Teško je započeti ovaj članak. Jer iskreno ne znam odakle početi. Ne zato što mi nedostaje ideja, nego zato što sam se izgubio u magli i očaju. Osjećam se kao Harry Mason daleke 1999. godine kada je prvi puta kročio ulicama Silent Hilla, ali bez karte. Ne znajući kamo treba ići nakon što je izašao iz svog razbijenog automobila i nakon što se probudio iz nesvijesti, jedino što mu je preostalo jest, ići naprijed. U nepoznato. Čak i kada je to nepoznato zapravo poznato, ali ne na dobar način.
Silent Hill: Ascension je trebalo biti nešto drugačije. Nešto revolucionarno. Nešto što dosad nismo vidjeli u svijetu Silent Hill igara. I jest. No ne na dobar način. Jesmo li spremni za još jedan ulazak u magloviti gradić, nakon dugog iščekivanja?
Sve je počelo davne 1999….
Ako želite osmisliti vrlo dobar proizvod treba vam puno truda i učenja na greškama sebe i drugih, no ako želite proizvesti ili osmisliti remek-djelo potreban vam je i dašak genijalnosti. Isto se dogodilo i s prvim Silent Hillom, daleke 1999. godine. Sjećam se kao da je bilo jučer kada me je prijatelj upitao: ”želiš igrati Silent Hill”? Nisam imao pojma o čemu se radilo. Dotad sam što se survival-horor žanra bio upoznat s klasikom i idejnim tvorcem, djetetom Capcoma, Resident Evilom.
Silent Hill je od prve sekunde pokazao da se radi o drugačijoj igri u odnosu na Resident Evil. Od prvog trenutka ulaska u magloviti gradić postalo je jasno da je Team Silent, tim programera koji se sastojao od programera koji se nisu uspjeli uklopiti niti u jedan drugi programerski tim unutar tvrtke Konami, osmislio remek-djelo. Remek-djelo koje je i danas među igračima, kako starima tako i novima, poznato kao jedna od najboljih horor igara koje su ikada osmišljene. 1999. godina postala je godina kada je kreiran prvi nastavak franšize koja će u nekoliko nadolazećih godina nastaviti impresionirati, zbunjivati (ali na pozitivan način) i naravno plašiti mnoge ljubitelje horor igara, prvo na prvom Playstationu, a kasnije na PS2 i na računalu.
Jedanaest godina tišine
Posljednji puta kada smo imali prilike zaigrati neki Silent Hill bilo je sada već pomalo i davne 2012. godine. Radilo se o Silent Hill: Downpour igri, koju je osmislila tvrtka Vatra Games. Igra kao takva nije dobro prihvaćena od strane ljubitelja franšize, što je dovelo do takoreći gotovo pa i gašenja franšize. Konami je nakon 2014. i onog P.T. pokušaja svima nama dao do znanja da je gotovo sa Silent Hillom i da možemo zaboraviti na nove Silent Hill igre. Tako smo i vjerovali, da je s jednom od najboljih horor franšiza gotovo.
Do listopada prošle godine i takozvanog ”Silent Hill Transmisson” virtualnog događaja, kojeg je organizirao Konami i na kojem je predstavio svoje nadolazeće projekte. Jedan od tih projekata bio je i Silent Hill: Ascension. No, ljubitelji su se najviše nadali reizdanju drugog nastavka franšize, odnosno Silent Hill 2 Remake igri. Jer od virtualnog događaja od listopada 2022. pa sve do danas nismo dobili nikakve nove vijesti o toj nadolazećoj igri. Ono što smo umjesto toga dobili bio je Silent Hill: Ascension. No bolje da nismo…
Umjesto igre dobili smo…. Interaktivnu seriju?
Ascension je vrsta ”igre” koja po mnogočemu podsjeća na The Walking Dead igru. Vi kao igrač, koji igru igra putem internetskog preglednika, tijekom igranja donosite različite odluke. Znači ne radi se o klasičnoj igri u kojoj bi igrač kontrolirao lika uz pomoć kontrolera ili miša i tipkovnice. Igra se zapravo sama odvija ispred vaših očiju. Od vas se samo očekuje da povremeno unesete neki unos, odnosno odabir nekog od ponuđenih izbora. Razočarani? Znam da sam ja bio poprilično razočaran.
Možda spadam u staromodne igrače i možda je ovo novo doba u svijetu gaminga, ako jest jao si ga nama, ali jednostavno ovakve igre u kojima igrač zapravo ne sudjeluje u igri, nego se igra sama odvija, dok se od igrača očekuje povremen unos. Jednostavno nisu za mene. Isto je bilo sa The Walking Dead, isto je i sa Silent Hillom Ascension. Samo što je Ascension lošiji od The Waling Dead-a i od mnogih drugih ”telltale” igara koje danas postoje na tržištu. No o tome nešto više malo kasnije.
