Svaki pametni uređaj, bilo da je riječ o pametnom telefonu ili tabletu, dolazi sa određenom količinom memorije, što je u biti i jedna od ključnih stvari koju kupci uzimaju u obzir prilikom kupovine novog uređaja. Postoje dvije vrste memorije: RAM (izravna) i ROM (unutarnja) memorija.

RAM ima puno manji kapacitet od ROM memorije, pogotovo danas kad je ROM memorija narasla do čak 64 GB, a primarna svrha RAM memorije jest pomaganje procesoru da dobije sve one informacije koje mu trenutno trebaju u što kraćem vremenskom roku.

ROM, ili unutarnja memorija za pohranu svakog uređaja, je više kao ”dugoročna” memorija i mjesto na kojemu se nalazi (ili se može nalaziti) sve ono što je smješteno u uređaj: operativni sustav, aplikacije, datoteke i sl. U nastavku ćemo malo više reći o razlici između ove dvije memorije kao i to što svaka od njih radi i koje su njihove svrhe.

 

Što je RAM?

Da bismo uopće razumjeli što je RAM ono što prvo trebamo znati jest značenje ove kratice. RAM označava ”Random Access Memory”, a tako se zove iz razloga što ova vrsta memorije može biti korištenja za čitanja i zapisivanja informacija bez čekanja na to koji proces će kada biti na redu.

RAM uvelike ubrzava proces pronalaženja informacija i za razliku od ROM i microSD memorije RAM memorija je vrsta memorije na koju se podaci vrlo lako i brzo mogu snimiti i sa koje se ti isti podaci jako brzo mogu očitati.

 

ram na mobitelu

 

Obilježja RAM memorije

RAM je isto tako i mjesto na kojemu se nalazi sve ono što je nekom uređaju potrebno da bi se onmogao pokrenuti i da bi mogao raditi kako radi. RAM je mjesto na kojemu procesor izravno dobiva sve potrebne informacije za rad. Stoga, RAM i i procesor se nalaze u jednom nedjeljivom modulu koji je smješten na jedinstveno mjesto na matičnoj ploči uređaja.

Što više RAM memorije neki uređaj u sebi ima to će taj  uređaj biti brži i to će sveukupne performanse na tom uređaju biti bolje. No, da sve ne bi bilo tako jednostavno RAM ovisi i o svojim podvrstama.

Druga stvar kod RAM memorije jest ta da ova vrsta memorije radi samo onda kada je uređaj uključen, što u biti znači da ova vrsta memorije ne može pohranjivati podatke ako je uređaj isključen. To je i najveći razlog zbog kojeg svaki uređaj (pametni telefon, tablet, računalo) nakon uključivanja radi ”malo sporije” – jer svakom uređaju treba određeno vrijeme dok se sustav ne ”boota” i dok se sve ono što se treba pokrenuti ne pokrene.

 

Vrste RAM memorije

Postoji vrlo velik broj vrsta RAM memorije, tako da ova klasifikacija može biti malo komplicirana. Sve u svemu, glavne razlike se ogledaju tome koliko neka memorija brzo čita podatke te koliko potrošnji energije.

Kod pametnih uređaja postoji posebna vrsta RAM memorije koja se još naziva i LPDDR RAM memorija. Najbolja stvar kod ove vrste RAM memorije jest što je ona obilježena niskom potrošnjom energije, slabim zagrijavanjem i naravno- malim dimenzijama, što u prijevodu znači da je LPDDR RAM memorija vrlo skupa i kompliciranija za izradu.

Trenutno su najaktualnije i one RAM memorije koje se koriste kod velike većine pametnih uređaja LPDDR2, LPDDR3 i LPDDR4 memorije. Glavna i najvažnija razlika između svake od ovih tri generacije memorija jest ta što se kod svake nove memorije prijenos podataka ubrza u odnosu na prethodnu seriju.

 

rom memorija u mobitelu

 

Što je to točno ROM memorija?

Ako je RAM vrsta memorije koja služi za instantno zapisivanje i očitavanje podataka (read-write), onda je ROM memorija koja služi samo za očitavanje (“read only memory”) informacija i podataka. Podaci koji se spreme u ROM memoriju ne mogu tako brzo biti upotrebljeni kao oni podaci koji su smješteni u RAM memoriji.

Kod novijih generacija ROM memorije (kao što je na primjer EPROM i Flash EPROM) stvar je u tome da se sadržaj koji je spremljen na tu vrstu memorije može brisati i ponovno zapisivati gotovo pa neograničen broj put, no usprkos tomu i te ”podvrste” ROM memorije se i dalje smatraju ”read-only” memorijama.

Glavni razlog zbog kojeg se ”read-only” pridjev zadržao i kod ovih vrsta ROM memorija jest taj što je sam proces i postupak reprogramiranja (brisanja i ponovnog zapisivanja) obično vrlo spor te da se to zapisivanje i brisanje može odvijati samo na mjestima koja su za to određena prijašnjim postupkom formatiranja.

Kada govorimo o ROM memoriji koja se nalazi na današnjim pametnim telefonima onda treba reći da je ta ROM memorija puno brža nego ona koja se može pronaći u tradicionalnim računalima i u čvrstim diskovima. Naravno, ROM memorija na pametnim uređajima je smještena izravno na matičnu ploču uređaja, što još dodatno ubrzava protok informacija i podataka.

 

unutrašnjost mobitela

 

Ono što je isto tako tipično ovih dana jest to što se modificirane inačice operativnih sustava isto tako nazivaju ROM-ovima ili bolje rečeno ROM memorijama. Brzom pretragom po internetu ćete vidjeti da postoji velik broj ‘custom’ ROM memorija koje su tako nazvane iz razloga što ”izgledaju” slično kao i ona memorija koja se instalira u tvornici.

Danas je jako čest slučaj da korisnici na primjer, kod potrage za odgovarajućom nadogradnjom operativnog sustava svog uređaja ne mogu dočekati ili ne mogu pronaći OTA nadogradnju pa traže ROM. Iako je taj ROM u biti manje-više ista stvar kao i OTA nadogradnja, stvar je u tome što je ROM napravljen na način kao datoteka (na primjer, ROM za najnoviju nadogradnju za Android Marshmallow je 640 MB).

Još jedna razlika između ovakve podvrste ROM memorije i OTA nadogradnje jest ta što korisnik sam odabire kada će instalirati ROM, dok kod OTA uređaj sam skida nadogradnju i sam je nakon toga instalira.

Piše: I.H.

Komentiraj