Formata u koje možete spremiti slike ima mnogo i nisu svi napravljeni jednako. Dapače, novi formati su dolazili, i još uvijek dolaze, jer pokušavaju riješiti probleme i limitacije koje postojeći formati imaju. Tako je JPEG, na primjer, došao jer su stariji formati za spremanje slika zauzimali previše mjesta na disku.

No, vjerovali ili ne, JIF, JPEG i JPG formati su više manje jako slično. Ali da bismo vam mogli objasniti razliku među njima, prvo se moramo vratiti malo u povijest.

Što je JPEG?

JPEG je zapravo akronim za Joint Photographic Experts Group. Radi se o nekolicini povezanih ljudi koji su kreirali “JPEG Interchange Format (JIF) Standard”.

JPEG-ovi su zapravo 24-bitne raster slike, što znači da koriste 8 bitova za svaki RGB (red-green-blue) kanal. Točnije, svaki piksel je “opisan” s 24 bitova. No, to ne ostavlja prostora za “alpha” kanal – što znači da JPEG podržava preko 16 milijuna boja, ali ne podržava transparentnost.

Kada se slika spremi u JPEG format, moguće je da će se neki podaci iz originalne slike izgubiti ako ih ovaj format ne podržava. Taj se proces naziva “lossy file compression”. Ali na kraju, slika spremljena u ovom formatu zauzima 50-75 posto manje mjesta na disku (recimo, u odnosu na starije formate poput BMP-a) s minimalnim gubitkom kvalitete slike.

JPEG kompresija se bazira na tehnici DCT (discrete cosine transform), koju je prvi predstavio inženjer Nasir Ahmed 1972. godine.

Što je JIF?

Na JIF datoteku možete gledati kao da se radi o JPEG-u ali u “najčišćoj” formi. Ipak, taj format se danas ne koristi jer je imao neke frustrirajuće limitacije. Vjerojatno najveći problem su bili problemi vezani uz kompatibilnost između kodera i dekodera. Nešto ste kodirali u ovaj format, a onda aplikacija koja bi trebala prikazati sliku, to nije mogla jer nije bila kompatibilna.

Srećom, ovi su se problemi kasnije rješavali drugim “dopunskim” standardima koji su se temeljili na JIF-u. Prvi od njih bio je JPEG format razmjene datoteka (JFIF), a kasnije i format izmjenjive slikovne datoteke (Exif) i ICC profili boja.

JPEG/JFIF je trenutno najpopularniji format za pohranu i prijenos fotografskih slika na Internetu, dok je JPEG/Exif onaj za digitalne fotoaparate i druge uređaje za hvatanje slika. Većina ljudi ne vidi razliku između ovih varijacija i jednostavno ih nazivaju samo JPEG-om.

Što je JPG2 ili JPF?

2000. godine JPEG grupa je objavila još jedan format za slike nazvan JPEG 2000 (njezini su nastavci JPG2 i JPF). Trebao je biti nasljednik JPEG-a, ali nije bio ni blizu toliko popularan. Čak i kad je njegova napredna metoda kodiranja često dovodila do slika bolje kvalitete.

Format datoteke JPEG 2000 nije se “uhvatio” iz mnogo razloga. Kao prvo, temeljio se na potpuno novom kodu i stoga nije bio kompatibilan s JPEG-om. Povrh toga, rukovanje JPEG 2000 datotekama zahtijevalo je više memorije za obradu, što je tada bio “deal-breaker”. Na kraju dana, prosječno računalo u to vrijeme imalo je samo 64 MB memorije.

JPEG 2000 je počeo “rasti” kako je hardver napredovao i postao sve bolji i bolji, ali je ovaj format i dalje neiskorišten. Barem ako gledamo globalno. Jedini internetski preglednik koji u trenutku pisanja ima podršku za JPEG 2000 datoteke je Safari.

JPEG vs. JPG

Rane verzije Windowsa, pogotovo MS-DOS 8.3 i FAT-16 datotečni sustavi, imali su maksimum od 3 slova za ekstenziju datoteka. Što znači da su dopuštali ekstenziju “.jpg”, ali ne i “.jpeg”. Zato su se JPEG datoteke morale preimenovati u JPG. S druge strane, Mac i Linux OS-ovi nisu imali ta ograničenja pa su njihovi korisnici mogli spremiti slike u JPEG formatu.

Popularne aplikacije za editiranje slika koji su radili na više platformi – kao što su Photoshop i Gimp – su eventualno mogli postaviti da je defaultna JPEG ekstenzija bude zapravo JPG.

I tako smo završili s dvije ekstenzije za isti format: JPEG i JPG. Kada birate kako ćete spremiti sliku, svejedno je jer između ova dva formata nema nikakve razlike.

JPEG vs. PNG: Što je bolje?

JPEG i PNG formati su bili pušteni u javnost u istom desetljeću, ali je svaki od njih rješavao drugačiji digitalni problem s kojim su se tadašnje tehnologije suočavale. No, usprkos tome, ova dva formata se i dan danas uspoređuju jedan s drugim i uvijek je pitanje – “koji format je superiorniji”, odnosno bolji za korištenje?

Točnog odgovora na to nema. Ovisi o tome kakvu sliku pokušavate spremiti na računalo. JPEG-ovi su bolji za fotografe, posebice one amaterske, jer koriste “lossy” kompresiju pa će slike na disku biti normalne veličine.

S druge strane, ako imate velike slike, oštre linije na slikama ili velike površine iste boje, takve slike spremljene u JPEG i neće najbolje izgledati.

I tu dolazimo do PNG-a (Portable Network Graphics). Ovaj format razvila je PNG Development grupa četiri godine nakon pojave JPEG-a. Željeli su riješiti ograničenje koje je JPEG imao. Zato PNG podržava lossless kompresiju i transparentnost. PNG koristite onda kada želite održati kvalitetu slike, želite zadržati transparentnost slike i nije vas briga koliko ta slika zauzima mjesta na disku.

 

Piše: B.P.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here