplatno i dijeliti uokolo, ali ne smijete na tome zarađivati. Potšo je većina distribucija open-source, to znači da možete vidjeti i kôd koji se krije iza distribucije, možete ga mijenjati ukoliko imate odgovarajuće vještine, te možete i sami napraviti svoju distribuciju. A da ne govorimo koliko je lako instalirati Linux na računalo – „Next, next, next, Finish“. Otprilike tako izgleda instaliranje većine distribucija.

– Linuxi su izuzetno stabilni. Problemi koji su nekada postojali otklonjeni su i danas ako skinete distribuciju koja nije u beti, budite sigurni da će vam raditi onako kako bi trebala. Također, Linux danas podupire mnogo veći raspon hardvera, tako da ste i u tom segmentu ‘pokriveni’.

– Linux je manje ranjiv od ostalih operativnih sustava i tu nema nikakvog spora. Većina malwarea i virusa koji se pišu, pišu se isključivo za Windowse. Zašto? Zato jer najviše ljudi koristi upravo taj operativni sustav, pa je veća „učinkovitost virusa“ ukoliko se zaraze računala na kojima se nalaze Windowsi, nego Linuxi. Uostalom, Linuxi su po svojoj prirodi manje ranjivi jer su robusnije napravljeni i imaju razne sigurnosne mehanizme koji ih štite. Recimo, Linux korisnici po defaultu nisu „administratori“ i ako želite nešto instalirati morate imati administratorska prava.

Na Windowsima, barem kada se radi o privatnoj upotrebi, većina korisnika jesu administratori, odnosno imaju puna prava. Vi možete koristiti Linux i možete „skinuti“ virus (malware) na računalo, ali se on neće moći aktivirati jer vi niste administrator i ne možete ga „pokrenuti“. Nadalje, pošto je Linux open-source, mnogo očiju je uprto u sam kôd na kojem se konstantno radi i nadograđuje se pa je veća vjerojatnost da će se sigurnosne rupe pokrpati. OS X i Windows mogu nadograditi samo softver inženjeri Applea i Microsofta i ukoliko oni ne vide određenu grešku, ona će biti sastavni dio OS-a. Naravno, takvih grešaka je danas malo, ali postoje, a na Linuxu se mogu najbrže popraviti upravo zbog velike količine programera koji konstantno rade na Linuxu.

– Linux se ne uspori tokom vremena. Ako koristite Windowse onda znate da se oni s vremenom usporavaju. Bilo da ih uspore razni virusi ili malwarei, bilo da ih uspori error(i) u registryju, nitko ne može poreći da se performanse smanje tokom vremena. Uz to, NTFS formatirani diskovi na Windowsima se s vremena na vrijeme moraju defragmentirati kako biste dobili bolje performanse, dok na Linuxu za time nema potrebe jer se koristi drugi način formatiranja diska …

– Linux može udahnuti novi život starim računalima. Ovdje imate detaljniji tekst o tome pa ga svakako pročitajte!

– Na tržištu postoji mnogo distribucija Linuxa što korisniku daje slobodu da si odabere onu distribuciju koja mu najviše odgovara. Ako želite distribuciju koja je grafički lijepa i lako ju je koristiti odabrati ćete jednu od distribucija koje spadaju u tu kategoriju. Ako želite sami izgraditi Linux od početak do kraja, odabrati ćete si Gentoo, Arch ili neki treči Linux koji vam daje najviše slobode u tome i tako dalje.

– Jesmo li rekli da je sve besplatno? Da – od operativnog sustava do aplikacija koje možete instalirati.

Softver za pokretanje virtualnog operativnog sustava
Postoji nekoliko imena koja se ističu kad govorimo o virtualnim mašinama, odnosno pokretanju „virtualnog“ operativnog sustava unutar nekog drugo OS-a. Definitivno najpoznatiji je Oracleov VirtualBox koji je odličan i koji vam daje sve što vam treba, pa krećemo s njime.

Oracle VirtualBox (Windows, Mac, Linux – besplatno)
Da biste koristili VirtualBox, odnosno bilo koji ovakav softver morate instalirati dotični softver, te skinuti.iso datoteku operativnog sustava koji želite virtualizirati, tj, pokrenuti. Instalacija VirtualBoxa je vrlo jednostavna i završiti će u par minuta, ovisno o vašem računalu. No, tek nakon instalacije, kreće onaj najzanimljiviji dio – pokretanje operativnog sustava. Pretpostaviti ćemo da imate ISO datoteku skinutu na računalu.

