Ako ste imali prilike biti u nekom nadzornom centru za praćenje kamera po gradu, vjerovatno bi vam brzo dosadilo gledati slike koje se prenos u živo. Deseci monitora prikazuju uglavnom svakodnevne aktivnosti, poput ljudi koji voze bicikle u parku, čekaju autobuse, ulaze i izlaze iz dućana, telefoniraju na mobitelu, šalju poruke, razgovaraju s prijateljima i sve uobičajeno što možemo i sami vidjeti u bilo koje djelu urbane sredine.

Tako je bilo gdje u svijetu. Trend postavljanja kamera u urbanim sredinama, nezaustavljivo raste, i čini se da je sve manje dijelova grada gdje možete zadržati svoju intimnost. Nadzorne kamere se postavljaju iz dana u dan i nisu više privilegija nekih “posebnih” lokacija, poput banaka, javnih institucija i vladinih ureda.

Međutim postavlja se pitanje je li ovoliki broj nadzornih kamera ugrožava moj integritet i osobnost u bilo kojem pogledu? Mnogi će na ovo pitanje odgovoriti potvrdno. I to nije nimalo iznenađujuće, s obzirom kako se riječ nadzor ne veže uz pozitivne slike u ljudskom mozgu.

Nema nimalo sumnje da uvođenje nadzornih kamera ima pozitivne učinke u odnosu na ulični kriminal. Jer često puta te nadzorne kamere nude “prvi pogled na otkrivanje osumnjičene osobe… što može pomoći u policijskim istragama te ih usmjeriti u pravom smjeru”.

Međutim, za većinu ljudi, nadzor ne znači i povećanu sigurnost, nego gubitak privatnosti i kršenje građanskih sloboda. Proizvodnja CCTV kamera i tehnologija prepoznavanja lica je u procvatu, te raste iz dana u dan. Tako na primjer BBC prenosi informacije da samo u Velikoj Britaniji na svakih 11 osoba, dolazi po jedna CCTV kamera.

Sve zemlje s najmanje 250.000 stanovnika koriste neki oblik AI nadzornih sustava za nadgledanje svojih građana, kaže Steven Feldstein iz američkog istraživačkog centra Carnegie. A na tom tržištu dominira Kina, koja čini 45% globalnog prihoda u tom sektoru. Većin nas nikad nije čula za Kineske tvrtke poput Hikvision, Megvii ili Dahua, ali budite sigurni da su njihovi proizvodi, vrlo vjerojatno, instalirani u vašoj blizini.

Jedno mjesto koje nudi zanimljiv uvid u to kako je Kina brzo postala nadzorna supersila je Ekvador. Južnoamerička država kupila je od Kine cijeli nacionalni sustav video nadzora, uključujući 4 300 kamera. “Naravno, zemlja poput Ekvadora ne bi nužno imala novac za plaćanje takvog sustava”, kaže novinarka Melissa Chan, koja se specijalizirala za izvještavanje o međunarodnom utjecaju Kine.

“Kinezi su Ekvadoru ponudili suradnju s kineskom bankom, koja je sprema dati im zajam. To im je uvelike pomoglo da probiju put. Koliko sam upoznata, Ekvador je Kinezima obećao naftu, kao polog za sve kredite, u slučaju da ih ne budu u mogućnosti vratiti.” Kaže kako je u cijelu priču bio uključen i kineski vojni ataše u Quitu. Jedan od načina gledanja na to nije samo fokusiranje na tehnologiju nadzora, nego i na “izvoz autoritarnosti”, kaže ona, dodajući da “neki tvrde kako su Kinezi daleko manje diskriminirajući u odnosu na ostale s kojima su vlade voljne raditi”.

Jasno je da je Kina ovu industriju zaista učinila jednim od svojih strateških prioriteta, a država je mogla stajati iza njezinog razvoja i promocije. U Carnegieju, Steven Feldstein vjeruje da postoji nekoliko razloga zbog kojih su AI i nadzor toliko važni za Peking. Neki su povezani s “duboko ukorijenjenom nesigurnošću” oko dugovječnosti i održivosti Komunističke partije Kine.

“Jedan od načina da se pokuša osigurati nastavak političkog opstanka jest traženje tehnologije za provođenje represivne politike i suzbijanje stanovništva da izrazi stvari koje bi izazivale kinesku državu”, kaže on.

Ipak, u širem kontekstu, Peking i mnoge druge zemlje vjeruju da će AI biti ključ vojne superiornosti, rekao je. Za Kinu je “ulaganje u AI način da se osigura i održi njegova dominacija i moć u budućnosti”. Bilo kako bilo odgovor na pitanje o zabrinutosti sve većeg broja nadzornih kamera u našem susjedstvu i nije baš tako jednostavan. Naravno kamere imaju i humanu upotrebu, ali mogu postati i oruđem nadzora i na neki način oduzimanja osnovnih ljudskih prava. Sve je stvar tko će ih korisititi i u kakve svrhe.

Piše: A.M.

1 komentar

  1. @Edin a jeste naivni. Oduvijek je želja vladara bila da sve ima pod kontrolom, da ima moć. Moć kvari, a apsolutna moć (apsolutan nadzor) apsolutno kvari.
    Da je Staljin imao ovaj sustav gdje bi mu bio kraj.
    Malo generaliziram ali tako je.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here