Što je ono što Ascension nudi a što bi moglo eventualno privući prosječnog ljubitelja SH franšize, pogotovo ako se radi o prva tri nastavka (ili četiri ako ćemo biti velikodušni)? Kao prvo, smatram da će mnoge ljubitelje odbiti činjenica da je Ascension interaktivna serija, a ne igra. Serija tako i počinje. Imamo na raspolaganju nekoliko likova u vezi kojih se Genvid Studios trudio ne bi li od njih napravio što je moguće više misteriozne likove koji bi trebali zaintrigirati igrače ili gledatelje, no kako ”igra” napreduje (a danas je već 10. dan, odnosno na redu je bila deseta epizoda), sve je jasnije kako su i ti likovi ne ispolirani i kako je cjelokupno iskustvo nekako bezokusno. Više je razloga i uzroka zašto je to tako.
Dvije obitelji koje muči zajednički misterij
Ne želim kvariti priču, barem ono što je od priče dosad otkriveno, a to nije puno. Dovoljno je za reći da se početne premise Silent Hill Ascensiona zasnivaju na događajima koji se odnose na dvije obitelji. Prožete različitim misterijima i misterioznim događajima, kojih je sve više kako ”igra” napreduje, odnosno kako epizode idu prema naprijed, članovi te dvije obitelji odluče učiniti nešto kako bi riješile drevne tajne u koje su uključeni pojedini članovi i prije nego što se uspiju snaći, nađu se u Silent Hillu.
Neki će pomisliti, pa sve je tu. Čudovišta, magla, misteriozna priča, čak se i igra zove Silent Hill. Što ima veze ako igra nije igra i ako se zapravo radi o interaktivnoj seriji, koja je dostupna na internetskim preglednicima i na mobilnim platformama? Nije dovoljno u igru staviti čudovišta, maglu, nekakvu misterioznu priču, naslov ”Silent Hill” i reći, to je to evo vam novog Silent Hilla. To jednostavno nije dovoljno. To su pokušavali Climax Studios i Vatra Games, pa smo dobili ono što smo dobili sa Homecomingom i Downpourom. U redu, neki će reći da su te igre dobre.
Ali jesu li to dobre Silent Hill igre? Ako ćemo gledati formulu koju su uspostavile prve tri igre, možemo lako zaključiti da nisu. Potrebno je puno više toga kako bi neka igra bila Silent Hill. To je i jedan od razloga zašto ja osobno Ascension ne bih nazivao pravom Silent Hill igrom. Jer fali ono ”nešto”. Za pravu Silent Hill igru potrebno je postići ono nešto, što su dosad postigli samo dečki i cure iz Team Silent. Nakon toga dobivali smo sve i svašta. Isto vrijedi ovdje. Bez obzira na dvije obitelji, njihove članove, čudovišta, za koja moram priznati da izgledaju OK, jer budimo realni, svaka čudovišta u Silent Hill igri izgledaju barem OK, jednostavno nije bilo puno toga zbog čega bih želio nastaviti sudjelovati u novim nastavcima ove ”igre”. Čak i usprkos tomu što svaki nastavak traje samo 9 minuta. Da, dobro ste pročitali. Devet minuta, svakoga dana, idućih 6 mjeseci. Prema riječima Genvid-a.
Besplatna igra koja to ipak nije
Silent Hill: Ascension reklamiran je kao besplatna igra u kojoj će igrači moći sudjelovati u igri na vrlo interaktivan način i da za to neće trebati potrošiti niti eura ili niti dolara. No je li to zaista tako?
Danas ništa nije besplatno, a ako vam neki programerski tim reklamira neku igru kao besplatnu i ako se još radi o igri koju izdaje renomirana i velika tvrtka, to vam odmah treba biti sumnjivo. Sumnjivo u smislu nečega što je u posljednjih 6-7 godina postalo jako popularno, a što se zove: mikro-transakcije.