Nakon pokretanja VirtualBoxa, vidjeti ćete vrlo jednostavno korisničko sučelje – s lijeve strane popis virtualnih mašina (naravno, u početku je ovaj prozor prazan), te s desne strane pregled postavki za odabranu virtualnu mašinu. Pri vrhu ekrana imate i nekoliko istaknutih tipki – New, Settings, Delete, Start i Discard. Odabirom tipke „New“ dodajete novu mašinu. Wizard koji će vas voditi kroz instalaciju OS-a nije baš savršen i nije najjednostavniji, no sa malo čitanja i strpljenja, možete prilično bezbolno instalirati OS.

Mnogo bolji wizard za početnike imaju neki drugi softveri. Tokom instalacije OS-a ćete postaviti neke osnovne stvari kao što su količina hard diska koje ćete dodijeliti virtualnoj mašini, količina RAM-a koju će dobiti prilikom korištenja i slično. Tek nakon instalacije možete malo dublje ući u postavke i mijenjati iste onako kako vama odgovara. Kada ste sve postavili, samo stisnite tipku „Start“ i to je to. Pokreće se operativni sustav unutar virtualne mašine. Performanse vjerojatno neće biti kao da imate OS instaliran na računalo, no to je sasvim razumljivo. Osim ako nemate SSD disk, jako puno rama i omogućenu hardversku virtualizaciju – tada će i ovaj OS raditi gotovo bez ikakvog „laga“. Određeni utjecaj na lag ima i VirtualBox, no pošto je besplatan, nećemo se previše žaliti. Ako nemate nekih posebnih zahtjeva, VirtualBox bi vam trebao biti prvi izbor.

VMWare (Windows, Linux – besplatan/189$)
VMWare je drugi softver koji ne smijemo nikako zaobići. Riječ je o softveru koji dolazi u dvije varijante – VMWare Player i VMWare Workstation. Player je namijenjen „običnim“ korisnicima koji žele za privatne potrebe koristiti isti i virtualizirati određeni OS, a Workstation spada u „Enterprise“ kategoriju softvera i namijenjen je prvenstveno poslovnim korisnicima. Naravno, ove dvije varijante se razlikuju u mogućnostima – Player je ograničen, dok Workstation nije.

Ako želite Workstation, to zadovoljstvo će vas koštati 189 dolara, dok je Player u potpunosti besplatan.

Mi smo probali oba softvera i moramo reći da je Player sasvim dovoljan za svakodnevnu upotrebu. Pitanje koje se nameće kroz cijeli ovaj tekst je za što će netko koristiti virtualnu mašinu? Da li će to biti za korištenje Photoshopa jer on radi praktički samo na Windowsima? Da li netko želi povremeno igrati igre pa mu zato trebaju Windowsi? Ili će Windowsi biti sekundarni OS jer netko od sustanara želi koristiti Windowse, a ne Linux? Ovisno o odgovoru, treba uzeti odgovarajući softver. Ako se želite igrati na Windowsima u pravilu biste trebali napraviti dual boot sa Linuxom na računalu kako bi Windowsi mogli u potpunosti iskoristiti hardver, a ne ga koristiti kao OS unutra Linuxa.

Zato ponavljamo – VMWare Player, pa i VirtualBox, su odlični ako ćete vi dotični operativni sustav koristiti za „normalan“ rad – korištenje specifične aplikacije ili nešto slično tome. VMWare Player nudi praktički sve isto kao i VirtualBox, te podršku za široku plaetu OS-ova. Od Windowsa do Androida. Da, možete u VMWare Player instalirati Android ako želite. Ograničenja koja smo spominjali su da možete iskoristiti maksimalno do 4 procesorske jezgre, maksimalno 2 GB RAM memorije, do 3 USB streama itd. Pročitajte si koja ograničenja nudi Player, no vjerujemo da će zadovoljiti 99 posto vaših potreba.

Qemu (Linux – besplatan)
QEMU ili „Quick EMUlator“ je aplikacija napravljena posebno za Linux mašine i ne postoji verzija za druge operativne sustave. Pošto nas isključivo zanima pokretanje drugog operativnog sustava iz Linuxa, QEMU nam u potpunosti odgovara. U prošlosti, točnije u prvim varijantama, QEMU je bio užasno loš i spor. Nakon što ste instalirati OS, morali ste 5 minuta čekati da se makne crni ekran dok je u pozadini QEMU vrtio neke svoje algoritme i procese. U tom razdoblju svako tko je probao QEMU ga je vrlo brzo obrisao i prešao na VirtualBox. No, zanimljivo je da se QEMU i dalje razvijao i iz tog lošeg softvera nastao je stvarno odličan alat.

