Clickbait je intencija autora da za svoj članak pomoću senzacionalističkog naslova navuče što više čitatelja. Clickbait naslovi zapravo psihološki djeluju na čitatelje aludirajući na njihovu znatiželju u svrhu što veće čitanosti članka. Primjeri clickbait naslova su: „Nećete vjerovati ovome“ ili „Ono što se dogodilo sljedeće će vas šokirati“ ili “ovo morate svakako vidjeti” ili drugim senzacionalističkim tvrdnjama koje očajnički pokušavaju zadobiti vaše zanimanje kako biste kliknuli na njih. Zapravo riječ u naslovu “šokantno” ili “nećete vjerovati” su najčešći primjeri clickbait-a.
Strani portali koji koriste ovu strategiju su izgradili svoja carstva kao npr. Distactify, Buzzfeed i ViralNova. (ClickHole je zabavan primjer jer ismijava „clickbait“ toliko uspješno da njegovi naslovi i dalje uspijevaju kao „clickbait“.) Mnogo primjera imamo i na našim vodećim portalima jer ova formula i dalje djeluje i privlači mnogo navučenih čitatelja koji se zbog svoje znatiželje, na kraju osjećaju prevareni za informaciju koju nisu niti dobili. Tako da često istresu svoju ljutnju u komentarima ili jednostavno promjene portal.
Da nisu samo portali krivi za sve, činjenica je da ćete često pronaći ovakve naslove i na društvenim mrežama poput facebook-a, koji je nedavno objavio i rat clickbait-ovima. Prošli mjesec facebook je objavio nadogradnju svojih algoritama za news feedove, čime će značajno smanjiti pojavljivanje clickbait naslova. Mislim da taj algoritam i nije tako kompliciran, dovoljno je bilo ubaciti kod za izbacivanje naslova sa rječi šokantno i ovo morate vidjeti. Naravno facebook nije jedina društvena mreža gdje se clickbait prakticira, time su zaražene gotovo sve mreže koje imaju veliki broj posjetitelja.
Zašto to izdavači čine?
Pa jednostavno zbog veće zarade. Više posjetitelja, više oglasa, više klikova na oglase, bolje pozicije na tržištu oglasa. Mnogi izdavači koriste „clickbait“ da promoviraju članke, jer na kraju, ipak ćete kliknuti na njih. Naš najposjećeniji portal index nije slučajno najposjećeniji. Ovakva strategija se već godinama koristi a u sprezi sa zgodnim pjevačicama, političarima i sportašima rezultat je zagarantiran.
Bilo tko, tko pokušava podijeliti informacije putem interneta prepušten je na milost i nemilost Facebooku i Googleu koji pomažu svojim korisnicima da otkriju sadržaj koji ih zanima. Izdavači su pred stalnim izazovima algoritama tražilica koje se neprestano mijenjaju, i presuđuju koji članci su kvalitetniji a koji spam. Moglo bi se i sa clickbait-om desiti da završi u spam-u, no senzacionalistički naslovi koji privlače pažnju nikad neće nestati.
Za izdavače, je podignuta visoko ljestvica kada se radi o izdavanju kvalitetnog sadržaja i dobrog promoviranja, te držanje određenog „brenda“ stranice što je još važnije. Treba imati stranicu koju se lako može pronaći na društvenim mrežama, koja se brzo učitava, koja ima privlačne fotografije i vide-e, na kojoj se lako snalazite, koja vas nauči nešto novo, zabavi, nasmije, koja vas ne zamara pop-up reklamama i koja ne „ruši“ vaš mobitel. Sve to izvesti i nije baš jednostavno, zato postoji niz kompromisa za billo koga tko želi zaraditi od sadržaja u nesavršenom svijetu izdavanja na internetu.
Tko odlučuje što je i nije clickbait?
Iako ima nekih očiglednih primjera sa užasnim naslovima koji spadaju u gore od najgoreg, također postoji i ne tako sigurno područje clickbait naslova, te nekad vodi i do užarenih rasprava o tome je li neki članak „clickbait“ ili ne.
Poznati komentator iz svijeta tehnologije, Nellie Bowles je rekla da će izvršni upravitelji i ulagači osuditi bilo kakve članke koji ih predstavljaju u lošem svjetlu tj. kao „clickbait“. Dok sa druge strane postoje oprečna mišljenja nekih poznatih urednika portala koji i dan danas tvrde da je „clickbait“ samo druga riječ za „pisanje priča koje ljudi žele čitati.“
Zapanjuje i izjava glavnog urednika BuzzFeed-a Bena Smitha da njegova stranica „ne koristi clickbait“, dok je vjerojatno postavila rekord u industriji po izazvanim sumnjama u istinitosti napisanih izjava. No prema njegovom viđenju, bez obzira koliko je naslov apsurdan ili formuliran za iznuđivanje klikova, članak koji stoji iza njega će vam dati sve što je obećano naslovom.
Za Smitha, ključna razlika leži u prijevari. S pravim „clickbaitom“, naslov može obećati da je Paris Hilton u toplesu, ili najnoviji čudotovrni napitak koji će vam pomoći da izgubite kilograme, a zatim u članku ne pronađete ono što je obećano. S druge strane, možda ne volite priznati da ste kliknuli na naslov o Kim Kardashian ili slatkom mopsu, no ako kliknete, nećete se baš moći žaliti da niste dobili tračerski članak ili galeriju nevjerojatno slatkih slika sa psima.
Zašto je „clickbait“ loš?
Loš je za obje strane. Nitko nevoli biti prevaren pa makar i sa jednim kratkim člankom koji ništa ne košta, ali vam je oduzeo pola minute života, jer niste dobili ono što ste očekivali.
No „clickbait“ je također jedan od najlakših načina da izdavači izgube svoju vjerodostojnost i vjernost čitatelja tokom vremena. Možda u početku kliknete, no ako ste pametan čitatelj, postat ćete sumnjičaviji, te ćete vjerojatno podijeliti priču koja vas je razočarala i sa drugima, što je dodatni minus za izdavača.
Za izdavače: Ne možete samo koristiti naslove kao sredstvo koje opravdava cilj, te pretjerano korištenje strategije „clickbaita“ podrazumijeva da ne razumijete vlastitu publiku. Glupo je tretirati vašu publiku po kalupu koji bi trebao odgovarati svima. Tretirajte svoju publiku kao da je pametna, te zapamtite kompleksnost modernih medija te koliko je teško izgraditi povjerenje publike.
Ako ste čitatelj, zapamtite da bi vas vaše najdraže stranice trebale tretirati kao da ste u dugotrajnoj vezi. Trebali bi ulagati u vas, s točnim i zanimljivim naslovima koji vode do kvalitetnog novinarstva, dobrog korištenja medija te prijateljskog iskustva posjetitelja, umjesto da vas pokušavaju prevariti za jedan škrti klik (internetski ekvivalent vezi za jednu noć). Kao i s bilo kojom vezom, ne biste se trebali zadovoljiti sa prevarantima zar ne?
Piše: M.H.
