Kada je Capcom u prosincu prole godine pokazao uvodni film Resident Evila 3: Remake, veselju ljubitelja igre širom svijeta nije bilo kraja. Svi smo željeli vidjeti kako će neka stara lica (pogotovo ikona Resident Evila, popularni Nemesis) izgledati u ”novome ruhu” te kako će Capcom uspjeti sve čari trećeg nastavka pretočiti u reizdanje, koje nam je na tržištu osvanulo prije točno tri dana.

Capcom je, prije nekih dva tjedna, na Internet izbacio i igrivi demo (koji ovoga puta nije bio ograničen na pola sata, već ga možete igrati do mile volje). Sve je izgledalo i ”mirisalo” kao da je Capcom konačno ”shvatio stvar”. Kao da je počeo slušati ljubitelje franšize. No, oduševljenje, koje je raslo posljednjih nekoliko mjeseci, jako brzo splasnulo. Točnije, splasnulo je nakon samo pet sati, koliko mi je bilo potrebno da završim ovu igru.

Resident Evil 3 Remake

Priča kreće tako što dobivate šakom u glavu. Doslovno.

Priča trećeg nastavka ponovno nas stavlja u čizme poznatog lika iz prvog nastavka (i sada lika koji je već poznat iz mnogih drugih nastavaka): Jill Valentine. Jill je pripadnica jedinice za posebne namjene S.T.A.R.S. i kao takva, Jil ima nekoliko mogućnosti i vještina, koje likovima iz Resident Evila 2 nisu bile na raspolaganu (kao što je izbjegavanje i izbjegavanje te odmah nakon toga mogućnost ispaljivanja nekoliko metaka u protivnika).

Izbjegavanje je po meni, jako dobro implementirano i dodaje na potrebnoj dinamici igre (budući da je i originalni RE3 bio više akcijski od RE2 i RE1), no trebat će vam vremena da ga usavršite. Dotad se pripremite na primanja puno udaraca u glavu.

Što se udaraca tiče, igra počinje odmah tako što vas udara šakom u glavu. Doslovno. Nakon nekoliko minuta, preuzimate kontrolu nad likom i bježite od, pogodite koga? Nemesisa. Već ovdje se vide neke promjene u vezi priče, no budući da zasad nije učinjena velika šteta, promjena je dobrodošla.

Nakon 5-6 minuta počinje igra. Brzopotezno, bez previše odugovlačenja. Slično kao i u originalu, ali malo drugačije. Glavni likovi, Jill i Carlos sada su nešto više izmijenjeni u odnosu na originalne likove (to jest, više su ”amerikanizirani”). To ćete ili voljeti ili mrziti.

 

Resident Evil 3 Remake RACOON CITY

Ponovno u Racoon Cityju, koji izgleda i zvuči bolje nego ikada prije, ali je i manji nego prije

Baš kao i u originalu, koji je na tržišta izašao 1999. godine, u reizdanju trećeg nastavka ponovno smo u Racoon Cityju. Smrtonosni T-virus brzo se proširio među populacijom, a većina stanovnika pretvorena je u zombije. Ono što sam osobno najviše čekao jest to kako će Capcom predočiti ”novi-stari” Racoon City.

Koliko god da sam uživao u hodanju ulicama tog grada prije dvadeset i jedne godine (malo manje), toliko sam bio svjestan ograničenja Playstationa 1. Redizajnirani Racoon City izgleda vrlo dobro. Ulice su i dalje jednako kaotične kao i u originalu, a zapaljeni automobili, prevrnute kante za smeće, polu-porušene zgrade i jezivi jauk zombija sada izgledaju i zvuče bolje nego ikada. To se najviše može zahvaliti Capcomovom novom Resident Evil engineu (na temelju kojeg su osmišljeni Resident Evil 7 i lanjski Resident Evil 2 Remake).

Grafički i zvučno bit ćete vrlo zadovoljni (pogotovo ako ćete igru igrati na računalu). Zvučna kulisa je pogotovo nešto oko čega se Capcom potrudio i to se mora priznati. Čak su i neke poznate melodije iz originala tu, ali u redizajniranom ruhu, što je svakako dobrodošlo. Više nećemo morati kupovati klasične melodije, već ćemo ih dobiti odmah, ali u nešto izmijenjenom obliku, u stilu Resident Evila 1 Remake.

No sad dolazimo i do problema. Ulice Racoon Cityja, koliko god one izgledale lijepo i koliko god one bile napučene zombijima, jednostavno su nekako premalene. U originalu je jednostavno bilo puno više toga za istražiti (da ne govorim o tome da ste se mogli vraćati dosta unatrag, u slučaju da ste nešto zaboravili ili ako ste željeli, na primjer, vidjeti kako je završio Dario Rosso).

