Silent Hill 2 Remake reizdanje je kultnog klasika, koji je izašao na Playstation 2 konzoli 2001. godine. Nakon dvije godine iščekivanja programerski tim Bloober Team uspio je na tržište izbaciti igru, za koju cijeli internet unisono govori da se radi o pravom remek-djelu, koje je čak uspjelo nadići i original.
No je li to zaista tako? Je li Silent Hill 2 Remake uspio ispuniti očekivanja vojske ljubitelja originala i franšize? Odgovore na ova pitanja otkrit ćemo zajedno u nastavku članka.
Konačno vani!
Silent Hill 2 Remake, igra na kojoj je radio tim programera i programerki iz tvrtke Bloober Team, konačno je vani. Gotovo je nestvarno zamisliti da smo ponovno dobili novu Silent Hill igru. I to reizdanje jedne od najboljih igara, ne samo iz Silent Hill serijala, nego kako je vrijeme pokazalo, jedne od najboljih horor igara koje su imale priliku ugledati svjetlo dana.
Teško je pisati o Silent Hillu. Toliko toga se dogodilo u proteklih desetak godina zbog kojih su mnogi pomalo i zaboravili na magloviti gradić, u kojeg smo tako često ulazili. Jasno je i zašto je to tako bilo: nova Silent Hill igra nije izašla od 2012. godine, a posljednji pokušaj pod nazivom P.T. neslavno je propao. Nakon toga, mnogi su pomislili da je došao kraj slavnom serijalu horor igara i da su nam samo preostale nade u ”indie” programere i njihov smisao za kreativnost. I ako ćemo pogledati istini u oči, možemo zaključiti da su nas neovisni programerski timovi u posljednjih desetak godina uglavnom dobro opskrbljivali horor igrama.
Neke su čak i pokušale kopirati Silent Hill. No uglavnom neuspješno. U svakoj novoj igri, svaki pravi ljubitelj serijala o maglovitom gradiću tražio je nešto što će ga podsjetiti na magloviti gradić. Na Alessu, Claudiju, Mariju, Mary… No svaki pokušaj bio je samo pokušaj.
Sve do 2022. godine i Konamijevog Silent Hill Transmission predstavljanja.
No, došao je i taj dan. Moderno reizdanje drugog nastavka Silent Hilla službeno je izašao u utorak, 8. listopada! Konačno smo dobili novi Silent Hill i vrijeme je za ponovno ulazak u gradić obavijen maglom i da se suočimo sa starim, ali i nekim novim strahovima.
Silent Hill u novome ruhu
Počnimo od onoga za što smatram da je najmanje važno u vezi bilo koje videoigre: grafičkom i zvučnom prezentacijom. Silent Hill 2 Remake, s obzirom na to da je izašao za Playstation 5 i Microsoft Windows, izgleda onako kako bi trebala izgledati svaka AAA igra koja je izašla u 2024. godini, što znači da je igra vizualna poslastica. Iako postoje određene situacije kada igra ”zapne” odnosno kada naglo padne broj sličica u sekundi, na primjer kada je na zaslonu više neprijatelja i igrivi lik i kada više tih neprijatelja izvede napad u isto vrijeme, igra izgleda i ”radi” jako dobro. Ovo zapinjanje će se s vremenom izgladiti zakrpom, u to ne sumnjam. Grad izgleda realističnije i bolje nego bilo koja verzija Silent Hilla koju smo dosad imali prilike vidjeti. To je i logično, budući da se radi o novoj igri.
No ako se sjetimo nekih prošlih igara, kao što su Silent Hill Downpour i Homecoming i ako te igre usporedimo s originalnom ”dvojkom” pogotovo verzijom za PS2, ne mogu se oteti dojmu da je originalni SH2 na bolji način pokazao sve ono što trebamo vidjeti i sakrio sve ono što ne trebamo u vezi titularnog gradića. Bloober Team je, kada se o grafičkim postignućima govori, napravio zaista zadivljujući posao. Od lišća koje pada s drveća, do kapljica kiše, tekstura zidova ispunjenog posterima i naravno magle, igra izgleda jako dobro. Čista petica.
Što se zvučne podloge tiče, zvukovi su podijeljeni na pjesme i na različite šumove, koji se mogu čuti i koji doprinose atmosferi. Pjesme su u redu, iako i dalje smatram da su originalne izvedbe superiornije. Tko zna, možda iz mene progovara samo nostalgija. Šumova baš i nema i to mi je žao. Veći dio igre provest ćete u tišini i ovo je promjena u odnosu na originalni SH2, jer su ondje baš pozadinski šumovi uvelike doprinijeli horor atmosferi.
Stari-novi likovi, ne uspijevaju predočiti onaj osjećaj
Ne može se reći da Bloober Team nije uložio veliki trud u ovu igru. Jest i to je nešto što je jako primjetno. Jedan od razloga zbog čega je Silent Hill 2 iz 2001. godine bio toliko upečatljiv i kao igra i kao medij jest način na koji je igra predočila i pripovijedala ono što želi reći svojim igračima, a tu veliku igru igraju i likovi u igri.
Svaki lik izgledao je na određen način, zbog opet točno određenih razloga. No svaki lik imao je nešto zajedničko sa onime što je igra željela reći kroz zvučnu i grafičku prezentaciju, a to su različiti osjećaji, koje je svaki od likova osjećao i koji, kada se stave u jednu čašu, prezentiraju sveopći osjećaj kojeg Silent Hill 2 kao igra želi nama predočiti i koju će svatko od nas morati popiti.
