Što će nam donijeti aplikacije za koronavirus? Hoćemo li biti primorani instalirati aplikacije za koronavirus i kako će takve aplikacije funkcionirati? Trebamo li se bojati zloupotreba i narušavaju li takve aplikacije našu privatnost?

Svijet polako ulazi u drugu fazu borbe protiv koronavirusa. Nakon što smo protekle tjedne proveli zatvoreni u svojim domovima, sada smo dobili slobodu da se ponovno krećemo i izvan svojih domova. Iako mjere zabrana popuštaju – stručnjaci nagovještavaju kako svijet u skorašnjoj budućnosti neće biti isti kao prije pojave virusa.

Jedna od stvari koja bi se mogla promijeniti jest uvođenje kontrole kretanja. Naime, stručnjaci diljem svijeta rade na razvoju aplikacija koje će funkcionirati na uzajamnoj razmjeni podataka – a korisnike će obavještavati kada netko od bliskih kontakta oboli od korona virusa.

Iako nas Google i ostale kompanije putem pametnih telefona redovito prate (uz našu privolu), činjenica je da pojam praćenje pojavom takvih aplikacija dobiva jedno novo značenje. Ne samo da će aplikacija znati gdje ste bili, već će znati s kime ste se družili, koliko ste dugo razgovarali, itd. Ipak, razvijatelji aplikacija kažu da će sve biti anonimno – a hoće li zaista, saznat ćemo u narednim mjesecima.

 

Bluetooth razmjena kao temelj aplikacije

Aplikacije za koronavirus trebale bi funkcionirati na temelju bluetooth veze. Konkretno, kada se korisnik A približi korisniku B – tada pametni telefoni putem bluetootha automatski razmjenjuju šifrirane ključeve čime se jednoznačno može ustanoviti tko se s kime družio. Odnosno, može se znati koji se telefon družio s kojim telefonom (ne mora nužno jedan korisnik uvijek imati isti telefon).

S obzirom na to da je za zarazu koronavirusom prema nekim navodima potrebno oko 15 minuta bliskog kontakta – telefon bi trebao obrađivati te podatke kako bi znao je li postojala mogućnost zaraze. No, ti podaci bi u končanici trebali ostati na pametnom telefonu pojedinca – i ne bi se trebali širiti dalje do drugih osoba (ili servera).

Kada korisnik A sazna da je obolio od koronavirusa – može to objaviti unutar aplikacije (uz dozvolu doktora). Nakon toga, svi kontakti korisnika A na svoje pametne telefone dobivaju poruku da se osoba bliska njima zarazila koronavirusom – i da bi bilo dobro da i oni provjere imaju li simptome.

Kako-sakriti-datoteke-slike-i-aplikacije-na-vašem-mobitelu

 

Anonimnost kao važna karika

Činjenica je da opisani sustav pruža mnogo mogućnosti kontrole građana – što je vrlo opasna situacija u očima mnogih. Naime, aktivacijom takve aplikacije – ta bi aplikacija potencijalno mogla znati sve o vama, vašim kretanjima, vašim druženjima, vašim kontaktima, itd. Ipak, razvijatelji aplikacija kažu da neće biti tako.

Svjesni želje građana za privatnosti – razvijatelji aplikacija kažu kako će sve biti anonimno te kako se neće sakupljati nepotrebni podaci. Primjerice, aplikacija bi bilježila samo s kojim ste telefonom bili u kontaktu – ali se ne bi spremali podaci o lokaciji gdje ste bili, ni tko je osoba s druge strane. Dakle, kada bi vam telefon javio da je vaš bliski kontakt zaražen koronavirusom – vi ne biste znali tko je točno zaraženi kontakt jer se takvi podaci neće otkrivati.

No, s druge strane postoji opravdana sumnja u svu tu anonimnost – jer će aplikacija u končanici ipak morati znati tko su bliski kontakti – i kome mora poslati podatke o potencijalnoj zarazi. Dakle, pitanje je koliko sve to skupa može biti anonimno?

Ako ništa drugo, pozitivna stvar je što se o toj anonimnosti naveliko razmišlja i što nećemo samo prepustiti državi i kompanijama da uđu na mala vrata u našu svakodnevicu. Iako će se to u konačnici vjerojatno dogoditi – ipak bi se trebalo odvijati promišljeno.

 

Dobrovoljno pristupanje i davanje informacija

Ako vas brine anonimnost vaših podataka kod aplikacija za koronavirus, onda imamo super informaciju za vas. Naime, korištenje ovakvih aplikacija trebalo bi biti dobrovoljno, odnosno korisnici će sami odlučiti žele li instalirati takvu aplikaciju na svoj pametni telefon ili to ne žele.

Nekako smo mišljenja da mnogi ipak neće instalirati takvo što na svoje pametne telefone jer time će zaštiti svoju anonimnosti i privatnost. No, ako primjerice polovica građana odluči ne instalirati takvu aplikaciju na svoj pametni telefon – onda ni samo postojanje takve aplikacije baš ni nema smisla.

Primjerice, kada se osoba bez aplikacije zarazi, a bila je u kontaktu s osobom koja ima aplikaciju – ta druga osoba neće dobiti obavijest da je možda zaražena virusom (bez obzira na to što je bila u kontaktu s osobom zaraženom virusom). Dakle, tu cijeli taj sustav aplikacija gubi smisao – i dobrovoljnost zapravo predstavlja prepreku koja se vjerojatno neće svidjeti zdravstvenim stručnjacima i vlastima.