QEMU je danas moćan alat koji virtualizirani operativni sustav pokreće direktno na hardveru računala sa ugrađenom dinamičkom translacijom koja posao odrađuje odlično. Ukratko – to znači da virtualni OS koji pokrenete preko QEMU-a ne radi u memoriji računala, nego se naredbe izvršavaju direktno na hardveru i na taj način ne osjećate da zapravo radite u virtualnoj mašini, nego je osjećaj kao da radite na „pravom“ operativnom sustavu. Što se samog korištenja tiče, QEMU je vrlo jednostavan. Ima ugrađen čarobnjak ili wizard, kako želite, koji vas vodi kroz instalaciju OS-a.

No, za razliku od VirtualBoxa, ovaj čarobnjak je malo detaljniji i više je prilagođen početnicima koji to nikada nisu radili. Svaka opcija koju morate odabrati ima detaljan opis, te su vam opcije postavljene automatski na „najbolji izbor“, odnosno ne trebate ih mijenjati ukoliko ne znate što one rade. Tako da instalacija OS-a može trajati svega minutu dvije. Morate samo odabrati da li ćete OS instalirati sa nekog medija ili iz ISO datoteke, stisnuti par puta tipku „next“ i to je to. Sučelje je vrlo jednostavno i tu nemamo što za dodati. Softver je vrlo intuitivan i lako je na njemu raditi. Jedini problem koji biste mogli imati je sama instalacija QEMU-a koja ide preko terminala, no na njihovim službenim stranicama imate detaljne upute, te dokumentaciju za korištenje softvera, njegove mogućnosti i slično. Ako imate malo slobodnog vremena i volje, svakako bismo vam preporučili da probate QEMU.

Zaključak
Kao što možete vidjeti iz ovog teksta, virtualiziranje operativnog sustava na Linuxu ima smisla i vrlo je jednostavno za napraviti. Kao što smo već nekoliko puta napomenuli, postoje određeni softverski paketi koji rade samo na Windowsima pa je sasvim logično da imate Windowse u virtualnoj mašini, ukoliko vam je Linux primarni OS. Naravno da to nije jedini razlog, no sigurno je najčešći. Postoje i mnogi korisnici koji zbog svoji sustanara ili obitelji imaju instalirane Windowse, dok oni koriste Linux na računalu. U svakom slučaju, ako imate potrebu za više različitih operativnih sustava na jednom računalu, ovo je najbolji način korištenja.

Spomenuli smo i dual boot. Dual boot ima svojih prednosti i mana, tako da biste sami trebali vidjeti što vam je bolje. Da li želite kod svake promijene OS-a resetirati računalo i odabrati OS koji želite koristiti ili ga želite pokrenuti samo na jedan klik unutar virtualne mašine? To su one sitne razlike, a puno je i onih drugih koje ne vidite na prvi pogled. To su performanse virtualne mašine naspram OS-a instaliranog na „normalan“ način, dijeljenje podataka između operativnih sustava i slično.

U svakom slučaju, i jedan i drugi način imaju svojih prednosti i mana. Mi smo duže vrijeme koristili Linux kao primarni OS, a Windowse u virtualnoj mašini i svidio nam se taj „setup“. Možda vama neće, ali svakako probajte i vidite. Ako se planirate povremeno igrati na Windowsima, svakako preporučamo dual boot jer će vam igre bolje raditi. Ili instalirajte WINE i igrajte igre direktno na Linuxu. Kombinacija je jako mnogo, kao i softvera za virtualizaciju. Mnogi korisnici ne znaju što odabrati.

Da li uzeti VirtualBox ili QEMU? Ili je možda bolje uzeti VMWareov Player te ga po potrebi „unaprijediti“ u Workstation? Ponavljamo, ovisi o vašim potrebama i mogućnostima vašeg računala. Virtualiziranje operativnog sustava nije „jeftino“, odnosno troše se određeni računalni resursi. Ići pokretati virtualnun mašinu na računalu koje ima stariji procesor i 1 GB RAM memorije je vrlo „rizično“. U kojem smislu? U tome da ćete vrlo vjerojatno za svaku radnju čekati po 5-10 sekundi i u trenutku korištenja virtualnog OS-a vam neće dobro raditi niti jedan. Niti onaj virtualni, a bome niti onaj primarni. U ovom slučaju je to Linux. Na novijim i hardverskim jačim računalima tih problema ne bi trebalo biti. Ukratko – probajte, vidite što vam najviše odgovara i to koristite.

Piše: B.P.