Ascension je igra u kojoj vi kao ”igrač” sudjelujete kroz donošenje različitih odluka, kako u igri tako i nakon igre, odnosno u onom međuvremenu između izlaska novih nastavaka serije-igre. Kao prvo, morat ćete uložiti minimalno 20 dolara za kupovinu osnovnog paketa. Tek nakon što ste uložili tih 20 USD moći ćete koristiti sve mogućnosti igre. Što se mogućnosti tiče, radi se o raznoraznim mini-igrama, takozvanim zagonetkama i sličnim stvarima. Rješavanjem ovoga dobivate takozvane ”Influence Points” ili bodove utjecaja, koje onda trošite na različite izbore između epizoda. Ali i to ne funkcionira kako treba, odnosno postoje različite greške koje ”igrača” onemogućuju u pravilnom trošenju svojih IP-ova. Da stvar bude bolja, velik broj korisnika prijavio je različite probleme koji su nastali prilikom pokušaja kupovine paketa kojima se otključavaju dodatni IP bodovi. Sve u svemu, Ascension je kaos, a ne igra i to takav kaos da čak i glavni odgovorni iz Genvid-a tvrdi kako izjava da je SH: Ascension loša igra nije ”prikladna” kritika. Sjajno. Je li to ono što smo željeli od Konamija nakon 11 godina čekanja? Teško.
Silent Hill Ascension jasan je pokazatelj kako ne napraviti igru
Što imamo dosad? Imamo igru koja to nije. Imamo igru koja od igrača traži ulaganje stvarnog novca u bodove utjecaja, jer navodno odluke igrača utječu na to kako će priča napredovati u igri, odnosno koji će scenarij priče biti istinit. Imamo sustav mikro-transakcija koji je prvenstveno orijentiran na to da od korisnika izvuče što je moguće više novca za takoreći nevažne stvari. Jer što ako ste vi uložili na primjer 50 dolara u vaš izbor i netko dođe i uloži 70 dolara u svoj izbor?
Vaš izbor više neće vrijediti, osim ako ne uložite još novca, odnosno ako ne dođe do toga da vaš izbor zbog ulaganja bodova utjecaja (koje dobivate s pravim novcem) drugih igrača prevlada. Nažalost taj sustav baš ne funkcionira. Mnogi korisnici su prijavljivali slučajeve kada bi kupili svoje bodove utjecaja, odnosno igra bi im uzela novac s računa, no ne bi im računala te bodove unutar igre. Da stvar bude još bolja, mnogi od igrača koji su tražili povrat novca još uvijek nisu dobili novac. I uz sve to imamo izjavu šefa Genvid-a koji se pravi kao da je sve u redu i kao da sve radi kako treba.
Silent Hill: Ascension jasan je pokazatelj kako ne napraviti igru. Osim što ovo nije igra, puno toga što bi trebalo funkcionirati, ne funkcionira nikako. To je naravno dovelo do bijesa igrača, koji su zasuli korisnički kanal Genvid-a na Twitteru ili na X-teru različitim uvredljivim porukama. Što je sasvim razumljivo. Jer ovo nije igra. Ovo je katastrofa od igre.
Silent Hill: Ascension je nešto što nitko nije trebao ni želio
Zamislite razočaranje na licima ljubitelja Silent Hill franšize. Čekate godinama na igru, nadate se da bi Konami mogao dobro obaviti posao s odabirom programerskih tvrtki za svoje nove igre. Čekate. I onda dobijete ovo. Igru koja to nije, igru koju nitko nije želio.
U godini kada smo mogli uživati i kada i dalje uživamo u odličnim igrama kao što su Resident Evil 4 Remake, Dead Space 1 Remake i Alan Wake 2, Konami odluči na tržište izbaciti ovo. Umjesto igraćeg iskustva dobili smo seriju u kojoj bismo mi kao igrači trebali jednostavnim klikovima na zaslonima svojim pametnih telefona ili klikovima mišem na internetskim preglednicima ”igrati” igru. Čak i kada to želimo, čak i kada kažemo ”u redu, dobro, idemo vidjeti što Ascension nudi”, ne možemo. Jer ”igra” je prepuna različitih vrsta grešaka. Naravno tu je i nezaobilazni element kupovine bodova utjecaja. Genvid od igrača očekuje da će kupovati bodove utjecaja sve dok ova ”igra-serija” izlazi, odnosno dokle god za nju izlaze epizode.
Malo je reći da sam razočaran. Znam da mnogi ljubitelji franšize dijele moje mišljenje. Dokle će se prikazivati epizode Silent Hilla Ascension, ovisi o puno toga. Iskreno, nadam se da će se serija uskoro prestati prikazivati i da će Konami naučiti neke važne lekcije iz svega ovoga. I da ćemo konačno dobiti neke vijesti o Silent Hillu 2 Remake. A dotad…. Jedino što nam preostaje jest uživati u prva četiri nastavka. I nadati se da ćemo možda opet jednom zaista ući u taj magloviti gradić…
- Naziv igre: Silent Hill: Ascension
- Platforma: Android, internetski preglednici, PS5
- Žanr: ”telltale” interaktivna horor serija
- Razvojni programeri: Behaviour Interactive, Bad Robot Productions, dj2 Entertainment
- Izdavači: Konami, Genvid Entertainment LLC
Piše: Ivan Hečimović
