Ukratko: Novi Intelov procesor Core i9-10900K bio bi više nego vrijedan sljedbenik njegovog prethodnika, Core i9-9900K, koji se na tržištu pojavio prije dvije godine, da je Intel u vezi novog procesora uspio implementirati neke stvari koje nažalost nije implementirao. Performanse su mogle i trebale biti na višoj razini, kao i podrška za PCle 4.0, koja je ovdje izostala. Uz AMD-ovu Ryzen 4000 seriju procesora koja nam se sve više približava, teško da će Intel uspjeti privući onoliku pozornost koliku je želio i planirao privući ovim procesorom.

Najnoviji Intelov procesor visokog razreda, Intel Core i9-10900K na tržište je došao u pomalo zbunjujućem trenutku za Intel. Naime, Intel više je dosta pao u odnosu na ono što je nekoć bio; od voditelja i broja jedan u svijetu procesora za računala do autsajdera. To što Intel više nije ondje gdje je bio prije nekoliko godina dogodilo se zbog nekoliko razloga. Prvi je definitivno taj što je AMD počeo osmišljavati izvrsne procesore (ovo se najviše odnosi na nove Ryzen serije), dok je drugi taj što se Intel nekako ulijenio.

Baš zahvaljujući AMD-ovom Ryzenu 9 3900X Intelu sve teže ide i sve se teže može nositi u ”borbama performansi”, u kojima sve češće pobjede odnosi AMD. Zbog svega toga, Intel se nekako nadao da će se stvari promijeniti novom Comet Lake-S serijom procesora, a ponajviše novim Intel Core i9-10900K procesorom. Novi procesor visokog razreda između ostaloga može se pohvaliti sa dodatne dvije jezgre (u odnosu na model Intel Core i9-9900K), što znači da ovogodišnja Intelova perjanica dolazi sa 10 jezgri i čak 20 threadova, što na prvi pogled zaista djeluje impresivno.

Dodajmo tu i radni takt koji se može, zahvaljujući mogućnostima Turbo boosta, popeti i do 5.3 GHz i barem na prvi pogled dobili smo više nego dobrog suparnika najboljem procesoru kojeg je dosad uspio osmisliti tim stručnjaka iz AMD-a.

No je li to zaista tako i u praksi? Je li Intel Core i9-10900K zaista ”rame uz rame” sa AMD-ovim ”teškašem”? Baš i ne, što se vidi najviše po odrađivanju najzahtjevnijih zadataka i gamerskih performansi, gdje Intelov procesor ipak zaostaje za AMD-ovim. No ipak, Intelov novi i9 procesor nije ”za baciti”. Koje su to njegove prednosti, a koji su (ostali) nedostaci, saznajte u recenziji koja slijedi.

Intel Core i9-10900K recenzija

Mogućnosti i nemogućnosti procesora

Intelov Core i9-10900K, baš kao i svi ostali procesori iz Intelove desete generacije Comet Lake-S procesora, osmišljen je na 14-nanometarskoj arhitekturi. No bez obzira na to, nemojte misliti da je se baš onako isto kao kod Coffee Lake Refresh procesora koje bi ova serija trebala zamijeniti.

Ono što je svakako bolje su mogućnosti Turbo boosta, odnosno ”overclockanja”. Zahvaljujući tim poboljšanjima, Intel Core i9-10900K može postići vrlo impresivan radni takt od 5.3 GHz, ali postoji jedna stvar koja na sve ovo baca sjenu; takav radni takt može se postići samo jednom jezgrom. Ipak, radi se o poboljšanju kojeg je svakako vrijedno spomenuti. Tako visok radni takt ovaj Intelov procesor može postići zahvaljujući posebnoj Intelovoj ”Thermal Velocity Boost” tehnologiji, s kojom smo se već imali donekle prilike upoznati kod njegovog prethodnika, odnosno kod Intel Core i9-9900K.

O čemu se zapravo radi ovdje? Radi se o povećavanju radnog takta procesora u uvjetima kada je to moguće, to jest kada procesor procijeni da je takvo nešto izvedivo. Svaki puta kada je temperatura procesora unutar dopuštenih parametara, a kada se jave zahtjevi za povećavanjem radnog takta, procesor će automatski povećati radni takt koliko god je to moguće, sve do maksimalnih 5.3 GHz. Tako barem stoje stvari u teoriji. U praksi je nešto malo drugačije.

Tijekom testiranja, prilikom pokretanja benchmarka za provjeru rada jezgri pojedinačno, Turbo boost procesora nije dosegao obećanih 5.3 GHz. Umjesto toga, njegov maksimum je bio ponekad 5.2, no uglavnom se tu radilo o 5.1 GHz. No, iako procesor nije baš u potpunosti ostvario ono što se tvrdilo da on može, ipak se radi o poboljšanju, pogotovo u odnosu na proteklu generaciju.