Silent Hill 2 Remake je odabrao drugačiji smjer. Je li to zbog toga što se radi o reizdanju i što Bloober Team nije želio u cijelosti samo kopirati ono što je original postigao prije dvadeset i tri godine, je li to zbog toga što je programerski tim želio na svoj način pokazati kako oni doživljavaju igru ili se radi o nečem trećem, nije nam poznato.
No, likovi, osim što izgledaju drugačije, jednostavno ne ostavljaju one dojmove koje su ostavljali i koje i danas ostavljaju likovi iz originalne igre. Ne radi se samo o redizajnu likova, što je nešto o čemu se isto tako može puno toga reći. Jednostavno, izostao je onaj psihološki aspekt po kojem je original bio poznat, a koji je najviše proizlazio iz likova. Ne govorim samo o Jamesu, nego i o ostalim likovima. Smatram da je ovdje Bloober Team propustio jako puno toga.
Lijevo: Maria, misteriozni lik iz igre, koji je do samoga kraja ostao nejasan i koji se sukladno s time i ponašao kroz cijelu igru.
Desno: Maria iz SH2 Remake. Primijetite drugačiji odnos svjetlosti i sjene. Maria iz originalne igre gotovo da izgleda kao duh ili kao da je igrač promatra u nekakvom snu.
Nikad manje metaka, a nikad više akcije
Silent Hill kao serijal nikada nije bio poznat po akcijskim segmentima. To je nešto što je više bio teritorij Resident Evila, pogotovo nakon 4. nastavka. S druge strane, Silent Hill, a pogotovo drugi nastavak, želio je staviti naglasak na izbjegavanju neprijatelja, na priču, atmosferu. Silent Hill 2 Remake se u isto vrijeme trudi biti i horor igra, što uglavnom postiže kroz različite načine, no htio-ne htio igra je i znatno više akcijski orijentirana u odnosu na originalnu igru iz 2001. godine.
Razlog za to su i promijenjene ili modernizirane kontrole i kamera. Umjesto kombinacije statičnih i dinamičnih kutova kamere, sada imamo klasično modernu kameru, koja gleda iza ramena igrivog lika. Iako ovo pruža određene prednosti, budući da sad možemo detaljnije promatrati okoliš, ”over-the-shoulder” kamera namjerno ili ne, dovodi i do toga da igra više izgleda kao Resident Evil 2 Remake, a ne kao Silent Hill.
Ovo je u nekim situacijama i dobro, pogotovo kada pretražujemo napuštene stanove i kada iza ugla ispred nas skoči neprijatelj koji umjesto ruku i nogu ima četiri noge. No s promjenom kamere promijenilo se i ponašanje neprijatelja, koji su sada znatno agresivniji, mogu izbjegavati vaše udarce, raditi napade i protunapade, što nesumnjivo dovodi do povećavanja stupnja akcijskog segmenta.
Jedno od obilježja horor igara jest neadekvatna količina streljiva i predmeta za liječenje i to je nešto što ćete svakako osjetiti u ovoj igri. Prečesto ćete pronaći kutiju metaka u kojoj se nalaze samo tri ili četiri metka, umjesto deset kako smo naviknuli ranije, što isto tako stavlja veliki naglasak na racionalizaciju potrošnje streljiva i na onaj stari način razmišljanja: ”hoću li srediti ovu dvojicu ili ću ih zaobići i sačuvati streljivo”?
No opet, prečesto ćete biti u situacijama kada ćete biti prisiljeni srediti ”tu dvojicu” ili dvoje ili dvije ili koliko već neprijatelja bude ispred vas, no za to nećete imati dovoljno streljiva, što znači da ćete se (pre)često morati oslanjati na vaša vjerna hladna oružja.
Borba u igri djeluje nezgrapno, što je pozitivno. S druge strane, neprijatelji su često previše agresivni. Dodajmo tu i činjenicu da se ”novi” James kreće više kao Alex iz Homecominga nego ”stari” James i dobili smo igru koja je daleko više akcijski orijentirana nego što bi to smjela i trebala biti.
Silent Hill 2 Remake je sve u svemu, jedna jako dobra horor igra
Kada se sve zbroji i oduzme, može se zaključiti jedno: Silent Hill 2 Remake je jedna jako dobra horor igra. Bloober Team ovom igrom uvelike je opravdao povjerenje koje su mu ukazali šefovi iz Konamija.
Silent Hill 2 Remake na uglavnom jako dobar način prikazao je jednu od najboljih horor igara u novome ruhu. Je li sve savršeno i idealno? Nije. No, niti jedna igra nije savršena. To nije bio ni originalni Silent Hill 2, iako zbog nostalgije i pristranosti mnogi rado ”zatvaraju jedno oko” na neke od minusa te igre.
No sve u svemu, dobili smo jednu jako dobru horor igru, koja će igrače držati dugo vremena prikovane ispred zaslona računala ili monitora. Dodatne stvari koje se mogu otključati, kao i dodatna dva završetka samo su šlag na jednoj sve u svemu, ukusnoj torti, na koju smo čekali dugo, možda čak i predugo. No, dočekali smo je. I zato uživajmo u njoj. Jer tko zna kada ćemo ponovno dobiti priliku ući u taj tajnoviti gradić, obavijen maglom…
Plusevi igre:
- Novi Silent Hill!
- Mogućnosti istraživanja
- Odličan naglasak na preživljavanju
- Atmosfera
Minusi igre:
- Igra je u nekim situacijama previše orijentirana na borbu
- Likovi previše odstupaju od onih iz originala
- Ponekad preveliki naglasak na borbi
Konačna ocjena: 8/10
Usprkos određenim nedostacima i promjenama koje su više oduzele nego što su dodale, Silent Hill 2 Remake je jako dobra horor igra, koja na uglavnom solidan način prikazuje čari originala, uz dodavanje vlastite čarolije.
Ivan Hečimović