Sagledamo li tako situaciju, postavlja se pitanje – hoće li vlade u konačnici ukinuti tu dobrovoljnost i prisiliti građane da instaliraju takve aplikacije. Nažalost, to bi se lako moglo dogoditi. Zamislite primjerice da vam vlada onemogući prelazak granice ili odlazak liječniku – ako nemate instaliranu navedenu aplikaciju. Da, sve je moguće – ali i vrlo izgledno.

 

Prva testiranja aplikacija već su započela

Aplikacije za koronavirus već su razvijene i neke od njih trenutno su u vazi testiranja. Neke od prvih država u kojima se aplikacije testiraju su Njemačka, Italija, Irska, Velika Britanija. Potencijalni problem predstavlja činjenica da se aplikativna rješenja razlikuju od države do države – te će biti potrebno uvesti neki standard želimo li zaista kvalitetan sustav.

Velika Britanija krenula je jednim sasvim drugačijim putem po pitanju aplikacije. Naime, u Velikoj Britaniji aplikacija ne sprema podatke samo na uređaj korisnika – već sve podatke šalje na centralni server. Ne treba naglašavati kako takav pristup može u daleko većoj mjeri narušavati privatnost korisnika – a svi ti podaci mogu uz nedovoljno sigurnosti biti i zloupotrebljeni. No, Britanci su odabrali svoj pristup razvoju aplikacije – i ta se aplikacija trenutno testira u jednom manjem mjestu. Instaliranje aplikacije za sada je na dobrovoljnoj bazi.

Ostale zemlje Europe također razvijaju svoje aplikacije, a zanimljivo je da iza aplikativnih rješenja ovog puta stoje zdravstveni stručnjaci. Kao potpora tim zdravstvenim stručnjacima, uključili su se Google i Apple. Naime, ove dvije velike kompanije drže veliki postotak tržišta operativnih sistema na pametnim telefonima – pa je njihovo sudjelovanje u razvoju takve aplikacije nužno.

Google i Apple osigurat će sve potrebne prilagodbe kako bi se zamišljena aplikacija mogla realizirati. Mnogi u tome vide potencijalnu opasnost – jer će dvije navedene kompanije potencijalno dobiti još veću kontrolu nad našim svakodnevnim aktivnostima. No, bez obzira na naše strahove – razvoj i testiranje aplikacija ide prema planu.

aplikacije-za-putovanje

 

Mogu li nas takve aplikacije zaista zaštiti?

Kada malo bolje razmislimo – postavlja se pitanje koja će točno biti uloga navedenih aplikacija? Naime, takve nas aplikacije neće zaštiti od potencijalne zaraze – ali bi mogle spriječiti širenje zaraze. S druge strane, kada val zaraze krene teško će se moći zaustaviti – bez obzira na sve moguće aplikacije koje će nam biti dostupne.

Uzmemo li u obzir činjenicu da će instaliranje aplikacije biti dobrovoljno – sustav zaštite uz pomoć aplikacija će još dodatno biti oslabljen. Naime, ako polovica građana neće imati takve aplikacije i neće dobivati poruke o potencijalnoj zarazi – onda će svi ti ljudi biti potencijalni širitelji zaraze. Samim time, aplikacija se čini neefikasnom.

Ideja same aplikacije možda jest dobra, no realizacija cijelog projekta predstavlja veliki izazov. Gotovo je nemoguće stvoriti sustav koji će istovremeno biti anoniman, ali koji će s druge strane znati obavještavati tko se s kime družio. Dakako, postoje sigurnosni ključevi i razne enkripcije – ali sustav negdje ispod te maske ipak zna tko je gdje i kada s kime bio. Ako zna sustav, može saznati i čovjek.

 

Hoćete li dobrovoljno instalirati aplikaciju za koronavirus?

Dolazimo do ključnog pitanja – biste li dobrovoljno instalirali aplikaciju za koronavirus? Iako vjerujemo da ste odgovoran građanin, da redovito perete i dezinficirate ruke, da se ne družite s mnoštvom ljudi na manje od metar razmaka – nekako smo mišljenja da mnogi koji ovo čitaju ipak nisu za instaliranje aplikacije.

Puno je nepoznanica i potencijalnih zamki koje donosi ova aplikacija. Nikada nitko (barem ovako javno) nije rekao da želi kontrolirati što radimo, gdje, kada i s kime se družimo. Vjerojatno velike kompanije to i rade, no nismo primorani to prihvatiti ako ne želimo. Mnogi zaboravljaju da primjerice Facebooku i Googleu daju dopuštenje da ih prati – no ako to ne žele uvijek mogu pobrisati njihove aplikacije.

Ako instalacija aplikacije za koronavirus ostane na dobrovoljnoj bazi to je super – jer ćemo dobiti mogućnost birati između privatnosti i narušavanja iste. No, ako instalacija bude uvjetovana i bit ćemo prisiljeni na istu – onda je to presedan kojim država, ali i velike kompanije direktno ulaze u našu svakodnevicu.

Teško je biti pametan pa reći što je ispravno, a što nije. Dakako, naše zdravlje i zdravlje svih ljudi kojima smo okruženi jest na prvom mjestu. No, može li aplikacija spriječiti zdravstvene probleme? Bit će još puno polemike oko navedenih aplikacija u narednim tjednima – a na vama je da donesete sud za sebe te odlučite hoćete li instalirati takvu aplikaciju kada se pojavi u upotrebi.

Piše: Marko Županić

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here