Tcc+ je nova čestica čije je otkriće napravljeno zahvaljujući naporima fizičara u CERN-u koristeći takozvani LHCb (ljepota velikog hadronskog sudarača). Riječ je o tetrakvarku, što znači da se sastoji od dva kvarka i dva antikvarka.

Svatko tko prati ovu temu zna da otkrivanje više subatomskih čestica nije rijetkost. U ovom slučaju, međutim, stvar je zanimljiva jer se Tcc+ odlikuje najdužim vremenom raspadanja među svim dosad otkrivenim česticama. U praksi to znači da su fizičari sve bliže dobivanju stabilnih čestica egzotične tvari.

Šarm i antikvarkovi funkcioniraju na sličan način kao pozitivni i negativni električni naboji. Tetrakvarkovi se raspadaju na dva mezona čija je ukupna masa manja od tetrakvarkova od kojih su nastali. Gdje nestaje ostatak ove mase? Oslobađa se u obliku energije. Tcc+ je u ovom slučaju jedinstven po tome što je gubitak njegove mase vrlo mali – posebno u usporedbi s drugim tetrakvarkovima. Znanstvenici procjenjuju da samo 273 keV energije “nestaje”, dok se za ostale subatomske čestice ovaj parametar mjeri u desecima ili stotinama milijuna elektron volti.

Šarm kvarkovi imaju mase stotine puta veće od kvarkova gore i dolje. Tcc+, s druge strane, jedan je od prvih dokaza koji potvrđuju da bi tetrakvark napravljen od dva dolje kvarka i gore i dolje antikvarka imao negativnu energiju nuklearnog raspada. To bi značilo povećanje njegove stabilnosti.

Tcc+ važan je korak u tom smjeru, ali to nije jedini razlog što je potaknuo interes istraživača. Tcc+ mezoni relativno su laki za proučavanje, zahvaljujući čemu znanstvenici mogu provesti precizna mjerenja. To olakšava provjeru učinkovitosti teorijskih modela na subatomskoj razini. Više o tome pročitajte ovdje.

Piše: Marijan Živković

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here