Intel Core i9-10900K test

Ono što je još impresivnije od ovoga jest mogućnost podizanja radnog takta svih jezgri procesora (a ima ih deset) na radni takt od 4.9 GHz. To je sve u svemu vrlo dobar, ako ne i odličan radni takt jednog procesora, što se pokazalo i kroz mjerenje performansi. Neki korisnici mogu primijetiti da je to niže od onoga što je postigao Intel Core i9-9900K, koji je postigao maksimalni radni takt od 5.0 GHz za sve jezgre, no treba reći da je to bio procesor sa osam, a ne sa deset jezgri.

I tu dolazimo do još jednog važnog segmenta procesora, a to je potrošnja energije. S tako visokim radnim taktom i mogućnostima povećavanja, neizostavno je da ćemo dobiti i visoku potrošnju energije. Prema mjerenjima, potrošnja energije Intelovog Core i9-10900K iznosi oko 189.96W, što je jako puno, da ne kažem previše. Potrošnja energije AMD-ovog Ryzena 9 3950X iznosi 131.49W, što je također visoka potrošnja, no ova potrošnja koju je postigao Intel svojim novim procesorom ruši sve rekorde.

Core i9-10900K benchmark

Da stvar bude gora, ako bismo uspoređivali AMD-ov procesor visokog razreda sa i9-10900K, vidjeli bismo da je AMD-ov bolji u gotovo svakom segmentu, a da usprkos tomu i dalje ima nižu potrošnju struje. Sa ovako visokom potrošnjom očekivali biste da će procesor biti jako vruć i da će vam, kako biste ga mogli ohladiti trebati ne znam kakvi hladnjaci, no ako ste takvo što očekivali prevarili ste se. Procesor jest vruć, ali ni blizu onoliko koliko se pretpostavljalo (i koliko sam sam osobno mislio da će biti).

Radna temperatura procesora iznosila je ”ugodnih” 73 stupnja, što jest puno, ali opet nije toliko puno da se može reći da je Intelov Core i9-10900K ”najtopliji” procesor na tržištu. Ne, ovoga puta tu titulu odnosi AMD-ov Ryzen 9 3900X. Sve u svemu, ovo je dosad dosta dobro i zasad se nema što ozbiljnije prigovoriti Intelu.

No onda dolazimo do podrške za matične ploče.

Ako želite u svome računalu imati jedan ovakav procesor, onda se morate pobrinuti i za to da se u vašem računalu nalazi prikladna, odnosno kompatibilna matična ploča. Točnije, da se u računalu nalazi Z490 matična ploča. Z390 modeli, koji su se na tržištu našli prije manje od dvije godine, sada su već zastarjele i ako vaše računalo ima jednu takvu, a na nju biste možda željeli staviti Intel Core i9-10900K, neće ići. Radi se o tome da nova Z490 matična ploča koristi potpuno nove i drugačije utore, koji su točno kompatibilni sa najnovijim procesorima (od kojih je jedan i ovaj), što znači da nećete moći zaobići ovaj problem ni na kakav drugi način osim da je kupite.

Sve bi to bilo izvrsno kada bi ta matična ploča podržavala PCle 4.0. Tehnički, matične ploče podržavaju ovu tehnologiju (MSI-jeva MAG Z490 Godlike čak dolazi i sa mogućnošću stavljanja dva SSD-a PCle 4.0 verzije). No, tu dolazimo do prvog ozbiljnog problema po pitanju Intelove ”zvijeri” od procesora; niti jedan, ne samo ovaj, već niti jedan drugi procesor iz Comet Lake-S serije, ne podržava najnoviju PCle 4.0 tehnologiju. A ako je procesor ne podržava, neće je podržavati niti matična ploča. Zbog ovog minusa Intel je zaslužio palac dolje.

S obzirom na to da nam se približava vrijeme kada ćemo na tržištu ugledati konzole nove generacije, a obje te konzole koristit će PCle 4.0 SSD-ove (zahvaljujući AMD-u), to znači da će svako računalo koje u sebi bude imalo jedan ovakav procesor daleko zaostajati po pitanju gaminga i gamerskih performansi. Tim će više zaostajati iz razloga što neki od programera igara govore korisnicima kako će brži SSD-ovi automatski značiti i bolje gamerske performanse računala ili konzole, što znači da će se igre raditi na takav način da što bolje iskorištavaju prednosti brzih SSD-ova.

Core i9-10900K

Performanse

Kakve su performanse Intelovog Core i9-10900K? Ovisi. Na primjer, pri pokretanju aplikacija koje koriste više jezgri odjednom, Intel Core i9-10900K ima problema i muči se u odnosu na Ryzen 3000 procesore, koji su na tržište izašli prije više od godinu dana. Istina je da i9 postiže znatno bolje rezultate u single-core mjerenjima, no je li to dovoljno za to da procesor bude istinska konkurencija AMD-u? Ne baš.