Koliko god da sam se divio neonskim osvjetljenjima trgovina, novim zgradama u koje sam mogao ući i skupiti predmet-dva i koliko god da sam ”guštao” u izbjegavanju Nemesisa, jednostavno sam želio još. A toga ”još” nije bilo. U originalnoj igri mogli ste se, na primjer vratiti do prve lokacije sve dok ne dođete do tramvaja i ondje upotrijebite predmete. Toga ovdje nema. Vraćanja na protekle posjećene lokacije nema. Zašto, ne znamo.

Capcom je od reizdanja RE3 odlučio učiniti puno linearniju igru od njezinog originala. To znači manje istraživanja, a puno više onog kretanja u stilu Resident Evila 4, 5, 6, Revelations 1 i 2. Iskreno, mene je kao ljubitelja i veterana igre živciralo to što mi se puno puta činilo kao da me igra vodi za ruku i ne dopušta mi nikakvo skretanje, već samo nastavljanje od točke A do točke B. Svi istinski ljubitelji franšize znat će o čemu govorim.

resident-evil-3

Zagonetke su gotovo nepostojeće, većina igre svodi se na uništavanje zombija i ostalih T-virusom zaraženih stvorenja

Znam da će većina igrača, koji će stati u obranu ove igre, reći da ni u originalu nije bilo toliko zagonetki kao u prva dva nastavka. Istina, nije. No bilo ih je. Od reguliranja temperature ulja u benzinskoj postaji, nalaženja četiri komponente za tramvaj, do reguliranja temperature u bolnici, glazbene kutije te nezaboravnog slaganja obrazaca u stilu Tetrisa u zabačenoj tvornici koja to nije, ničeg od toga nećete vidjeti ovdje.

Resident Evil 3 Remake ograničen je tek na nekoliko brzopoteznih zagonetki, koje ćete riješiti bez pol muke i koje su tu izgleda tek tako da igrači ne bi mogli reći da je igra samo akcijska. Većina zagonetki svodit će se na pronalaženje ključeva za otključavanje vrata, koja se nalaze dva hodnika dalje, no i to pronalaženje predmeta nije ni blizu zanimljivo kao što je bilo u verziji iz 1999. Po meni, ovo je jedan veliki minus za igru.

Resident Evil 3 Remake

STAAAARSSS!!

Sada dolazimo do najzanimljivijeg dijela, do ikone Resident Evila: Nemesisa. Nemesis je u reizdanju, redizajniran (na oduševljenje jednih i na ”kakav on to sad ima nos” drugih). Koliko je Nemesis ”bolji” ili ”lošiji” u reizdanju, o tom potom. Takav je kakav je. Nosi oružja, kao i u originalu. Sada nosi više oružja, što je dobro, jer pruža više izazova, pogotovo na većim razinama težine.

No sada je njegovo pojavljivanje više skriptirano nego prije, što nije dobro. U originalu Nemesis se pojavljivao u određenim trenucima igre, da bi nakon toga progonio igrača kroz nekoliko lokacija. Njegovo pojavljivanje je isto tako bilo točno pred-programirano i točno je bilo određeno dokle vas Nemesis može slijediti. Tako je i sada, ali… Ali većina njegovog pojavljivanja svodi se na borbe, u kojima vam igra kaže ”pobijedi čudovište”, nakon čega vas čeka borba s Nemesisom.

Borbe su napravljene vrlo dobro. Ako igrate na većim težinama, trebat će vam vještina i strpljenje da shvatite kako se kreće i da ga pobijedite, što je plus. Svaka borba s Nemesisom, kao i njegovo pojavljivanje, odrađena je jako dobro, vrlo uvjerljivo. No velika je šteta što se on ne pojavljuje češće, kao što je to bilo u originalu.

 

Izbacivanje nekih lokacija i produživanje drugih

Slično kao i kod reizdanja dvojke i kod reizdanja trojke Capcom je odlučio izbaciti neke stvari. Ono za što vjerujem da će najviše smetati veteranima igre jest nepostojanje lokacija kao što su park i muzej/toranj sa satom. Radi se o dvije vrlo važne lokacije, koje su na dodatan način doprinosile atmosferi i nejasno je zbog čega ih je Capcom odlučio izbaciti iz reizdanja.

