MP3 audio format koji je sinonim za digitalnu glazbu još od sredine 90-ih, službeno je ubijen od svojih kreatora. Iako je MP3 previše raširen da istinski nestane u skoro vrijeme, program licenciranja ovog formata definitivno je mrtva.
Fraunhofer Institut za integrirane mreže, koji je financirao razvoj MP3-a kasnih 80-ih, nedavno je objavio da je njegov program licenciranja za određene patente i softver tvrtke Technicolor i Fraunhofer IIS završen.
Bernhard Grill, direktor tog odjela Fraunhofer-a i jedan od ravnatelja u razvoju MP3-a, izjavio je da je drugi audio format, AAC – ili “Advanced Audio Coding”, koji je njegova organizacija također pomogla stvoriti – sada je “De facto standard za download glazbe i videozapise na mobilnim telefonima”.
Institut Fraunhofer savjetuje svima da se prebaci na AAC, za koji kažu da je “učinkovitiji od MP3-a i nudi puno više funkcionalnosti”.
Znači li to je kraj jedne ere? Teško, mnogi ćemo i dalje koristiti MP3, jer tu su desetljeća navike. AAC je doista puno bolji, to je npr. zadana postavka za unos CD-a u iTunes-e.
Zašto? Inženjeri koji su razvili MP3 radili su s nepotpunim informacijama o tome kako naši mozgovi obrađuju zvučne podatke, pa je i sam MP3 radio na lažnim pretpostavkama o tome kako mi zapravo holistički čujemo.
Kako su se s vremenom, razvijala psihoakustička istraživanja, tako je to pratila i tehnologija koju danas slušamo. Dolaze novi audio formati i uređaji, koji sadrže u sebi mnogo više zvučnih informacija, kao što dolazi i era sve kvalitetnijeg glazbenog prijenosa pomoću streaminga.
Piše: D.Ž.