Na temelju Geekbench 5 mjerenja otkriveno je da Intel Core i9-10900K postiže za 10% slabije rezultate u odnosu na AMD-ov Ryzen 9 3900X (testovi multi-core mjerenja). Intelov i9 je nešto bolji u single-core mjerenjima u odnosu na Ryzen 9 3900X (1.419 nasuprot 1.279 bodova), što je svakako dobro, no to nije nešto novo. Intelovi procesori već godinama vode u single-core mjerenjima u odnosu na AMD-ove (i9-10900K daje za oko 5% bolje rezultate u odnosu na i9-9900K model).

Intel Core i9 10900K Benchmark 3dmark

3DMark Time Spy test pokazao je je i9 uspio preteći AMD-ov procesor za oko 15% te da je čak uspio nadići i AMD Ryzen 9 3950X za oko 4%. Iako su ovi testovi važni, jer pokazuju mogućnosti i sposobnosti svakog procesora kada ih se stavi jedne nasuprot drugima, ono što je još važnije jest kako stvari izgledaju u praksi; odnosno kada se pokrene neka igra na računalu koje u sebi ima takav procesor.

Prilikom testiranja na 4K rezolucijama, ne može se puno toga reći, jer su igre u cijelosti vezane sa grafičkom karticom. No kada se rezolucija spusti na Full HD, vide se razlike. Na primjer, u Shadow of the Tomb Rider igri moglo se primijetiti da je i9 dosta iznad Ryzena 8 3900X i iznad i9-9900K.

Intel Core i9 10900K gaming benchmark za igre

Assassin’s Creed Odyssey pokazao je da i9-10900K može dati oko 80 sličica po sekundi na Full HD, dok je Ryzen 9 3900X pružio prosjek od 77 sličice po sekundi. Iako to nije velika razlika, sjetite se da je Ryzenov model 9 3900X izašao na tržišta prije gotovo godinu dana, a da je i9-10900K nov. Kod tradicionalnih naslova, gdje je rad jezgara pojedinačno ono što je važno, Intel naravno ostaje vladar, što je već klasika. No ono gdje se svakako treba dati pohvala Intelu jest kod mjerenja performansi prilikom testiranja radnog opterećenja prilikom stvaranja sadržaja.

Intel Core i9 10900K Benchmark multi

Cinebench R20, softver za testiranje renderiranja, pokazao je da je 10900K ostvario 6.296 bodova, što je ogroman skok u odnosu na model 9900K, koji je ostvario 4.623 bodova. Ono što predstavlja najveći uteg za prodaju, odnosno kupovinu jednog ovakvog procesora jest svakako to što on ne podržava PCle 4.0 i to što ćete, ako ga budete željeli imati, morati kupiti i novu Z490 matičnu ploču. To nije nimalo jeftino i nešto je što će vjerojatno mnoge potencijalne kupce vjerojatno odbiti od ovog procesora.

 

Cijena

Cijena Intelovog Core i9-10900K procesora varira, no na tržištu ga možete pronaći za oko 490 američkih dolara. No, ta cijena neće biti ista u svim internetskim trgovinama i kod svih proizvođača (kod nekih će biti i viša).

Ovdje ne možemo, a da ne usporedimo cijenu ovog procesora sa cijenom AMD-ovog Ryzena 9 3900X. Sada takav AMD-ov procesor (koji ima 12 jezgri) možete pronaći po cijeni od oko 410 američkih dolara. Brojke govore sve. Za tu cijenu dobit ćete procesor sa 12 fizičkih i 24 virtualne jezgre i procesor čije su performanse gotovo tu negdje sa performansama koje daje i9-10900K (single-core performanse su malo slabije, no zato su multi-core puno bolje). Dodajmo tu i činjenicu da ćete s ovakvim i9 procesorom morati imati i novu matičnu ploču. Sve u svemu, vrlo skupo, vrlo cjenovno nepristupačno i rekli bismo, vrlo ”intelovski”.

 

Zaključna riječ

Intelov Core i9-10900K odličan je primjer kada nešto na tržište izbacite malo prekasno. Iako je ovaj model bolje rješenje od njegovog prethodnika iz 2018., njegove performanse opet nisu dovoljno visoke da bismo mogli reći kako je Intel s ovim procesorom osvojio pažnju javnosti i kako će to biti njegov povratak na vrh. Neće, nikako.

Klasično visoka cijena (klasično viša od konkurencije), plus činjenica da ćete s novim procesorom morati imati i novu matičnu ploču te činjenica da novi i9 ne podržava PCle 4.0 znače samo jedno: Intel ponovno nije u cijelosti uspio ispuniti ono što je trebao i nije uspio zadovoljiti velik dio javnosti. Dobre single-core performanse, relativno niska temperatura i 10 jezgri teško da će biti dovoljni razlozi da se velik broj ljudi ipak odluči za jedan ovakav procesor, koliko god on impresivno izgledao i zvučao.

Plusevi:

  • Jako dobre performanse u pogledu single core mjerenja
  • Dosta dobre toplinske performanse

Minusi: 

  • Vrlo visoka potrošnja energije
  • Nema PCle 4.0 podršku
  • Osjeti se zaostajanje u pogledu multi-core performansi
  • Zahtijeva Z490 matičnu ploču

 

Piše: D.M.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here