Bolnica je na primjer, povećana i sada imamo mogućnost istražiti više njezinih prostorija, baš kao i kanalizacije. No, je li Capcom morao neke lokacije izbaciti kako bi neke ”povećao” i u njih natrpao dodatnih trideset zombija? Ne znam. Isto je tako nejasno zbog čega je Capcom odlučio drastično promijeniti priču igre.

 

Priča nije kao prije, zbog čega je Resident Evil 3: Remake više ”reboot” nego ”remake”

Priča Resident Evila 3 Remake je u okviru slična priči originala iz 1999. godine. U okviru. Uglavnom. No puno toga je izmijenjeno. Na primjer, u originalu Jill odlazi u policijsku postaju te ondje saznaje neke stvari i po prvi se puta upoznaje s Nemesisom. Toga ovdje nema. Umjesto Jill u policijsku postaju odlazi Carlos.

Isto tako treba reći da igra nema izbore koje smo imali u originalu. U RE3 iz ’99., u određenim situacijama igraču bi se pokazao izbor (takozvani ”Live Choice”). Odabirom jedne od tri mogućnosti (jer i nečinjenje ničega je mogućnost) igrač bi otvorio vrata nekim promjenama u priči, što je dodatno povećavalo razinu igrivosti i davalo igračima razloga za ponovno prelaženje igre. Ni toga ovdje nema. Zašto Capcom, pitamo se?

Dodatni sadržaji više idu na ruku ljubiteljima Resident Evila 6, nego starim fanovima

Nakon pet do šest sati završit ćete igru, bez obzira na to kakav da ste početnik. Nakon što je završite, ako ste prešli na ”Hardcore”, otključat će vam se nova razina težine, koja donosi više neprijatelja, otpornije neprijatelje, manje streljiva i igru čini izazovnijom. Za ovo nemam prigovora. Osim većih razina težine, otključat će vam se i trgovina u kojoj možete trošiti zarađene bodove na dodatne stvarčice koje vam olakšavaju ponovno prelaženje (ako se na to odlučite, kao što su novčići za umanjivanje štete, nož kojim možete paliti protivnike, itd.).

To je to. Nakon šest sati i napete posljednje borbe s Nemesisom, završit ćete igru. Neki od vas željet će nastaviti igrati na većim težinama (kako biste vidjeli u čemu je razlika između ”Hardcore” i ”Nightmare”). Neki od vas će se zapitati: ”Je li to sve”? Manje-više jest. Capcom se pravda da za cijenu jedne igre dobivamo dvije, no Resident Evil: Resistance jednostavno nije naišao na odaziv kod igrača tako da ga velika većina igrača ignorira. Osobno sam ga igrao i nisam impresioniran.

Ono što me pogotovo nije impresioniralo je pucanje internetske veze. Sve u svemu, nakon prelaska igre, ne možemo a da ne postavimo neka pitanja: zašto je Capcom izbacio mnoštvo sadržaja? Zašto je priča izmijenjena? Zašto sam kroz cijelu igru imao osjećaj kao da me igra želi voditi za ruku i kao da mi želi braniti svaku želju za samostalnim istraživanjem (čega je bilo ”na lopate” u originalnom RE3)? Sve mi nekako ukazuje da se Capcom ovom igrom želio svidjeti i starim i novim ljubiteljima franšize. Nešto slično napravio je 2012. godine svojim šestim nastavkom.

Svi znamo kako je to završilo. Vrijedi li reizdanje trećeg nastavka 60-ak eura? Ne. Ne vrijedi. No svi znamo da ćemo je kupiti i igrati. Jer volimo igru i jer smo nostalgični. Jer želimo ponovno proći dobrim, poznatim ulicama Racoon Cityja i skrivati se od dobrog, svima nam znanog Nemesisa. A Capcom to itekako zna. I na tome je želio zaraditi, bez obzira na to koliko igra izgledala polu-dovršeno i požureno, što i jest.

The Mercenaries

Što mi se svidjelo?

  • Odlična grafika i fantastična zvučna kulisa
  • Dizajn neprijatelja
  • Vrlo zanimljive i izazovne ”boss” borbe
  • ulice Racoon Cityja izgledaju lijepo
  • povećavanje nekih lokacija

Što mi se nije svidjelo?

  • Drastično izmijenjena priča
  • borbe i susreti s Nemesisom sada su još više skriptirani
  • Izbacivanje velikog broja zagonetki i nekih ključnih lokacija
  • Igra je jednostavno prekratka i previše siromašna sadržajem
  • Prevelik naglasak na akcijskom segmentu
  • Izbacivanje mini-igre ”The Mercenaries”

Konačna ocjena: 7/10

Piše: I.H.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here